Ruski napad na Ukrajinu 2022. godine bio je početak najvećeg rata u Evropi nakon 1945. godine.
U zoru 24. februara ruski predsjednik Vladimir Putin objavio je početak „specijalne vojne operacije“ u Ukrajini. U svom obraćanju rat je opravdao tvrdnjama o „demilitarizaciji i denacifikaciji“ Ukrajine, zaštiti stanovništva Donbasa te navodnoj prijetnji širenja NATO-a na ruske granice.
U prvim satima lansirani su projektili na vojne ciljeve, zapovjedne centre i infrastrukturu širom zemlje. Ruske snage krenule su iz Bjelorusije prema Kijevu, iz Rusije prema Harkivu i Donbasu te s Krima prema jugu. Plan je bio brzi slom Ukrajine i politička promjena u Kijevu.
To se nije dogodilo.
Ukrajinski otpor
Predsjednik Volodimir Zelenski ostao je u glavnom gradu, a bitka za Kijev postala je prva velika prekretnica u ratu.
Borbe oko aerodroma Hostomelj, zaustavljena ruska kolona sjeverno od grada i snažan otpor ukrajinskih snaga srušili su plan o brzom zauzimanju prijestolnice, iako su ruski propagandisti najavljivali da će sve trajati tri dana.
Već krajem marta ruske snage povlače se sa sjevera Ukrajine.
Na početak ruske agresije Evropska unija reagirala je jedinstveno i brzo, uvodeći opsežne pakete sankcija protiv Rusije, uključujući zamrzavanje imovine, isključenje dijela banaka iz sistema SWIFT i ograničenja izvoza tehnologije. EU je istovremeno pokrenula finansijsku i vojnu pomoć Ukrajini te prvi put aktivirala instrumente za zajedničku nabavku i isporuku oružja.
Tadašnji američki predsjednik Joe Biden osudio je invaziju kao ničim izazvanu agresiju i najavio snažne ekonomske sankcije, koordinirane sa saveznicima. Administracija u Washingtonu ubrzo je odobrila velike pakete vojne i finansijske pomoći Kijevu, naglašavajući da SAD neće direktno ulaziti u rat, ali će podržavati odbranu Ukrajine.
Već u prvim sedmicama rata započeli su pregovori između ruskih i ukrajinskih predstavnika u Bjelorusiji i Turskoj, razmatrajući neutralnost Ukrajine, sigurnosne garancije i status okupiranih teritorija.
Ruski zločini
Nakon povlačenja ruskih trupa iz okoline Kijeva, u Buči i drugim mjestima otkrivene su masovne grobnice i tijela civila na ulicama. Fotografije i svjedočenja o pogubljenjima, mučenjima i prisilnim nestancima izazvali su šok u svijetu.
Ukrajina i brojne zapadne države događaje nazivaju ratnim zločinima i masakrom nad civilima, dok Moskva optužbe odbacuje. Buča postaje simbol brutalnosti rata i dodatno učvršćuje međunarodnu podršku Ukrajini.
Ukrajinske vlasti otkrile su da su hiljade djece s okupiranih teritorija prebačene u Rusiju ili na područja pod ruskom kontrolom, često bez pristanka roditelja, uz promjenu identiteta i ubrzane postupke usvajanja. To je postalo jedno od najosjetljivijih pitanja rata i predmet međunarodnih istraga.
Opsada Mariupolja
Opsada Mariupolja u prvoj godini postala je jedna od najvažnijih bitaka rata. Grad je imao presudnu stratešku vrijednost jer je omogućio Rusiji uspostavu kopnenog koridora između Donbasa i anektiranog Krima.
Njegov pad u maju 2022. učvrstio je rusku kontrolu nad južnim pravcem. Humanitarne posljedice bile su katastrofalne; grad je sistematski razaran, infrastruktura uništena, a civilne žrtve broje se u hiljadama. Bombardovanje pozorišta u kojem su se skrivali civili i opsada čeličane Azovstal postali su simboli otpora i razaranja.
Iscrpljujući sukob
Već u prvim danima rata ruske snage zauzele su područje oko nuklearne elektrane u Černobilu, što je izazvalo globalnu zabrinutost. Još ozbiljnija situacija razvijala se oko nuklearne elektrane Zaporižja, najveće u Evropi. Postrojenje je više puta ostalo bez vanjskog napajanja i nalazi se u blizini borbenih djelovanja, što je povećavalo rizik od nuklearne nesreće.
Kako je rat odmicao, prerastao je u iscrpljujući sukob u kojem logistika, industrijski kapaciteti i tehnološka prilagodba postaju presudni.
