Film Don’t look up (Ne gledaj gore), koji je uz novogodišnje praznike 2022. svijet netipično počastio neveselom temom, prati fiktivne događaje koji uslijede nakon otkrića komete čije približavanje našoj planeti sluti, dapače egzaktnim proračunom ukazuje na fatalni kraj.

Fikcija je u stvarnosti podstakla rasprave, prevashodno o nehajnom, na granici suludog, neodogovornom reagovanju političara. Nisu pošteđeni ni mediji, čija se reakcija na evidentnu katastrofu iscrpljuje u trci za trivijalnim i površnim efektima.

A javnost? Ona je, shodno tome, dezorijentisana i izmanipulisana do karikature.

Ovaj je film SF parodija te ga tako i pominjem u uvodu osvrta na izvjesna zbivanja u Bosni i Hercegovini ovih dana.

U trenutku kada se Bosna i Hercegovina svako malo nađe u izjavama (šta li je tek na nivou tajnog i neizrečenog!?) koje ciljaju i priželjkuju njen nestanak, najmanje je bilo za očekivati, primjerice: promjenu kantonalne vlasti u Tuzli, nove principe raspodjele prihoda po kojem dramatično gubi budžet Kantona Sarajevo, stranačko finansiranje izabranih kliničkih centara, ili blokadu finansiranja Unsko-sanskog Kantona.

Opća bolnica u Sarajevu, u kojoj se od početka pandemije liječe građani KS, od SDA-HDZ Vlade Federacije neće dobiti ni marke pomoći, dok će UKCS kojim direktoruje Sebija Izetbegovića dobiti 32 miliona, a Klinika u Mostaru pod kontrolom HDZ-a čak 63 miliona KM (Foto: Armin Durgut/PIXSELL)

Otprilike, kao kada bi u pomenutom filmskom narativu s kometom i planetom, kao prioritet iskočilo krečenje stana, postavljanje parketa, a može i lamperije ili džakuzija u vikendici koja se u imovinskom kartonu vodi na punca ili maloljetnu kćerku (svaka sličnost s imovinskim kartonima naših političara je namjerna). A možebiti se zbog nečijih dvora skrene i preusmjeri tok rijeke. Rijeku, ako treba skrenuti iz Jadranskog u Crnomorski sliv.

Dakle, u trenutku kada se u Skupštini Republike Srpske donose odluke koje su nedvojben zločinački udar na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, a rečeno muzikantskim žargonom „tercu“ drži jalova (neustavna?) kvazi bošnjačko-hrvatska rasprava o izbornom zakonu, a tamo gdje treba smo upisani kao najkorumpiranija zemlja regije, odgovor jedne od najjačih (ma šta to značilo) stranaka je: udariti na „nenaše“ kantone!

A sad u digresiji malo analogije koja se baš i neće svidjeti izvođačima najnovijih radova iz reda krečenja i postavljanja parketa.

Primoran sam u to ime pomenuti Janeza, ne hvaleć’ mu famozni non paper, Janšu! Naime, izmjene zakona Federacije BiH o pripadnosti javnih prihoda kojim se značajno smanjuju prihodi sarajevskog kantona (gdje, gle slučajnosti, SDA nema vlast), gotovo su u dlaku slične ujdurmi koje se prije šesnaest godina dosjetio, pa je u praksu sproveo slovenački premijer Janez Janša.

Bijaše tada u svom prvom mandatu (sada je, mašala, u trećem). Janša je, iritiran činjenicom da je politički mu protivnik Zoran Janković preuzeo Ljubljanu, poduzeo sve da Vlada Slovenije promijeni zakon o finansiranju opština i metodologiju za izračun finansiranja. Tako je glavnom gradu Slovenije za 2006. godinu oduzeto 57 miliona eura. Budžet Ljubljane je do tada iznosio oko 224 miliona eura. Ljubljana je, dakle, u ime Janšinog stranačkog kaprica zakinuta za približno četvrtinu dotadašnjeg budžeta!

Da bi se i u takvim okolnostima razvijala prijestonica u korist njenih stanovnika ali i države, deficit je kompenziran racionalizacijom operacija, prodajom imovine koja je procijenjena kao „ne-neophodna“ i dodatnim zaduživanjem.

Ne budi primijenjeno, nije valjda da je SDA, koja se voli predstaviti kao predvodnik „probosanstva“ , koja, dapače, često daje prešutnu tapiju za „probosanstvo“, posegla za receptom iz kuhinje autora antibosanskog non-papera, Janeza Janše?

