Otpor zaboravu
Ogromno stradanje i maltretiranje nedužnih civila, masovna raseljavanja, sistemska razaranja naselja i zajednica, duboka su i živa rana mnogih u Bosni i Hercegovini.
Politike memorijalizacije, pamćenja i sjećanja koje su ustanovile političke elite često zanemaruju krivičnu pravdu, kazivanje istine i potrebne reforme institucija. Shvatajući to kao instrument političke moći, dominantne politike okrenule su se fragmentaciji pamćenja, politizaciji žalovanja, pa čak i ubrizgavanju zaborava na neželjene zločine počinjene u ime iste one zajednice koju oni danas predstavljaju.
Stvarajući prakse pamćenja i sjećanja ekskluzivno za svoje političke, etničke ili religijske zajednice, donosioci odluka u brojnim slučajevima prestali su da mare za glas ljudi koji su u prethodnom ratu izgubili svoje najbliže. Jedan od glasova koji se kontinuirano ne uvažavaju, zanemaruju, marginalizuju jest glas roditelja 102 ubijene djece Prijedora. Dugogodišnja bitka za memorijalizaciju stradanja najmlađih civilnih žrtava u ovom gradu danas nailazi na zatvorena vrata gradskih vlasti.
Pitanje memorijalizacije, pamćenja i sjećanja ne tiče se samo prošlosti, nego i sadašnjosti i budućnosti. Onemogućavanje inicijative roditelja ubijene prijedorske djece predstavlja specifičan način isključivanja građana i građanki iz političke sfere. Otpor koji tome pružaju roditelji ubijene djece i solidarnost šire zajednice ključ je očuvanja demokratskog poretka i garancije neponavljanja.
Nаši su gosti Fikret Bačić, predstavnik roditelja ubijene djece Prijedora i Edin Ramulić, aktivista Centra za mlade Kvart.
Ovaj program podržava Friedrich-Ebert-Stiftung u Bosni i Hercegovini.
