Naslovnica Politički zabavnik BOSANSKI BUKVALISTA: Može li čovjek na miru biti Bosanac?

BOSANSKI BUKVALISTA: Može li čovjek na miru biti Bosanac?

Miljenko je želio da dokaže da je moguće biti bosanski Hrvat u ovoj državi i da su mu ona – država, i raja s kojom je odrastao bitniji od bilo čega. Želio je da svojim ostankom s komšijama Srbima i Bošnjacima svim tim ogavnim nacionalistima da primjer da je suživot u BiH itekako moguć. Ali su ga na jedvite jade otjerali.

PODIJELI

Piše: Nedžis HALILOVIĆ (Bosanski Bukvalista)

Prošlo je nekoliko dana od sedamdesetpete godišnjice kada je ova država, poput bolida iz Formule 1, skrenula u boks gdje su joj mehaničari dolili gorivo i zamijenili gume i ubrzo nastavila svoju tisućljetnu trku medju najboljim svjetskim bolidima.

Iako su toj svečanoj godišnjici prisustvovali predstavnici svih zemalja kojih se danas u svijetu nešto pita, nikoga nije iznenadilo što se te večeri srpski član Predsjedništva BiH, Milorad Dodik, busao u prsa uokolo kako ne postoji veći Bosanac od njega, pri tom optužujući bošnjačke predstavnike da koče napredak ove zemlje ka euroatlantskim integracijama i označio ih kao jedine krivce što je ova zemlja na dnu evropskih ljestvica.

Dodik je uvijek bio ponosan na antifašističke tekovine na kojima je ova država nastala, kao i na svoje partizanske korijene, pa tako svih prethodnih godina vodi odsudnu borbu sa revizionistima koji bi da četnike, ustaše i handžar divizioniste izjednače s partizanima. Dobro, nećemo biti sitničavi, ne može Dodik da stigne na sve strane, pa se zna eto desiti da prilikom nekog od njegovih državničkih putovanja Ravnogorci iskoriste njegovo odsustvo i organizuju bal vampira. Onako stidljivo, da niko ne zna i ne vidi.

SAN O “ZELENOJ TRANSFERZALI”

I tako, danas je ova država nekome majka, nekome maćeha, nekome nije ništa, ali ovaj bolid Formule 1 nastavlja da vozi. Jeste da već zaostaje par krugova za ostalim bolidima, ali se ne predaje – makar je svaki novi krug, novi problem.

Iako su Bošnjaci izazvali novu krizu u vlasti i time natjerali Kosovo da njihove proizvode na svojim granicama stopostotno oporezuju, Dodik je i dalje spreman da Bošnjacima pruži ruku i da zajednički krenu u daljni proces poboljšanja života svih gradjana, zbog čega svakodnevno telefonskim putem prima prijetnje smrću. Međutim, ostaje istina da se Bošnjaci neće tek tako odreći svog tisućljetnog sna izgradnje zelene transverzale i spajanja sa maticom u Ankari, jer svi znamo da je Bakir rek’o da je Bosna i Hercegovina ostavljena u amanet Erdoganu i Turskoj.

To je neki dan ponovio i istaknuti bosanskohercegovački književnik (tako za sebe kaže, jer naljuti se kada ga nazovete hrvatskim književnikom) Miljenko Jergović, kada je pišući jednu od svojih bezbrojnih fenomenalnih kolumni pod imenom Može li čovjek biti Bosanac ukazao na ono protiv čega se koalicija Dodik-Čović i probosanske struje već godinama bore – bošnjački nacionalizam. Miljenko Jergović je rođen u Sarajevu i silno se trudio ostati u svog gradu, dijeliti sudbinu sugrađana pod granatama, ali su ga uplakanog nacionalisti deportovali van grada i preko granice, drito u Hrvatsku u koju nikako nije želio!

Foto: Probosanska struja Dodik-Čović godinama pokušava da preduprijedi bošnjački nacionalizam

Miljenko je želio da dokaže da je moguće biti bosanski Hrvat u ovoj državi i da su mu ona – država, i raja s kojom je odrastao bitniji od bilo čega. Želio je da svojim ostankom s komšijama Srbima i Bošnjacima svim tim ogavnim nacionalistima da primjer da je suživot u BiH itekako moguć. Ali su ga na jedvite jade otjerali.