Janez Janša u društvu premijera Hrvatske Andreja Plenovića (Photo: Marin Tironi/PIXSELL)

Odnos SDA prema Kantonu Sarajevo, notorna je činjenica, podrazumijeva („čime izazvano?“) ubjeđenje o prirodnom vlasništvu. Antologijska je izjava  predsjednika ove stranke, Bakira Izetbegovića, oktobra 2016., nakon lokalnih izbora (SDA je tada dobila načelnika općine Centar) da je ona „važnija od desetak drugih općina“. Šteta što se tim povodom nije oglasio neko sa Prirodno-matematičkog fakulteta pa ustanovio uvođenje prigodnog decimalnog sistema.

A kad smo već kod desetki i decimalnog sistema, u decembru 2019. SDA je, uz pomoć DF-a i SBB-a, uspjela oboriti kantonalnu vlast u Sarajeva. Pod post-festum nadahnutim sloganom Bakira Izetbegovića „Trinaesti je petak, a nekima neće biti sretan“, SDA se obračunala sa trojkom: Naša stranka, Narod i pravda, SDP BiH. Objašnjavajući razloge za obaranje Vlade, Izetbegović je dodao da vlada koju su oborili „nije ništa bitno uradila osim što su imali lijepih ideja“. Vlada po njegovom stranačkom tabijatu je, uzgred rečeno, prije toga dominirala 23 godine. Bijaše to vrijeme „lijepih djela“?

Zastupnik DF-a Zlatan Begić je reagovao temperamentnije (DF inače iskazuje povremenu stranačku temperamentnost nakon kakve nije zgoreg uraditi doping test) te je trojku optužio da upravlja milijardom budžeta, a iz kojeg se „za cuke i mace izdvaja koliko se u Tuzlanskom kantonu izdvaja za Univerzitet sa 15.000 studenata“.

Nakon što je, na radost Begićevu, oborena trojka, ne saznadosmo šta bi sa onih 15.000 studenata spram kuca-maca?

U međuvremenu, SDA je izgubila vlast u sarajevskom Kantonu (jupi za kuce-mace!) ali se, evo upravo vratila (jupi za 15.000 studenata!) u tuzlanskom Kantonu. Bivši gradonačelnik Tuzle, Selim Bešlagić, potonji događaj komentariše kao skandal. Ilustruje svoju tvrdnju pojašnjenjem da je nezavisni zastupnik Smajo Mandžić svoj glas dao „već treći put“.

Cinik bi analogiju našao u patrijarhalnom narativu gdje čeljade, sve u neznanju, po treći put „nevinost gubi“. I neće više?

A finale privremenog finansiranja Unsko-sanskog kantona ovih dana? Da je bilo po volji SDA, ostali bi i dalje blokirani. Nije se u to ime SDA-u gadila podrška-glas zastupnice omraženih Laburista Fikreta Abdića. Za Abdića je, nije zgoreg podsjetiti, predsjednik SDA svojevremeno izjavio da je „osuđeni ratni zločinac, potrošeni političar koji nema snage da nešto značajno uradi“.

I presudio bi po volji SDA glas iz stranke „osuđenog ratnog zločinca“ da se nije našao glas sa suprotne strane. Kanton je odblokiran tako što je jedan zastupnik na online sjednici glasao iz Turske gdje je već duže na liječenju!

I dok se nižu ovakvi i slični događaji, secesionistička politika čiji je „vrh ledenog brijega“ (treba imati na umu da su dvije trećine ledenog brijega pod vodom, dakle nevidljive) osoba imenom Milorad Dodik, može računati na pogodnosti.

Pomenuti film s kometom koja se fatalno približava našoj planeti ne treba uzeti doslovno, niti u panici. Ipak…

Kao novinar počeo je na Radio Sarajevu 1979. Vodio je i uređivao emisiju Primus, bio glavni urednik Omladinskog programa te urednik Drugog programa Radio Sarajeva. Za svoje dokumenarce osvojio je najviša svjetska priznanja. Tokom rata je izvještavao za Radio BiH i Glas Amerike. Od 1995. radi u Media centru - Sarajevo. Pokrenut kao centar za obuku novinara Media centar vremenom je razvio djelatnosti i ka istraživanju medija, razvoju novinskih baza podataka te video produkcije. Poducirao je nekoliko dokumentarnih filmova i autor je velikog broja tekstova o ovdašnjim medijima i njihovom razvoju posebno posljednjih decenija.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime