Piše: Nedžis HALILOVIĆ (Bosanski Bukvalista)
Nešto više od mjesec dana od općih izbora koje je pola naroda u BiH prespavalo, a druga polovina izašla i izabrala one za koje misle da su najbolji za njih, naša zemlja je, nakon svečane inauguracije, dobila svoja nova tri predsjednika iz tri naroda.
Iako je dojučerašnji prvi u Bošnjaka, Bosanaca i svih onih koji se tako osjećaju, Bakir Izetbegović, završio na birou i bez posla, toga dana je u Sarajevu ipak bilo svečano. Dobronamjerni putnici su se sa svih strana slijevali u grad podno Trebevića kako bi svjedočili krunisanju tri nova nacionalna suverena, po jednog od svakog naroda, što je opet isključilo mogućnost da jedan od njih i nakon 20 godina u čekaonici bude Dervo ili Jakob.
A sama ceremonija i nije bila baš prava ceremonija, jer je najlegitimini Hrvat i Hercegovac Dragan Čović, koji je prije desetak godina nakon teške i mukotrpne borbe odbacio ćirilicu, jugoslovenstvo i crvenu knjižicu, toga dana bio daleko od Sarajeva, smišljajući u Zagrebu strategiju kako da na najbolji način pomogne svom nasljedniku u reprezentativnom predstavljanju Hrvata i države Bosne i Hercegovine.
DODIK SE ŠEPURIO ZA PUZZLE-ČOVIĆEM
Prvi koji će dobiti čast da bude prvi gazda kolektivnog šefa države je poredstavnik srpskog naroda, široj muzičkoj javnosti poznat i kao šatorski pjevač, Milorad Mile Dodik, inače deklarirani bh. partiota koji je na predstavljanju imao čak tri državne zastave iza sebe. Milorad je na inauguraciji istrpio velike pritiske onih snaga koje su željele da pored državne stoji i zastava RS.
I tako je novopečeni glavni i prvi državni šef bio i glavna zvijezda toga dana, odnosno te večeri, te je uz pregršt dobijenih poklona od pristiglih zvanica dobio i neku čudnu figuricu sa likom Dragana Čovića, čemu se jako obradovao jer od malena skuplja puzzle. Milorad se cijeli ostatak večeri šepurio sa tom puzzle-figurom koja podsjeća na Dragana Čovića, ili Dragana Čavića, ko će mu ga sad znati.
Pred njim je sada mukotrpan posao, jer kao glavni u državi, ali i kao šef SNSD-a, SDS-a, DNS, NDP-a… ne zna kako će istovremeno stići obavljati sve državničke i šefovske funkcije i istovremeno se boriti protiv velikih pritisaka da po svaku cijenu mora isticati zastavu Republike Srpske iza svojih leđa.
Onda se mudri Mile dosjetio, pa je kasnije krišom utekao u svoje odaje u Istočno Sarajevo gdje su mu donijeli zastavu RS koju je mrzovoljno izljubio i izbalavio pred kamerama.
Na red je kasnije došao i član kolektivnog šefa države za čiju sreću i uspjeh njegov prethodnik Čović unazad sedmicama razbacuje grah i sihre, najprije po Hercegovini, a sada i usred Zagreba, gdje su ga već proglasili babom gatarom. Inače, novi član troglavnog gazde izvršne vlasti, Željko Komšić, zapravo i nije pravi Hrvat jer nije rođen u Hercegovini, međutim, njegov prethodnik što baca grah čini sve što je u njegovoj moći, uključujući i angažman svojih profesionalnih medija, da kao najeuropljanin i deklarirani demokrata domaću i međunarodnu javnost uvjeri da je Komšićeva prababa iz Lištice, a čukundeda sa Velebita, i da je on pravi i dobar Hrvat iako zna da prouči fatihu.
BORAC PROTIV NEPRAVDE ŠEFIK DŽAFEROVIĆ
Prije inuguracije sam Komšić je, uz Čovićevu svesrdnu medijsku podršku, imao turneju po hercegovačkim gradićima gdje su ga dočekivali kao počasnog građanina, uz sve državničke počasti i slaninu kojom se gostio kako bi pokazao da je pravi pravcati Hrvat.
I zadnji koji će po rotiranju da sjedne u najnoviji model audija je dugogodišnji, 20 i kusur godina, institucionalni borac protiv svih nepravdi i nedaća ovog društva, Šefik Šeki Džaferović. Zlobnici kažu da su samo Halid Genjac i Muhamed a.s. bili duže poslanici od Džaferovića, ali ovog pravnika bez dana radnog staža zlobne opaske ne tangiraju.
On dobro zna, već 20 i kusur godina zna, da se samo bori za svoj narod kojem je sa svojom strankom SDA prethodnih godina nanio blagostanje i zaposlio 100.000 ljudi. Čak su toliko radnih mjesta osigurali da će i Džaferovićev šef Bakir Izetbegović sada na biro za zapošljavanje.
Taj je dan, odnosno tu noć, u gradu podno Trebevića bilo je tako svečano i dirljivo. Milorad je ponosno nosao lutku koja podsjeća na Dragana Čovića ili Dragana Čavića (nikad nije utvrđeno), Džaferović je cijelu noć od stola do stola vodao izvjesnog Bičakčića, gazdu jedne ugledne stomatološke klinike (niko još ne zna zašto i zbog čega), dok je Komšić sve vrijeme prebirao brojanicu po rukama, iako su prisutni novinari, bliski Čoviću, imali nagon povraćanja od toga.
Organizovan je i svečani vatromet pod pokroviteljstvom Evropske Unije, kako bi se naše novo Predsjedništvo dostojno ispratilo u njihovu veliku četverogodišnju borbu za biljitak naših naroda i svakog našeg građanina. Ako na tom putu podnesu i velike žrtve, niko ponosniji od njih.
