Piše: Danica VULIĆ

Nije velika mudrost konstatovati da je Srpska demokratska stranka (SDS) sedmog predsjednika dočekala “na koljenima”. Zapravo, već nekoliko godina za redom ova još uvijek najjača opoziciona stranka u RS provodi klečući, součena sa stalnim osipanjem članstva, unutarstranačkim previranjima, konstantim gubitkom podrške biračkog tijela u RS i lamentiranjem njenih bivših prvaka.

Stoga ne čudi da su sve oči uprte u novog “vođu”. Kormilo stranke posljednjeg dana juna, u tijesnoj pobjedi nad jedinim protivkandidatom Milanom Miličevićem, preuzeo je Mirko Šarović. Spisak razloga koji su kumovali da Šarović preuzme vođstvo stranke u trenutku kada je ona na najnižim granama od svog osnivanja, jednako je dugačak kao i spisak izazova koji trenutno stoje pred njim.

KONAČNO “NE SNSD-u

Ovo su samo neka od pitanja: hoće li ostati beskompromisno protiv bilo kakvog savezništva sa SNSD-om, hoće li uspjeti konsolidovati stranku, ima li kapaciteta za modernizaciju SDS-a, kao što obećava? Hoće li pratiti kurs “probosanske” ili “srpske nacionalističke” politike? Hoće li raditi na ulasku u državnu vlast u koaliciji sa SDA? Može li nametnuti autoritet nad razjedinjenim strujama u stranci? Ima li stručnosti i snage da reanimira teškog političkog bolesnika…

Odgovor na prvo pitanje, Šarović je već dao u prvim danima nakon izbora za stranačkog šefa SDS-a.

“Koalicije sa SNSD-om neće biti. Previše je dubokih jazova bilo među nama proteklih godina”, kazao je Šarović.

Njegova dosadašnja umjerena politika potvrdila se i kada je u pitanju trenutni odnos prema partijskim “neposlušnicima”. Šarović je sam podvukao da ne treba od njega očekivati da odmah počne da ”maše batinom”, istaknuvši da je spreman da pruži ruku svima u timu i otvori vrata stranke.

A kakav tim ima oko sebe – pokazalo se već u prvoj sedmici nakon njegovog izbora za predsjednika. Javni prostor je posljednjih dana zapljusnut međusobnim optužbama, pa čak i uvredama nekoliko prvih ljudi u stranci.

Najintrigantniji je svakako odnos Dragana Mektića, još uvijek aktuelnog ministra bezbjednosti BiH, koji tvrdi da u SDS-u postoji “lopovsko-tajkunska kamarila koja želi da preuzme stvari u svoje ruke”.

Dragan Mektić: Šta će odlučiti zvaničnik koji važi za jednog od najozbiljnijih Dodikovih kritičara

“Mislim da sebe ne vidim u tom hohštaplerskom društvu” poručio je Mektić, koga su pojedini mediji označili čak kao moguću akviziciju Komšićevog DF-a.

Međutim, zvanično i javno nije jasno gdje se vidi, jer člansku kartu ne uzima, iako je šef poslaničkog Kluba SDS-a u Narodnoj skupštini RS Miladin Stanić bio jasan da “oni koji nisu zadovoljni, mogu da vrate knjižicu”.

“Po Staniću u SDS-u trebaju da ostanu samo oni koji su švercovali za vrijeme rata. Srećno vam šverceri i profiteri”, uzvratio je Mektić.

Aleksandra Pandurević: Neizvjestan stranački statis nekada jedne od najpopularnijih političarki SDS-a

Nezadovoljstvo ne krije ni potpredsjednik stranke Drago Bundalo, kao ni član Predsjedništva SDS-a Aleksandra Pandurević. Dok se ona još ne izjašnjava konkretno, kratko poručujući da “ako više ne treba SDS-u, života ima i izvan stranke”, Bundalo jasno poručuje da nije zadovoljan izborom Šarovića, kao i da SDS sada nije “ništa stabilniji”.

“NAJPOPULARNIJI” ALI NA ZALASKU KARIJERE

Njegovo mišljenje, ipak, ne dijeli većina. Veliki broj Šarovićevih partijskih kolega opisuju ga kao “umjerenog, proračunatog i političara hladne glave”.

