Piše: Z.T.
Više od 16 godina Federacija Bosne i Hercegovine nema usvojen Zakon o šumama, iako su šume jedno od najvećih prirodnih bogatstava zemlje. Prema ocjenama stručnjaka i predstavnika civilnog sektora, politička prepucavanja, borba za kontrolu nad resursima i interesne mreže unutar šumarskog sektora blokiraju donošenje zakona, dok šumski ekosistemi trpe ozbiljne ekološke, društvene i ekonomske posljedice.
Šume kao izvor finansijske koristi
Profesor Dalibor Ballian podsjeća da je Bosna i Hercegovina postala zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, što sa sobom nosi brojne promjene u društvu, pa tako i promjenu odnosa prema šumama.
„Nedostatak zakona o Šumama u entitetu Federaciji Bosne i Hercegovine je doveo do znatnog kaosa u ovom jako važnom sektoru primarne proizvodnje. Samo donošenje zakona je veliko političko pitanje, jer tko upravlja šumama upravlja velikim bogatstvom“, ističe profesor.
Sličan stav dijeli i Lejla Kusturica iz Fondacije Atelje za društvene promjene (ACT). Ona ističe da bi održivo upravljanje šumama u Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj više od 60 posto teritorije čine šume i šumsko zemljište, trebalo biti pitanje od nacionalnog značaja. Međutim, tvrdi da politički predstavnici šume često posmatraju prvenstveno kao izvor finansijske koristi, a šumarska preduzeća kao nepresušan izvor radnih mjesta za “zbrinjavanje” stranačkih kadrova.
“Kada u jednačinu dodamo i tajkune koji postojeće stanje zakonske neuređenosti šumarskog sektora koriste za različite sumnjive aktivnosti, pri čemu su najčešće bliski s vodećim političkim strankama, imamo situaciju kakvu imamo, gdje je interes šuma na posljednjem mjestu”, kaže Kusturica.
Dodaje da se u javnosti često plasiraju otrcane fraze o zaštiti nacionalnih interesa kroz sektor šumarstva, dok se, kako tvrdi, u pozadini odvija organizovani i uvezani šumarski kriminal “težak” desetine miliona konvertibilnih maraka, koji prećutno odobravaju visokopozicionirani politički predstavnici.
Iz Fondacije ACT pozivaju vodeće političke stranke u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i na nivou Federacije BiH da interes šuma stave na prvo mjesto, poslušaju glasove šumarske nauke i struke i konačno dogovore usvajanje hitno potrebnog sveobuhvatnog zakonskog rješenja za sektor šumarstva. Podsjećaju da postojeće stanje zakonske neuređenosti sektora šumarstva traje još od 2009. godine i ostavlja katastrofalne posljedice po šumske ekosisteme i šumska zemljišta.
Među najizraženijim problemima izdvajaju se veliki broj ilegalnih sječa, gazdovanje šumama bez važećih planskih dokumenata, požari koji pustoše desetine hiljada hektara šumskih ekosistema, nerealizacija plana šumsko-uzgojnih radova i neprovođenje mjera zaštite šuma.
Ovakve okolnosti dodatno slabe vitalnost šumskih ekosistema, što se odražava i na smanjenu sposobnost šuma da obavljaju svoje proizvodne i opštekorisne funkcije, od proizvodnje drvnih sortimenata i ljekovitog bilja do zaštite tla, regulacije klime, prečišćavanje vode i zraka, staništa biološke raznolikosti i pružanja prostora za rekreaciju.
Posljedice, upozoravaju stručnjaci, nisu samo ekološke i ekonomske, već i društvene. Slabije upravljanje šumama direktno utiče na smanjenje prihoda u javnim budžetima kroz naknade za korištenje šuma, ali i na opštu sposobnost šuma da obavljaju svoje ključne funkcije za društvo.
