USrebrenici će danas, na 30. godišnjicu genocida, biti ukopani nekompletirani posmrtni ostaci sedam žrtava pronađenih u masovnim grobnicama.
Najmlađe žrtve koje će danas biti ukopane su mladići Senajid Avdić i Hariz Mujić, koji su u trenutku kada su ubijeni imali po 19 godina. Uz njih – Fata Bektić (rođena 1928), Hasib Omerović (1961), Sejdalija Alić (1961), Rifet Gabeljić (1964) i Amir Mujčić (1964).
U Srebrenici se danas očekuje više od 150 hiljada ljudi na obilježavanju 30. godišnjice genocida, kada je u zaštićenoj zoni UN-a ubijeno više od osam hiljada Bošnjaka. Genocid u Srebrenici potvrđen je pred međunarodnim sudovima – ICJ i ICTY, a 54 osobe osuđene su na ukupno 781 godinu zatvora. Najviše izrečene kaze su Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću, Vujadinu Popoviću i Ljubiši Beari, koji su osuđeni na doživotne kazne zatvora a Drago Nikolić na 35 godina.
O 30. godišnjici genocida izvještavaju i svjetski mediji, a Deutsche Welle prenosi dio teksta MDR-a, dijela njemačkog javnog radio-televizijskog servisa kako potragu za posmrtnim ostacima otežava i negiranje genocida nad Bošnjacima:
– Čak i 30 godina nakon genocida, prema podacima Instituta za nestale u Bosni i Hercegovini, oko 1.000 osoba iz Srebrenice još uvijek nije pronađeno i identificirano. To je prvenstveno zato što su prvobitne masovne grobnice srpske postrojbe naknadno otvarale. One su tijela rasporedile u brojne nove masovne grobnice, ponekad na udaljenim lokacijama. To je pokušaj prikrivanja tragova masovnih ubojstava – navodi se u tekstu Srebrenica: opomena i za Njemačku, a prenosi DW.
MDR dalje piše kako u negiranju genocida „učestvuje dio bosansko-srpskog stanovništva i institucija, ali prije svega političari poput predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, a u mnogim slučajevima počinjeni slučajevi se čak slave kao herojska djela”.
U tekstu Deutchlandfunka navodi se da sjećanje na ratne zločine u BiH itekako zavisi od etničkog porijekla:
–Trideset godina kasnije genocid u Srebrenici ima dalekosežne posljedice za bosansko društvo. Sjećanje na događaje iz jula 1995. podijeljeno je po etničkim linijam. To komplikuje suživot i pomirenje. Sukobljene su dvije suprotstavljene perspektive. Dok Srbi i Bošnjaci doduše mogu živjeti jedni pored drugih u svakodnevnom životu, tema Srebrenice često je tabu. Čim se ona pokrene Srbi se osjećaju optuženo, neki refleksno ukazuju na vlastite žrtve rata. Otvorena razmjena mišljenja i razgovori o onome što su preživjeli gotovo su nemogući – prenosi DW pisanje ovog lista.
U tekstu o 30. godišnjici genocida, Associated Press piše o srebreničkim majkama koje su preživjele genocid, a za AP su govorile neke od njih. U tekstu se podsjeća da su dokazi o zločinu pokušani biti sakriveni zakopavanjem tijela u masovne grobnice a kasnije i u sekundarne grobnice.
Povodom godišnjice genocida premijer Australije Entoni Albanizi uputio je otvoreno pismo u kojem poručuje da istina ne smije biti izbrisana protokom vremena:
– Nikada ne smijemo dopustiti da protok vremena izbriše istinu o onome što se dogodilo. Nikada ne smijemo zaboraviti imena i lica onih čiji su životi i budućnost nasilno prekinuti. I nikada ne smijemo zanemariti teške lekcije koje nas je Srebrenica naučila.
Prvi američki ambasador za ratne zločine David Scheffer objavio je tekst povodom godišnjice, u kojem je upozorio na propuste Zapada iz 1995:
– Kada je postalo poznato da su hiljade muškaraca i dječaka nestali nakon što su okupirani, mogućnost da su predodređeni za istrebljenje trebala je odmah aktivirati zapadni odgovor. Sjedinjene Države i njihovi saveznici trebali su barem zaprijetiti da će usmjeriti razornu zračnu snagu NATO-a na ciljeve bosanskih Srba. Karadžić i Mladić, najviši čelnici bosanskih Srba koji su bili najdirektnije uključeni u akciju, trebali su biti lično upozoreni od strane Washingtona i NATO-a da ne ubijaju zatočene muškarce i dječake iz Srebrenice. Umjesto toga, sudbina nizozemskih mirovnih snaga u Srebrenici privukla je više pažnje od sudbine civila enklave u tim ranim satima krize. Tragično, zajedno sa ostatkom svijeta, kreatori politike u Washingtonu postali su svjesni ubistava koja bi predstavljala genocid u Srebrenici tek nakon što su prestala. Pronalaženje nestalih žrtava, u masovnim grobnicama i drugdje, trajalo je, a dokazi o tijelima nastavljali su se otkrivati godinama nakon toga.
On upozorava da se, unatoč svim dokazima, poricanje genocida i dalje odvija na najvišim nivpima u Republici Srpskoj, Srbiji i Hrvatskoj:
– Za nacionalističke političare poticanje porianja genocida je zgodan način za podsticanje etničkih tenzija, energiziranje glasača i održavanje vlasti.
Uz podsjećanje na genocid, svjetski mediji uglavnom akcentiraju upravo činjenicu negiranja genocida u dijelu BiH. Na potrebu da se ta praksa zaustavi upozorio je i generalni direktor UN-a Antonio Guterres u okviru prve komemoracije Međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici u sjedištu UN-a u Njujorku. U govoru koji je umjesto Guterresa pročitao šef njegovog ureda Earle Courtenay Rattray navodi se kako međunarodna zajednica snosi odgovornost da spriječi ovaj zločin, najteži počinjen na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata:
– Prije 30 godina, UN i svijet su zakazali pred narodom Srebrenice. Taj kolektivni neuspjeh nije bio bio slučjanost historije već rezultat politike, propagande i međunarodne ravnodušnosti. Tri decenije nakon Srebrenice suočavamo se sa porastom govora mržnje, negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca… Suočimo se sa negiranjem tako što ćemo insistirati na istini, a s nekažnjivošću pravdom uime žrtava, u znak solidarnosti s preživjelima i njihovim najmilijima i uime našeg zajedničkog čovječanstva.
Komemoracija u Njujorku dio je globalnog obilježavanja 30. godišnjice genocida. Zajedinčki su je organizovali Odjel za globalne komunikacije UN-a, Kancelarija specijalnog savjetnika za prevenciju genocida i Stalna misija BiH pri UN-u.
Prošle godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je rezoluciju o Srebrenici prema kojoj se 11. juli obilježava kao Međunarodni dan refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. Rezolucija osuđuje poricanje genocida i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, te podižu svijest o zločinu.
Kako piše Detektor, Češka planira uvrstiti činjenice o genocidu u Srebrenici u svoj nastavni program, a najmanje deset zemalja i UN ove godine zvanično obilježavaju 30. godišnjicu.
(zurnal.info)