Podrška koju je dobio u stranci ukazuje da uživa prilično povjerenje i uvažavanje natpolovičnog dijela SDS-a, a na tom tragu su i dosadašnje ankete i stavovi građana. Prema određenim anketama sa kraja 2017. godine bio je “najpopularniji ministar u BiH”, a glasalo se u svim dijelovima zemlje.

Međutim, i to treba posmatrati sa rezervom, jer objektivno Šarović je neko ko bi trebao biti na zalasku političke karijere s obzirom na to da je na sceni još od devedesetih. Stoga je vjerovatno starijim generacijama i lojalnijim glasačima više dopadljiv, dok je mlađim ljudima samo “manje gadljiv”.

Fotelju prvog čovjeka SDS-a, dakle, Šarović preuzima nakon što su u njoj sjedili Radovan Karadžić, ujedno prvi predsjendik RS osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid, a nakon njega Aleksa Buha, Dragan Kalinić, Dragan Čavić, Mladen Bosić i Vukota Govedarica.

Foto: Vukota Govedarica, čovjek koji je pod pritiscima faktički prepustio mjesto lidera Šaroviću

Trenutni je ministar za spoljnju trgovinu i ekonomske odnose BiH u tehničkom mandatu, bivši član Predsjedništva BiH i nekadašnji predsjednik RS. 

Šarović se do sada pokazao kao sposoban i pragmatičan političar, ali i ministar, zbog čega je dobio nekoliko nagrada kao najbolji bh. ministar, te priznanja za svoj rad u Savjetu ministara BiH, građenje poslovnih odnosa i veza unutar države, ali i između BiH i svjetskih zemalja.

Nesporno je da je SDS od ovog 30. juna sa Šarovićem okrenuo novu stranicu. Šta će na njoj biti ispisano – već se nazire.

PRED ŠAROVIĆEM BROJNI IZAZOVI

Stručna javnost saglasna je da su pred novim liderom SDS-a brojni izazovi. Prema mišljenju politikologa Darka Kuzmanovića, među najvažnijima je konsolidacija, profesionalizacija i transformacija ove političke partije.

“Šarović će morati da vodi računa o kompetencijama i kvalitetima pojedinaca na čelnim pozicijama. Za očekivati je da Vukota Govedarica, koji je Šaroviću prepustio glasove delegata, bude potpredsjednik stranke, iako bi za sami SDS bilo bolje da to bude njegov protivkandidat Milan Miličević. Time bi se spriječili rascjepi u stranci, a za razliku od Vukote koji je na političkoj sceni od 2004. i već potrošena politička roba, Miličević koji ima pobjednički mentalitet u Tesliću, kao veoma sposoban i model modernog evropskog političara, bi bio prijeko potrebno osvježenje”, ocijenio je Kuzmanović.

Milan Miličević: Analitičari smatraju da bi za Šrovića i SDS bilo pametno da njegov protukandidat ima fukciju potpredsjendika stranke

Naš sagovornik smatra da Šarović ima kapaciteta i snage da donese promjene u stranci, međutim, dodaje da treba imati na umu da je on već u poznim godinama i pitanje je koliko će za sve to imati volje.

“Knjiga će u tom slučaju pasti na Govedaricu kao vjerovatnog potpredsjednika, a on, kao što se moglo vidjeti nakon isključenja Obrena Petrovića iz SDS-a, nije imao ni smjelosti ni kapaciteta da se obračuna sa, kako sam kaže ‘lokalnim knezovima’”, navodi Kuzmanović, koji Šaroviću odaje priznanje kao “izuzetno sposobnom i umjerenom političaru”, ali prije svega nekonfliktnoj ličnosti.

“Kao takav, svakako može relaksirati političke odnose u BiH, a u SDS-u bi potencijalno, zajedno sa Miličevićem, mogao ukorijeniti novi model političkog ponašanja koji bi se zasnivao na odmjerenosti, pragmatičnosti, strateškom promišljanju, novoj vrsti javnog nastupa, ali i mnogim drugim pitanjima za kojima vapi naša oronula politička scena”, zaključio je naš sagovornik.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime