Foto: Dejan Rakita/PIXSELL

Izborni ciklusi u Republici Srpskoj, kao i cijeloj Bosni i Hercegovini, već decenijama mogu se svesti na turobni odabir od dva zla manjeg. Ovaj entitet u svojoj kratkoj i neslavnoj istoriji baštini „demokratske promjene“ poput one iz 1997. kada je korumpiranu SDS-ovu vlast svrgnula Biljana Plavšić, povjerivši Miloradu Dodiku mandat za sastav nove vlade.

Činilo se tada kako je epski deseterac ratnih vođa zamijenjen „daškom svježeg vjetra na Balkanu“ (kako je američka državna sekretarka Madeleine Albright tada nazvala Dodika), ali je višedecenijska praksa pokazala sasvim suprotno.

SELFIJEM PROTIV KRIMINALA I KORUPCIJE

Iako je s početka možda i izgledalo da se politička klima mijenja, od 1997. do danas ona je tek sumorni zbir politikanstva, korupcije i etnonacionalizma, praćenih ekonomskom, obrazovnom i kulturnom devastacijom društva. Biračko tijelo koje si nije dozvolilo iskorak iz navedene matrice iznjedrilo je i opoziciju koja je, suštinski, oponirala tek izabranim funkcionerima, ali ne i njihovim politikama.

Bez kapaciteta da donese radikalnu promjenu, opozicija u Republici Srspkoj bila je i ostala tek malo iskrivljeno ogledalo vlasti.

Predstavnici opozicije u RS (Foto: Dejan Rakita/PIXSELL)

Malo više od godinu pred opšte izbore, opozicija RS juriša na utvrđene bedeme Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i njihovih koalicionih partnera. Vjetar u leđa dali su im lokalni izbori gdje su opozicionari osvojili nekoliko načelničkih mjesta, a Banjaluka nakon dužeg vremena dobila gradonačelnika koji nije iz vladajuće partije. Ono što se, ipak, većina birača pita je ima li opozicija kapaciteta da smijeni vlast, posebno „alatima“ koje je do sada prikazala.

Jedan od njih je dugo i glasno najavljivana borba protiv korupcije za koju se deklarativno zalaže sadašnji gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Njegove pristalice pozivaju se na nekoliko poteza koje je mladi gradonačelnik povukao – od uzimanja ključeva službenih automobila gradske uprave koji su korišteni u privatne svrhe, preko objavljivanja stručne spreme zaposlenih u upravi grada, do pokušaja zakonskih obračuna s ljudima bliskim Miloradu Dodiku. Gradonačelnikovi kritičari, s druge strane, rado ističu da se Draško Stanivuković mnogo više fotografiše nego što zaista radi na tom polju, te tvrde da je njegovo opredjeljenje protiv kriminala i korupcije pozersko.

I zaista je tačno da su veliki rezultati izostali – osim kada je riječ o broju Draškovih selfija na različitim lokacijama. Gradonačelnik je još u martu najavio rušenje restorana Kajak u vlasništvu Mile Radišića, biznismena bliskog Miloradu Dodiku.

“Zagrijavamo bagere za konačni čin. Rušenjem Kajaka gradimo temelje pravne države, snažnije od bilo kog pojedinca”, napisao je Stanivuković na svom Facebook profilu u maju, ali Kajak ni do danas nije srušen.

Stanivuković: Sve više optuživan za populizam

Slično je bilo i sa najavom rušenja restorana Agape, čija je vlasnica kćerka Milorada Dodika, Gorica.

Željno iščekujući rušenje simbola nepotizma, građani su za sada ostali uskraćeni za velike poteze i pompezno najavljivanu borbu za pravnu državu. Treba, ipak, reći da, bez obzira jesu li Stanivukovićeve namjere istinske, na drugoj strani je moćna mašinerija u koju su upregnuti svi entitetski institucionalni kapaciteti.

NEŠIĆ ULAZI, VUKANOVIĆ NA KLUPU?

Koliko su jaki aduti opozicije kada je riječ o borbi protiv korupcije možda najbolje ilustruje činjenica da je jedan od najisturenijih igrača u obračunu s vlastima njihov dojučerašnji koalicioni partner, predsjednik DNS-a Nenad Nešić. Kao bivšeg direktora Puteva RS, Nešića je opozicija svojevremeno žestoko napadala za sukob interesa, nepotizam, korupciju, pa i reketiranje.