Šumski požari, ilegalne sječe…
Problemi upravljanja šumama u FBiH posebno dolaze do izražaja kroz konkretne primjere na terenu. Šumski požari posljednjih godina predstavljaju jedan od najvećih pritisaka na šumske ekosisteme. Prema analizi Landscape Fire Management in the Western Balkans, do sredine 2025. godine u BiH je zabilježeno više od 20.600 ha opožarene površine šuma i zemljišta, a požari su predstavljali jedan od najznačajnijih ekoloških izazova u zemlji i regionu.
Jedan od primjera je i planina Konjuh u Tuzlanskom kantonu, poznata po bogatim šumskim ekosistemima i statusu zaštićenog pejzaža. Na tom području u proteklim godinama zabilježeno je više požara, uključujući i požar u blizini izletišta Muška voda, gdje je vatra zahvatila značajnu površinu šume. Zbog nepristupačnog terena gašenje je bilo otežano, a u pojedinim slučajevima razmatrano je i angažovanje helikopterske podrške kako bi se spriječilo širenje požara. Podsjetimo i na požar na Zelengori koji je izbio u august 2024., u u oblasti Nacionalnog parka Sutjeska, a vatra se širila nepristupačnim terenom od vidikovca Borić prema Tjentištu, zahvatajući površinu od oko 15–20 hektara borove šume.
Konjuh se, međutim, u javnosti često spominjao i zbog sumnji na nezakonitu eksploataciju šume. Ekološke organizacije i građanske inicijative godinama su upozoravale da na tom području nije postojala adekvatna kontrola transporta drvne mase, te da kamioni koji su izvozili trupce često nisu sistematski provjeravani. U medijima su zabilježeni i slučajevi policijskih istraga i hapšenja povezanih sa sumnjama na korupciju u šumarskom sektoru na području Kladnja, što je dodatno otvorilo pitanje efikasnosti nadzora nad korištenjem šumskih resursa. Nakon višegodišnjeg pritiska aktivista i organizacija civilnog društva, tokom 2024. godine donesena je odluka o uvođenju pojačanog nadzora nad ovim područjem.
Upravo ovakvi primjeri, upozoravaju stručnjaci i predstavnici civilnog društva, dodatno potvrđuju potrebu za jasnim zakonskim okvirom koji bi precizno definisao upravljanje šumama, nadzor nad njihovom eksploatacijom i odgovornost institucija za njihovu zaštitu.
Postoji li izlaz iz stanja anarhije?
U Jablanici je 4. marta ove godine održana stručna diskusija „Izlaz iz stanja anarhije: Šumarstvo HNK između problema i rješenja“, u organizaciji Fondacije Atelje za društvene promjene (ACT) i Transparency Internationala u BiH, uz podršku Udruženja „Za Doljanku“. Učesnici panela, predstavnici akademske zajednice, institucija i šumarskih preduzeća, upozorili su da 16-godišnja zakonska neuređenost sektora šumarstva mora biti okončana te apelovali na nadležne institucije da hitno usvoje Zakon o šumarstvu HNK i Zakon o šumama FBiH.
Iz Fondacije ACT ističu da već tri godine provode intenzivne aktivnosti na promociji i afirmaciji šumarske nauke i struke, nastojeći biti konstruktivan partner u procesima razvoja ovog važnog privrednog sektora.
„Vjerujemo da saradnja akademske zajednice, šumarske prakse, institucija i civilnog sektora, zasnovana na međusobnom uvažavanju i razumijevanju, može donijeti značajne rezultate“, poručuju iz Fondacije.
U tom kontekstu, naglašavaju da su otvoreni za dijalog i saradnju sa svim relevantnim akterima u sektoru šumarstva. Takav pristup već je rezultirao uspostavljanjem partnerskih odnosa sa Šumarskim fakultetom Univerziteta u Sarajevu, šumsko-privrednim društvima, strukovnim udruženjima i dijelom institucija.
