Naslovnica Politički zabavnik PISMO MIGRANTA (VIII): U Zagrebu nisu tako slavili još otkad je Werhmacht...

PISMO MIGRANTA (VIII): U Zagrebu nisu tako slavili još otkad je Werhmacht ulazio 1941. godine

PODIJELI

Migrantska kriza u Bosni i Hercegovini i dalje traje, a Svjetsko prvenstvu u fudbalu, na koje su svi bili fokusirani, pa i naši migranti, konačno je završeno u prošlu nedjelju.

Posljednja utakmica, veliko finale Francuska-Hrvatska, gledana je s velikom pažnjom u migrantskom kampu, a naš junak odmah nakon utakmice izvijestio je majku u Afganistan o atsmosferi, prenoseći joj najjače utiske. Kako je i na koji način izgledalo slavlje u Zagrebu, i šta je naš junak napisao majci u pismu, opet je pokušao da dočara naš saradnik Bosanski Bukvalista.

 

Priredio: Nedžis HALILOVIĆ

Selam alejk, ljubljena majko,

da odmah pređem na stvar, ovdje u Bosni je zavladala neviđena euforija.

Ako ti nije poznato odmah da ti kažem, Hrvatska je osvojila drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu kod Rusa. U finalu su izgubili od Francuza, ali sve su to naša braća migranti što danas igraju za Francuze.

Mada ti ne bi mogao iskreno reći da li ima više migranata iz Afrike u francuskom ili Bosanaca u hrvatskom timu, tako da na kraju ispada da su u finalu igrali Afrika protiv Bosne i Hercegovine. Ibro navij’o za Bosnu, a ja za Afriku.

Znaš majko, ova Bosna i Hercegovina je poznata po tome što je iznjedrila neke velike umove ispod ovog podneblja. Hrvatima su dali pola nogometne ekipe, pola rukometne ekipe i sve vrijedno što trenutno imaju u tenisu. Što se tiče Srbije tu su nešto slabije dali sportaša, ali im redovno daju predsjednike, političare, gradonačelnike… Valjda zato Srbi ne vole baš ove Bosance.

Ibro zna reć’; “Ako ikada budeš išao kroz Hrvatsku, ne šutaj loptu, tamo svi znaju šutat loptu. Ako ikada budeš išao kroz Srbiju, ne igraj košarku, tamo svi znaju igrat košarku.. A kada budeš išao kroz Bosnu – ne pravi se budala.”

KOLINDA UZELA OD MARADONE TIK-TAK

Mada i ona Kolinda što sam ti piso da Ibro pizdi za njom, izgleda nije baš najbolje s glavom. Ne znam je li od Maradone posudila tik-tak ili je za vrijeme finala cugnula votku od Putina, ali je kasnije grlila sve živo. I Hrvate i Francuze i sudije i Putina i Makrona.

Poslije je ljubila onaj pehar što ide pobjedniku i što ga je njemački trener jedared prislonio na gola muda, a kasnije je i ganjala onu djecu što donose lopte iza golova. Obezbjedjenje je na jedvite jade iznijelo sa stadiona. Ibro se raspituje da li će Kolinda ove godine dolazit na koridu u Čevljanoviće, pa da je dočeka.

Inače, ta ti Kolinda predsjedava najsiromašnijom zemljom u Evropskoj Uniji tako da se nijedan od nas migranata ne planira tamo zadržavati kada nas puste iz Bosne. Osim što dobro znaju šutati loptu, Hrvatska je zemlja poznata po lijepim plažama, Josipu Brozu Titu i Severininom filmu od 11 minuta. Ibro ga kaže pregledo stotinjak puta. Najbolji film koji je pogledao. Zna ga napamet. Mada meni nije jasno kako neki film može trajati samo 11 minuta.

Reko je da će mi ga jednom pokazat, ali kaže da se boji i za mene i za njega jer, kaže, da sam zagorio, pa ne znam jel i Ibro malo puko, ili me zeza zbog boje kože.

A majko doček ovih srebrenih nogometaša u Zagrebu je bilo nešto neopisivo. Mada se i po Mostaru i Širokom slavilo pogrdnim navijanjem i pucanjem iz zolja, kako slavi svaki Hercegovac, ali onakva atmosfera se nije vidjela u Zagrebu još otkad je Werhmacht ulazio u Hrvatsku, 1941 godine.

ĐOKOVIĆA KUĆI DOČEKAO KUPUS

Na dočeku je pjevao Thompson i svi su ludili za njim. Najveća rok zvijezda u Hrvata kojoj je zabranjeno nastupati u pola evropskih zemalja, ali Hrvatima to ne smeta jer da smeta oni nikada ne bi bili drugi na svijetu, a ni među najsiromašnijim zemljama u Evropi. Srbi ga zovu ustašom i ne vole ga, a i mediji po Srbiji pišu da su ustaše bile utrčale tokom finalne utakmice u Moskvi.

Ibro zna reć’: “Jebi me ako ja išta vjerujem ovim srpskim novinama”. Do sada su te novine dosta puta objavljivale da sutra započinje rat. Prvo “protiv šiptara, pa ustaša, pa mudžahedina…”

Onda često pišu da se na predsjednika Srbije, nekog gubičastog Vučića, sprema atentat ili da je istog za dlaku izbjegao tako da se ne zna ko je više preživio atentata, Hitler ili Vučić?

Ne zna, kaže, kako iko normalan može vjerovati u ono što oni pišu. Što je najgore, kaže Ibro, oni ni nemaju normalnog medija.

Onaj njihov Đoković što je ga žena natjerala da jede samo travuljine je osvojio Wimbledon i kaže kako je sretan zbog toga i kako jedva čeka da se vrati kući u Srbiju da pojede glavicu kupusa.

A mene što se tiče, ja sam ti dobro. I dalje u kampu čekam da dodju po mene i da me odvuku na granicu. Eto, pisaću ti opet ubrzo majko!

OSTAVITI ODGOVOR