I zato danas Miljenko uporno ponavlja da je BiH država Srba, Hrvata i muslimana (Bošnjaka), mada on dobro zna da Bošnjaci ovu državu nikada neće smatrati svojom, i nikada neće željeti da žive u njoj bez entiteta, kantona i bez televizijskih programa na svom, prepoznatljivom jeziku. Kao većinskom narodu, kojem nikad nije bilo stalo da antifašizma – jer da je sreće da je u Bosni ikad snimljen ijedan partizanski film, sad su Bošnjaci, nakon svega, i svoj dobri komšiluk zamijenili sa komšićilukom, kavu zamijenili kahvom i kao takvi nikada neće pristati na prototip građanske države koja im se bezuspješno servira iz susjedne Hrvatske i Srbije.

NESHVAĆENI UMJETNIK GATALO

Tako je Jergović mogao primjetiti da je za Dan državnosti BiH organizovan svečani prijem u Banjaluci i Grudama, dok se zvanično Sarajevo ponašalo mrtvo-hladno prema jednom takvom istorijskom događaju. I sam je Miljenko bio sretan kada je povodom Dana državnosti primio čestitke od zvaničnog Zagreba i Beograda koji se već godinama trude da se ne miješaju u unutarnje poslove Bosne i Hercegovine, kao što to uporno radi zvanična Ankara.

I možda ni sam Jergović ne bi bolje sročio onu rečenicu, koju je inače sročio njegov brat po nalivperu, veliki i neshvaćeni umjetnik Veselin Gatalo, koji je krvoločne Bošnjake optužio da su za vrijeme rata zapostavljali sopstvene žene i djecu zarad pljački po kojekakvim bosanskim selima.

Najbolje ih je opisao Meša Selimović:

Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od istoka, ugodan život od zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama i kad treba rasturiti Bosnu i Hercegovinu, zato i ne vole da često budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom riječi; ne liče na junake, a najteže ih je uplašiti prijetnjom; dugo se ne osvrću ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve počne da ih se tiče, sve isprevrću i okrenu na glavu, pa opet postanu spavači, i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo; boje se promjena jer su im često donosile zlo, a lako im dosadi jedan čovjek, makar im činio i dobro…”

Tako im je izgleda dosadio i Robert Prosinečki, proslavljeni hrvatski nogometaš, koji se latio treniranja bh. reprezentacije kada to niko nije htio – i sve je na početku bilo fenomenalno.

Nakon početne euforije i dobrih rezultata, ubrzo su shvaćene Robijeve spletke, jer je ovo samo privid, a nepozivanje Bogovića, Hajrovića i ostalih Bošnjaka u repku zapravo svjedoči da je Prosinečki ubačeno “kukavičje jaje” iz Zagreba, pa su nakon svega Bošnjaci Prosinečkog toliko nakljukali ćevapima i baklavama da je na kraju morao na operaciju.

KAKO JE ZAGREB PODMETNUO KOMŠIĆA

Ruku na srce, Bošnjaci jesu najbrojni narod u BiH, ali zar je to važno? U kojoj to demokratskoj, kosmoplitskoj državi Evrope i svijeta najbrojinij narod ima sve fotelje i poluge odlučivanja? Ma dajte, nismo djeca! To je, naravno, primijetilo i lucidno oko Miljenka Jergovića, pa se on u svojim kolumnama sada ismijava Bošnjacima koji, iako raspodijeljeni po najvažnijim ministarskim foteljama i drže sve državne finansije, tvrde da su majorizirani i ugroženi.

U namjeri da na balkanskim prostorima naprave nešto nalik na džamahiriju, u svakoj mogućoj prilici Bošnjaci odbijaju da glasaju za te isprazne domoljube, kakav je, eto recimo Željko Komšić, za kojeg postoje indicije da im je nametnut iz političkog Zagreba.

Foto: Željko Komšić, ubačeno “kukavičje jaje” Zagreba

Donekle bi se i mogao shvatiti taj strah bošnjačkog naroda u BiH i animozitet na sve što podsjeća na zajedničku državu tri nacije da nije predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. Nedvojbeno mnogo puta se do sada pokazala kao dobar komšija, da poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH, da se zalaže BiH bez entiteta i kantona, pa je tako uprkos negodovanjima u svojoj zemlji zaustavila gradnju Pelješkog mosta, dok su njene službe sve koji slave ratne zločince i UZP procesuirali, kako i dolikuje jednog demokratkoj vlasti članice EU.

I Jergović to zna, i Dodik, i neshvaćeni umjentik Gatalo, svi znaju da bi bez umjerene i staložene politike koju prema BiH vodi Grabar-Kitarović sve bilo teže i da bosanskohercegovački bolid Formule 1 može nastaviti svoju utrku prema cilju u Briselu, zahvaljujući dobrim domaćim politikama, i još boljim komšijama, koji BiH žele sve najbolje.

OSTAVITI ODGOVOR