Naslovnica BiH PISMO MIGRANTA: Ovde je puno Soroševaca, čudnih Hrvata i muslimana koji piju

PISMO MIGRANTA: Ovde je puno Soroševaca, čudnih Hrvata i muslimana koji piju

PODIJELI

Migrantska kriza i dalje trese Bosnu i Hercegovinu. Nakon što su vlasti naše zemlje i vodeći političari pokazali širokogrudnost i srca pravih domaćina, prihvaćajući sve izbjeglice iz Afganistana, Iraka, Sirije… kao svoje najmilije, migranti se polako asimiliraju u bh. društvo.

Nekima je i dalje teško, neki su se u međuvremenu odlično prilagodili i politički izgradili, treći liječe nostalgiju pismima. O tome više iz pera našeg saradnika.

Priredio: Nedžis HALILOVIĆ

Selam draga majko,

pišem ti ovo pismo kako bi znala da ti pišem. Trenutno se nalazim u jednoj zemlji na Balkanu, a ona se zove Bosna i Hercegovina, ovdje nas drže već neko vrijeme i zasad čekam da nas prebace dalje na gran’cu.

Ova Bosna i Hercegovina je lijepa zemlja, al su ljudi nekako čudni. Svi isto govore, isto pišu, isto pjevaju, ali ne vole kada im kažeš da su isti. Odmah ti onda kažu da radiš za Soroša. Ovi jedni. A drugi da ih majornizniraš, tako nekako. A ovi treći su isto tako čudni. To su ti isto muslimani ko mi, al’ oni baš vole da kradu.

Kažu da to tako ide, ako si član te neke njihove stranke, zove se SDA, onda to moraš znati. Ili te izbace. Upozn’o sam nekoliko njih, išli smo majko na džumu, ja sam poslije otišo kući, a oni u kafanu. Te majko muslimane ovdje zovu Bošnjaci, a ima i krstaša što se dijele na Srbe i Hrvate. I oni se međusobno ne podnose.

Ja sam trenutno u nekom mjestu između Bošnjaka i Hrvata i čekam kad će me strpat u autobus i odvest dalje. Vrijeme provodim tako što gledam ovdašnju televiziju i čitam njihovu štampu.

Uskoro će izbori u ovoj zemlji i svi političari se takmiče u obećanjima datim narodu, pa zato nemaju puno vremena za nas. Uglavnom, obećavaju veće plate za sedam, osam godina, a narodu drago, jedva čekaju da proleti vrijeme. Čak i penzionerima obećavaju veće penzije za desetak godina. Uglavnom kad umru.

Strašno je majko nekako čudna ova zemlja. Kad je vani sunce svi sjede u kafićima, nema se posla, pa se ljudi muče. I onda vole puno kladionice. A kad nisu u kladionicama onda su po džamijama i crkvama. Ovdje kod njih majko je to jako čudno. Najviše u džamije i crkve idu ovi iz tih njihovih stranaka, SDA, HDZ, SNSD, SDS, a oni su ti majko prije rata svi ‘sovali boga i imali su nekakve crvene članske knjižice sa petokrakom.

A najviše vole da se druže sa hodžama i popovima, oni majko imaju najviše para pa se političari uče od njih. Inače, ovdje ima baš baš puno vjernika, a ima i dosta nepismenih. Slično k’o kod nas u Afganistanu.

Eto majko, da ti i ovo ispričam. Skoro su nas vodili na politički skup od onoga precjednika Turske. Kupili nam po sendvič i dali one crvene zastave sa zvijezdom i polumjesecom da mašemo. I ja maho. Poslije su nas vratili u kamp i obećali nam sve i svašta ako budemo dobri, a mi samo želimo dalje, u Njemačku.

Ali ovi sad Hrvati nam ne daju da prođemo. Inače, oni nisu pravi Hrvati. Pravi Hrvati žive preko granice, ovo su neki iz Bosne, hercegovački Hrvati, zapravo ne razumijem ni ja. Znam samo da i oni hoće u Njemačku. Nekad ih je bio pun Zagreb, danas sebe zovu njemački Hrvati, i baš više ništa to ne razumijem.

Ovde majko vrijeme i nije tako loše. Prošle hefte samo je dva puta padala kiša – prvi put je trajala tri dana, a sljedeći put četri. Kad su ovdje poplave ovi njihovi što se mrze počnu da pomažu jedni drugima i kad se to sve sredi onda se opet počnu mrzit. Kažem ti, čudan narod. Od njih je počeo Prvi svjetski rat, a ne bi bilo čudo da počne i Treći, ali ja se ne planiram puno ovdje zadržat.

Skoro je jedan od nas zatražio ovdje azil. Kad su skontali da se ne šali, odvalili se smijat. Jedan je kažu završio i na hitnoj, zabolio ga stomak od smijeha. Čudan narod, rekoh ti.

Hajde, da te puno ne zadržavam jer znam da sporo čitaš. Poselami sve kod kuće, reci sestri da ću joj poslati onu jaknu što hoće da joj kupim, a dajdži pare što mu dugujem.

I nemoj se majko ljutit na mene, eto, al’ ja sam se moro prilagodit pa sam cinkario Dodiku neke Sorošovce (Dodik je je super precjednik, stalno sklapa neke ugovore s Rusima i Kinezima), a ‘rvatima sam pred’o neke papire što sam našo kod upravnika našeg kampa o tome kako da ovaj njihov precjednik Čović bude doživotni precjednik i ta neka njihova stranka HDZ da stalno bude u vlasti i broji pare. Na tim papirima piše prijedlog Izbornog zakona, a gore u vrhu neka čudna riječ CIK, pa više ništa ne razumijem.

A počeo sam i pit’ majko, ali samo malo, to se ovdje u SDA tako mora kad završiš s džumom i ramazanom.

Eto majko draga, javim ti se opet iz Njemačke ako nas ‘rvati puste.

OSTAVITI ODGOVOR