Naslovnica BiH KRAH REFORMSKE AGENDE, VLADA FBiH NASLABIJA: Kako su propale Novalićeve reforme

KRAH REFORMSKE AGENDE, VLADA FBiH NASLABIJA: Kako su propale Novalićeve reforme

Javnost je više zabavljena krupnim društvenim aferama, Dodikovim wanna be prekrajanjem granica i Čovićevim najavama postizbornog haosa. Tek poneki funkcioner SDA agendu navede kao magični uzrok šarene laže o navodnom velikom ekonomskom napretku koji zemlja ostvaruje zahvaljujući njihovim nepostojećim reformama

PODIJELI

Piše: Danijal HADŽOVIĆ

Sjeća li se iko reformske agende? Sjeća li iko onih pompeznih najava velikog vala reformi u pravcu liberalizacije ekonomije, oslobađanja potencijala privatnog sektora i dovođenja državne administracije u red, koje će nam, pod palicom „realiziranog stručnjaka“ iz realnog sektora Fadila Novalića, donijeti golem ekonomski razvoj i daleko zdraviju ekonomiju? Sjećate li se iko onih karikaturalnih reklama i kampanja, obilato finansiranih novcem poreskih obveznika iz EU, s likovima poduzetnika koji „razbijaju okove“?

Iako se radilo o programu namijenjenom čitavoj državi, posebno agilna u razmetanju agendom i reformama bila je federalna vlast. Danas, na kraju njenog mandata, reformske agende čini se da se rijetko ko sjeća. Mediji se s njom više ne bave. Međunarodna zajednica više je ne spominje. I sam Novalić, koji je nekoć ushićeno mantrao o agendi nastojeći prodati sebe kao epohalnog reformatora, jedva da više izusti tu riječ.

Šira javnost ionako je više zabavljena krupnim društvenim aferama, Dodikovim wanna be prekrajanjem granica i Čovićevim najavama postizbornog haosa. Tek je poneki funkcioner SDA na nekom od skupova navede kao magični uzrok šarene laže o navodnom velikom ekonomskom napretku koji zemlja ostvaruje zahvaljujući njihovim nepostojećim reformama.

POREZI I NAMETI, NAMETI I POREZI

Formalno, reformska agenda, direktno podržana od Evropske unije i MMF-a, trebala je predstavljati paket reformi u pravcu poreskih rasterećenja, prvenstveno rada i poslovanja, smanjenja rashoda javne uprave, reforme tržišta rada, uspostave efikasnijeg i pravednijeg socijalnog sistema, itd… S izuzetkom Zakona u radu, nakon cijelog jednog mandata od svega će nam ostati samo povećani nameti, uz pokušaj uvođenja čitavog niza novih.

A nije da se u tome ustezalo: uveden je porez na topli obrok, regres, povećavane su akcize, od kojih su najbolnije bile one na gorivo, sjetili su se da oporezuju i doznake iz dijaspore bosanskoj sirotinji, pokušavaju natjerati freelancere da retroaktivno plaćaju porez unazad deset godina, a pripremljena je i poreska reforma kojom se, uz malo smanjenje doprinosa na red, uvodi i progresivno oporezivanje, porez na dividendu, štednju…

Postavlja se pitanje, kako smo u konačnici pod krinkom „rastrećenja“ ekonomije, dobili samo još veća opterećenja?

Centar za upravu i politike od prvog dana aktivno je pratio stvaranje i implementiranje reformske agende. Direktor ove organizacije, Adis Muhović, ističe da su federalne vlasti iznevjerile građane Federacije, posebno po pitanju poreske politike:

„Svi reformski dokumenti su predviđali rasterećenje oporezivanja rada i prebacivanje tereta na potrošnju. Međutim, to se nije desilo, već je ispunjen samo dio vezan za povećanje oporezivanja potrošnje. Prava poreska reforma je izostala, jer se rad danas oporezuje više nego 2014. godine, odnosno radnici odnose svojim porodicama manji procenat svojih bruto zarada. Sada je intenzivirano fiskalno opterećenje na primanja radnika. Posljedica je da se najskromniji rast neto plata u regionu bilježi upravo u BiH, iako ekonomija raste brže od većine zemalja u susjedstvu. Druga je posljedica da zbog većeg oporezivanja potrošnje bilježimo i ubrzan rast potrošačkih cijena“, kaže on.


Foto: Adis Muhović

Ipak, nisu samo porezi problematični. Uprkos tvrdnjama pojedinih političara iz vladajućih stranaka, u mandatu aktuelne vlade, koja je pompezno brendirana kao „reformska, od reformi u konačnici nije skoro ništa provedeno:

„Osim činjenice da vlasti nisu provele poreznu reformu, one nisu implementirale ni reforme koje bi unaprijedile poslovno okruženje i privukle domaće stanovništvo i strane ulagače da investiraju. U BiH danas nije lakše otvoriti preduzeće, dobiti građevinsku dozvolu i poslovati, nego je to bilo 2014. BiH je najlošije rangirana zemlja u regionu i prema Doing Business izvještaju Svjetske banke i prema Indexu globalne konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma. Činjenice govore da je upravo federalna vlada bila najslabija u provođenju reformi gledajući kvantitet i kvalitet implementacije“, navodi Muhović.