Sve veću ulogu dobivaju bespilotne letjelice, od komercijalnih dronova prilagođenih za ratište do sofisticiranih sistema dugog dometa. Dronovi služe za izviđanje, navođenje artiljerije i precizne napade na skladišta, aerodrome i energetsku infrastrukturu, a postaju jedno od najvažnijih i najraširenijih oružja rata.
Rat dobija novu, asimetričnu dimenziju u kojoj relativno jeftine tehnologije mogu nanositi strateški značajne udare.
U jesen 2022. i tokom 2023. Rusija intenzivira raketne i napade dronovima na ukrajinsku energetsku mrežu, nastojeći slomiti moral stanovništva i oslabiti odbrambene kapacitete. Istovremeno se na ratištu vodi rat iscrpljivanja – spori, krvavi napadi na utvrđene položaje u Donbasu, uz velike gubitke na obje strane.
Nakon udara na Dnipro u novembru 2024., Putin je u televizijskom obraćanju rekao da je Rusija lansirala novu konvencionalnu raketu srednjeg dometa pod nazivom Orešnik, što na ruskom znači lješnjak.
Kazao je da je oružje putovalo brzinom deset maha ili 2,5 do 3 kilometra u sekundi, dodajući da „trenutno nema načina za suprotstavljanje ovom oružju“.
Prigožinov ustanak
Unutar Rusije dolazilo je do dramatičnih događaja. U junu 2023. privatna vojna kompanija Wagner, pod vodstvom Jevgenija Prigožina, pokrenula je pobunu protiv ruskog vojnog vrha, optužujući ministarstvo odbrane za nesposobnost i izdaju.
Wagnerove snage zauzimaju vojne objekte u Rostovu na Donu i kreću prema Moskvi, no pobuna je brzo zaustavljena nakon dogovora. Nekoliko mjeseci kasnije Prigožin pogiba u padu aviona u Rusiji, što mnogi posmatrači tumače kao simboličan kraj otvorenog izazova Kremlju.
Krim, koji je Rusija anektirala 2014., postepeno prestaje biti sigurna pozadina. Ukrajina napada vojne aerodrome, skladišta i pomorske ciljeve, uključujući eksploziju na Kerčkom mostu, koji povezuje Rusiju s Krimom.
Rat se prelijeva i na rusku teritoriju; Belgorodska, Kurska i Brjanska oblast izložene su granatiranju i prekograničnim operacijama.
Pojedine ukrajinske ili proukrajinske formacije nakratko zauzimaju pogranična sela, dok dronovi pogađaju vojne ciljeve duboko unutar Rusije, uključujući aerodrome, skladišta goriva i objekte u blizini Moskve.
Broj žrtava
Procjene žrtava znatno se razlikuju, no govori se o stotinama hiljada poginulih i ranjenih s obje strane.
Ruski gubici smatraju se vrlo visokima, posebno nakon dugotrajnih borbi u Donbasu i mobilizacije rezervista, dok su ukrajinske snage pretrpjele ogromne gubitke u iscrpljujućim bitkama poput Bahmuta i Avdijivke.
Civilne žrtve broje se u desetinama hiljada, a više od deset miliona ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove. Razaranja infrastrukture, energetskih postrojenja i stambenih četvrti mijenjaju demografsku i ekonomsku sliku zemlje.
Ruska ekonomija prolazi kroz prilagodbu; rublja doživljava nagle oscilacije, zapadne kompanije napuštaju tržište, a država povećava vojnu potrošnju.
Iako visoke cijene energenata u početnoj fazi ublažavaju udar, dugoročno se bilježi tehnološka izolacija i rast ovisnosti o tržištima poput Kine i Indije. Rat potiče militarizaciju ekonomije i preusmjeravanje resursa prema odbrambenom sektoru.
Trajne posljedice
Američki predsjednik Donald Trump tokom predizborne kampanje tvrdio je da će rat zaustaviti „u 24 sata“ kada preuzme dužnost. Tvrdio je da bi ličnim pregovorima s Putinom i Zelenskim brzo postigao dogovor, održao je niz sastanaka s obojicom, ali pomaka u pregovorima nema.
Rat koji je započeo kao pokušaj brze invazije prerastao je u dugotrajan sukob iscrpljivanja, rat u kojem nijedna strana ne ostvaruje brzi proboj, već nastoji iscrpiti protivnika ljudstvom, municijom, energijom i političkom voljom.
Front se pomiče sporo, ali političke, demografske i ekonomske posljedice već su duboke. Evropa je sigurnosno transformirana, Rusija dugoročno konfrontirana sa Zapadom, a Ukrajina, uprkos razaranjima, nastavlja borbu za teritorijalni integritet.
Konačni ishod ostaje nepredvidljiv, ali posljedice, ne samo za Ukrajinu nego i za globalne odnose, trajne su.