„Mi nismo institucije niti političke stranke i nećemo preuzimati njihove obaveze, ali ono što možemo jeste argumentovano ukazivati na nužnost konačnog usvajanja zakonskih rješenja za šumarski sektor“, poručuju iz Fondacije ACT.
S druge strane, stručnjaci upozoravaju da budući zakon mora jasno definisati niz ključnih pitanja kako bi se uspostavio održiv sistem upravljanja šumama. Profesor Dalibor Ballian ističe da je prije svega potrebno precizno regulisati prenamjenu šumskog zemljišta, uključujući jasno definisanje pravila i nadležnosti u raspolaganju tim resursima.
Prema njegovim riječima, pošumljavanje bi trebalo provoditi isključivo autohtonim materijalom dokazane genetske konstitucije, boreći se protiv sve većeg broja invazivnih vrsta, što je sve potrebno regulirati zakonom.
„Učinkovito gospodarenje, korištenje i očuvanje mora se temeljiti na novom konceptu zaštite šuma. To je cjelovita razvojna zaštita koja mora prožimati sve ljudske aktivnosti, u interesu zadovoljenja potreba ljudskih zajednica, ali i živog svijeta u cjelini“, navodi Ballian. Dodaje da je neophodna i reforma inspekcijskih službi nadležnih za zaštitu šuma, uključujući njihovo kadrovsko jačanje i jasno definisanje nadležnosti kroz posebne odredbe zakona.
Profesor Ballian smatra da je potrebno proširiti i znatno strožije kontrolisati sistem certificiranja gospodarenja šumama, uključujući i primjenu FSC certifikata. Ovaj certifikat potvrđuje da se šumom gospodari na način da se očuva biološka raznolikost i za dobrobit lokalnog stanovništva, a istovremeno osigurava ekonomska održivost.
Jedan od važnih segmenata, ističe profesor, odnosi se i na finansiranje zaštite i istraživanja šume. Prema njegovim riječima, dio tih sredstava trebalo bi iskoristiti za formiranje fonda za krš, iz kojeg bi se finansiralo pošumljavanje južnog i jugozapadnog dijela zemlje.
“Također dio sredstava osigurati za uređenje gradskih šuma u blizini urbanih centara“, kaže profesor. Istovremeno, naglašava da je potrebno prihvatiti ideju šume i prašume kao prirodne vrijednosti, ali i društvenog dobra kojim se raspolaže u dugoročnom interesu zajednice, i koja ne smije biti podređena privatnim interesima.
Šta sve treba da sadrži budući Zakon o šumama
Govoreći o sadržaju budućeg Zakona o šumama u Federaciji BiH, Ballian ističe da on mora uključivati i sve potrebne podzakonske akte koji će regulisati zaštitu autohtonog genofonda te organizaciju i uspostavljanje genetskih rezervi na osnovu dosadašnjih naučnih istraživanja. Takav pristup, smatra, omogućio bi stabilnost šumskih ekosistema i dugoročno očuvanje njihove proizvodne funkcije.
Posebno upozorava na sve izraženije posljedice klimatskih promjena, koje se manifestuju kroz sve češće i razornije šumske požare:„Budući zakon mora jasno definisati ko je odgovoran za zaštitu šuma u eri klimatskih promjena, ali i na koji način će se osigurati sredstva za njihovu prilagodbu, uključujući formiranje posebnog fonda“.
Sve učestaliji požari, dodaje, uništavaju šumska staništa i ugrožavaju opstanak najzastupljenijih vrsta poput bukve, jele i smrče, ali i brojnih rijetkih i endemičnih vrsta, kao i velikog broja mikroorganizama koji još nisu naučno opisani.
„Budući Zakon o šumama mora osigurati efikasnu zaštitu šuma od požara kroz uspostavljanje centara za kontinuirano praćenje požara, osiguranje sredstava za lokalna dežurstva i hitne službe, te nabavku savremene vatrogasne opreme kako bi se unaprijedila protupožarna infrastruktura“, zaključuje Ballian.