OLAKŠAO SEBI I PORODICI

Ipak, političari SDA u svojim istupima nerijetko će istaći navodno odlične ekonomske rezultate koje ostvaruje Federacija BiH i to pripisivati reformama. No, postavlja se pitanje koliko je zaista impresivan rast od 2,5 posto u zemlji s nerazvijenim bazom, ako se uzme u obzir da je u prošloj godini, primjerice, daleko razvijenija Slovenija bilježila rast od četiri posto te je da je prosjek u EU bio 2,8%, dakle veći nego u BiH. Drugim riječima, ne baš impresivan ekonomski rast BiH je mogla zahvaliti prvenstveno rastu u svom evropskom okruženju, a ne nekim famoznim reformama koje nisu ni provedene.

No, ako već nije olakšao ekonomiji i realnom sektoru, premijer Novalić nije propustio da preko premijerske pozicije olakša sebi i svojoj porodici. Tako je već 2016. svoju kćerku bez konkursa uhljebio u Finansijsko-informatičku agenciju.

Do kćerke mu je očigledno iznimno stalo, pa dvije godine kasnije nova afera s istim akterima: Adu Novalić ponovo je „pogledao“ budžet, ovaj put u puno izdašnijem iznosu. Prije mjesec dana doznalo se da je Javno preduzeće BH Pošta za 8,5 miliona KM pokušalo kupiti zgradu čiji se suvlasnik premijerova kćerka! Novalić je pak, u svom stilu, u odbranu sebe i kćerke istakao da ona nije vlasnik firme nego „imalac dokumentacije“, pa onda priznao da ipak jeste suvlasnik, ali „samo devet posto“ firme!

Foto: Sjedište firme NT-Watt d.o.o je u krugu kompanije BNT TMH Novi Travnik

Da je „vakat reformske agende“ nekome ipak valjao, dokaz je i firma NT-Watt d.o.o. Novi Travnik. Vlasnici ove kompanije su Šaban Rizvić i Fadil Novalić. Sjedište kompanije je u krugu BNT-a TMH Novi Travnik, a Šaban Rizvić je istovremeno i član NO ove državne kompanije. Na tu poziciju ga je imenovao njegov partner Fadil Novalić. Prema podacima na poslovnom registru portala Akta.ba, godine 2015. firma NT-WATT imala je ukupni promet od 8.271 KM.

Poslovala je sa gubitkom od 29.000 KM. Sljedeće godine ista firma je već imala promet od 31.000 maraka, dok je 2017. godine promet porastao na 153.000 KM, sa ukupnom dobiti od 10.000 maraka.

Firma TMR, čiji je suvlasnik kćerka premijera Novalića, 2015. godine prometovala je ukupo 308.000 maraka. U drugoj godini premijerskog mandata prihod je bio 449.000 maraka, dok je 2017. godina završena sa 541.000 KM prometa i ukupnom dobiti od 41.000 KM. Podaci za najveću kompaniju Novalića TMD MIBO Brčko nisu dostupni javnosti.

LEGALIZIRANA PLJAČKA

I dok se preoporezovanim radnicima uvode dodatni nameti na rad, dok se mali poduzetnici dodatno opterećuju, dok se od freelancera traži retroaktivno plaćanje poreza u zadnjih deset godina, a strani investitori najavama novih i dodatnih poreza odvraćaju i od pomisli da investiraju u ovakvu zemlju, za druge je tu širom otvoren prostor za uhljebljivanje familije, milionske transakcije preko državnih firmi na račun familije te razvijanje privatnog biznisa uz pomoć i na račun države.

I u tom pogledu Novalić je svojim kabadahijskim djelovanjem kao rijetko ko do sada utjelovio ono surovo kronističko lice SDA, stranke koja vlada i na vlasti se održava preko armije državnih uhljeba, državnih firmi kroz koje se izvlače pare za lične i stranačke potrebe, namještenih tendera i poslova za privatne firme.

S druge strane, oni izvan sistema, koji privređuju i rade bez državnog oslonca, čini se da postoje jedino i samo za to da svojim radom održavaju u životu partiokratski korumpirani, glomazni i rauberski sistem, radom koji se dodatno oporezuje kada god zafali za budžetlije. Stoga, upravo je posjednji mandat aktuelnih vlasti pokazao da i svi pritisci međunarodne zajednice i svjetskih institucija teško da mogu natjerati domaće političare da naprave i jedan dodatni korak reformi koji bi išao u pravcu ugrožavanja privilegija bilo koga iz te glomazne partiokratsko-budžetske klijentele.

A očekivati da – oni koji su iz ličnih i sebičnih interesa kreirali taj sistem – budu ti koji će ga u konačnici reformisati zato što je to pravedno, ispravno i ekonomski spasonosno, isto je kao očekivati da vas lav ne pojede zato što vi ne jedete lava.

OSTAVITI ODGOVOR