Iste optužbe uputio mu je i Milorad Dodik, ali tek nakon Nešićevog napuštanja koalicije.

“Došle su do nas informacije o bahatosti, samo jedno preduzeće je moglo raditi putarske poslove. Reket je bio i po 200.000 KM. Nadležni organi će to ispitati. Ne može se niko ponašati tako raskalašeno“, rekao je lider SNSD-a, pojašnjavajući da te grupa ljudi više nema veze s njim. Jer da ima, valjda bi raskalašnost bila legitimna i legalna. 

Novi adut opozicije uzvratio je na optužbe:

“Do juče smo bili dobri i pošteni, a danas najgori. Do juče patriote, a sutra ćete nas nazivati izdajnicima”, poručio je Nešić, reagujući na optužbe iz SNSD-a.

Foto: Nešić donedavno bio u koaliciji s Dodikom kao jedan od bitnijih saradnika

Da će opozicija, ipak, zaigrati s dojučerašnjim Dodikovim “kontroverznim biznismenom” jasno je i po tome što mediji koji nisu pod kontrolom vlasti Nešiću daju beskonačno mnogo prostora, ali ne spominjući više brojne afere s kojima se ovaj novopečeni opozicionar dovodio u vezu.

Na jednoj komercijalnoj televiziji Nešić se još ne očituje samo o vremenskoj prognozi. Opozicija je kratkog pamćenja pa je sve grijehe “novog kolača” preko noći zaboravila, ali uzdajući se ipak u njegovo dobro pamćenje, barem kada su u pitanju dealovi s Dodikom. Nešićev značaj stoga je direktno proporcionalan količini dokumentacije koju posjeduje, a u kojoj se spominje ime Milorada Dodika.

Predsjednik DNS-a stoga je kao punopravni član prisustvovao sastanku lidera opozicije krajem juna, na kojem je usaglašen program budućeg djelovanja.

NACIONALNI EGZIBICIONIZAM I DALJE U POTENCIJI

Paralelno s rastom značaja dojučerašnjeg Dodikovog koalicionog partnera u redovima opozicije, rejting Nebojše Vukanovića, poslanika u Narodnoj skupštini RS, počeo je da pada. Vukanović nije došao na sastanak opozicije, pojašnjavajući kasnije da mu se nije dopalo to što su pojedinci iz PDP-a davali izjave da imaju svoj program, te da ostali treba da podrže njihovog kandidata.

Ovaj opozicionar, prepoznat kao žestok borac protiv korupcije, ranije je izjavio da želi biti kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH, ali su se u javnosti pojavili rezultati navodnih anketa prema kojima Vukanović nema podršku naroda.

Ne pominjući Nenada Nešića imenom i prezimenom, Vukanović se prilično jasno osvrnuo i na bivše SNSD-ove koalicione partnere:

“Ne mogu biti nosioci opozicione borbe ljudi koji su do juče bili dio vlasti, da odjednom postanu opozicionari. Ja smatram da je to vrlo opasno… Dakle, ja sam neko ko smatra da treba postaviti jasnu barijeru – svako može biti opozicionar, ali to nikoga ne treba da amnestira od odgovornosti.”

Vukanović: Kriza u odnosima s ostatkom opozicije

Sumirajući odnose u opoziciji, razlike u odnosu na njihove političke protivnike treba tražiti lupom. Kako je najavljeno da će ključna stavka političkog napada na vlast biti borba protiv kriminala i korupcije, “džoker” Nenad Nešić zvuči kao crni humor. I dok se rješenje za tu akutnu boljku ne nazire, nacionalni egzibicionizam ne pokazuje znakove erozije. Možda i opozicija, poput svojih protivnika, tu vidi ključ: većina katatoničnog građanstva, ekonomski pokleklog pod korumpiranom vlašću, živne tek na “napade iz Sarajeva”, referendume, poneku crnogorsku litiju, te bajkovitu priču o Čiča Draži – za laku noć.

Mali je tek problem što je taj već izanđali trik patentirao otac populizma u RS, Milorad Dodik, kojem je pošlo za rukom da izdresira opozicionare kako bi skočili na svaku bačenu populističku kost.

Ali možda to opoziciji i nije problem?

Analogijom iz davne ’97., kada je borac protiv korupcije postao njen poglavar, treba pitati opozicionare da li kada se gledaju u ogledalu već razaznaju obrise “od dva zla manjeg”. I s koje strane je ono.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime