Photo: Armin Durgut/PIXSELL

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine jučer (4. maja) donijela je odluku o raspisivanju opštih izbora u BiH, a institucijama u zemlji ostavljen je rok od 15 dana da osiguraju sredstva za njihovo provođenje.

Tinta na odluci Centralne izborne komisije (CIK) BiH o raspisivanju izbora koji će biti održani 2. oktobra nije se ni osušila, a stigle su i prve reakcije lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji je ustvrdio kako ne postoje uslovi za njihovo održavanje.

Istu tvrdnju, odnosno identičnu argumentaciju HDZ-a, ponovio je i član CIK-a BiH Vlado Rogić (za kojeg se tvrdi da je blizak upravo HDZ-u), navodeći da je glavni razlog zbog kojeg ne postoje uslovi za održavanje izbora „neusvajanje izmjena Izbornog zakona“. Rogić je, govoreći o razlozima zbog kojih je glasao protiv raspisivanja izbora,  spomenuo i da nisu provedene presude Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava.

ČOVIĆEVE PRIJETNJE

Međutim, u svom obrazloženju se najduže zadržao na tumačenju odluke Ustavnog suda BiH u slučaju „Ljubić“, podsječajući kako je Ustavni sud BiH poništio odredbe Izbornog zakona koje se odnose na popunjavaje Doma naroda Parlamenta FBiH.

Podsjećamo, Rješenjem Ustavnog suda BiH, objavljenom u Službenom glasniku BiH 28. jula 2017., odredbe člana 20.16A stav (2) Izbornog zakona BiH prestale su da važe, a odnose se na broj delegatakoji se biraju u svakom kantonu u entitetu Federacija BiH. Parlamentarna skupština BiH, prema ovoj odluci, trebala je da najkasnije u roku od šest mjeseci izmijeni Izborni zakon, a zašto skoro pet godina to nije urađeno – trebalo bi pitati političare u BiH.

Čović je u ime nevladine organizacije Hrvatski narodni sabor (HNS) odmah uputio i  pismo predstavnicima međunarodne zajednice u kojem je u prepoznatljivom tonu ponovio da je hrvatski narod, „iako jedan od konstitutivnih, konstantno majorizovan zbog agresivne bošnjačke politike”, navodeći i kako su Hrvati, osim što su konstitutivan narod, „ujedno i građani EU čija se osnovna politička i građanska prava krše više od dva desetljeća“, dodajući i da se HNS „istinski zalaže za dijalog i žurni nastavak pregovora s bošnjačkim predstavnicima kako bi BiH postala funkcionalna i stabilna država svih njezinih građana“.

Iako majoriziran, Čović slovi za jendog od najbogatijih ljudi u BiH (Photo: Denis Kapetanovic/PIXSELL)

U protivnom, Čović je zaprijetio kako će HNS „pristupiti realizaciji svih zaključaka s Izvanrednoga zasjedanja od 19. februara 2022.“ te pokrenuti „sve pravne procedure i političke korake za novu institucionalnu i teritorijalnu organizaciju BiH na načelima federalizma i konsocijacijske demokracije, čime će se osigurati potpuna ustavna jednakopravnost hrvatskoga konstitutivnog naroda u BiH“.

Na ovu direktnu prijetnju dejtonskoj strukturi, miru i faktički najavu udara na ustavni poredak BiHodmah su reagirali britanski i američki ambasadori u BiH, zaprijetivši Čoviću sankcijama, nakon čega je Čović, ponovo u prepoznatljivom maniru, ublažio retoriku.

Da li zbog poruka međunarodne zajednice, tek Dragan Čović ipak je potvrdio da će HDZ izaći na oktobarske izbore, ali i da HNS od 4. maja započinje proces teritorijalnog i političkog preustrojstva BiH.

Između redova, on najavljuje stvaranja trećeg, hrvatskog entitet u Bosni i Hercegovini. Međutim, kako Čović stalno govori o Hrvatima u BiH, nije jasno da li bi taj novi entitet bio samo na jednom dijelu Bosne i Hercegovine, odnosno izdvojen iz entiteta Federacija BiH, ili bi se odnosio i na Hrvate u entitetu Republika Srpska. A, i sama riječ „konsocijacijska demokracija“ nije umirujuća, jer se one obično uvode u postratnim političkim sistemima.

HRVATSKO-HRVATSKI SUKOB OKO BIH

Vjetar u leđa lideru HDZ-a BiH, odnosno njegovim prijetnjama koje bi BiH mogle uvući u još dublju krizu s teškim posljedicama, već mjesecima daje nominalno ljevičarski (SDP) predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović koji je konstantno „zabrinut za sudbinu bh. Hrvata“. No, Milanović ne traži dijalog sa zvaničnicima BiH, odnosno čelnim ljudima njenih institucija sa kojima se o stanju u BiH treba razgovarati na nivou dviju suverenih država. Umjesto toga, Sarajevo, koje panka Briselu, izbjegava kao kugu i za visokog političara sramnim i neprimjerenim rječnikom vrijeđa članove Predsjedništva BiH Željka Komšića i Šefika Džaferovića.

Milanović je, iako su mnogi u početku mislili da je riječ o fake news, otišao i korak dalje te zaprijetio da će uložiti veto na ulazak skandinavskih zemalja Švedske i Finske u NATO sve dok u BiH ne budu usvojene izmjene Izbornog zakona BiH!?

Suludim tezama hrvatski predsjednik izaziva podsmijehe (Photo: Davor Javorovic/PIXSELL)

Da bi apsurd bio potpun, HDZ-ov premijer Hrvatske Andrej Plenković, koga Milanović u posljednje vrijeme naziva “Udbašenkom”, Milanovića vidi kao proruskog igrača u regiji (i ne samo on) a njegovu ulogu kao „licemjerstvo koje šteti Hrvatima u BiH, ali i Hrvatskoj“.

“On (Milanović) već mjesecima zastupa proruske stavove, to je jasno i to je nekoliko puta kazano, dok Švedska i Finska još nisu ni kazale, niti imale razloga za strah, da žele pod taj kišobran članka 5. Takav stav protiv proširenja NATO-a je proruski stav i on to jedini izgovara. O kritikama i ocjenama Ukrajine neću ni govoriti. To je za nas sve skupa štetno u vanjskopolitičkom smislu”, kazao je Plenković.

Upravo je taj Milanovićev stav, koji itekako ima direktne veze sa BiH i izborima u našoj zemlji, jedan od najvećih diplomatskih skandala u posljednjih 30 godina, smatra Draško Aćimović, bivši ambasador BiH u Bruxellesu.

“Prvo, zašto predsjednik jedne države koja je članica NATO-a pokušava da uslovi cijelu organizaciju zbog partikularnog interesa u državi koja nije njegova. S druge strane, BiH je suverena država, i taj ogromni diplomatski skandal nije slučajan. Sve ovo vodi ka jednoj problematičnoj situaciji koja je moguća već krajem maja, početkom juna, i da se potenciraju mogući sukobi“, podvukao je Aćimović.

Svoj stav pojašnjava pozvajući se na kontekst odnosa ruske invazije na Ukrajinu, sukoba zapada i Rusije, sukoba Mađarske i EU zbog ruske agresije na Ukrajinu, mađarske aspiracije oko Zakarpatja u zapadnoj Ukrajini, o kojima je, navodi, „govorio i Papa Franjo“. Aćimović dodaje da je izvjesno da bi se ovi sukobi mogli proširiti i na Zapadni Balkan, te podvlači da je vrlo zabrinut zbog trenutne situacije.

BH IZBORNI ZAKON KAO “HRVATSKI INTERES” 

Na primjeru hrvatskog lobiranja za izbornu reformu u BiH, ponovo se vidjelo da ključne vladajuće strukture u Hrvatskoj pod plaštom brige za „svoj narod“, Bosnu i Hercegovinu uglavnom koriste kao sredstvo međusobnih sukoba, u skoriji vrijeme na na relaciji predsjednik (Milanović) – Vlada (Plenković).

Stoga je, interesantno, ministar vanjskih i europskih poslova Hrvatske Goran Grlić Radman osudio Milanovićeve izjave, a podrška mu je za to stigla i od stranaka desnice.

I Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske u Vladi u kojoj je Milanović bio premijer, smatra da je ovakav način da se promijeni Izborni zakon u BiH „samo obijesna želja a ne hrvatski interes“.

„To nije hrvatski interes i, nije interes Hrvata u BiH. Obuhvata manjinu Hrvata u BiH. Politika prema Hrvatima tamo doprinijela je smanjenju broja Hrvata. Ako treba dokazati da je jedna politika bila loša prema Hrvatima i Hrvatima u BiH, to je mislim sada dokazano. Dozvoljavam da ljudi misle drugačije, ali ja se s tim ne slažem. To nema apsolutno nikakve veze s vitalnim interesom Hrvatske, a to nije samo europsko zajedništvo, to je NATO zajedništvo“, zaključila je Pusić.

Politička analitičarka Tanja Topić ističe da izborni proces i izmjene Izbornog zakona u BiH ne mogu biti goruće pitanje za hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića i hrvatski nacionalni interes.

„Predsjednik Republike Hrvatske se zapravo ponaša u maniru tipičnih balkanskih političara, koji galame, prijete i ucjenjuju. Isto tako mogli smo čuti nelogične stavove lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji, nakon što je uputio pismo međunarodnoj zajednici u kojem prijeti novom teritorijalnom organizacijom BiH,  jer nije izmijenjen Izborni zakon, kaže da je prihvatio raspisivanje izbora od strane Centralne izborne komisije BiH, koju smatra nelegitimnom. Političari u BiH, čini mi se, nisu izvukli nikakve pouke iz onoga što se dešava u Evropi i svijetu nakon invazije Rusije na Ukrajinu“, smatra Topić. 

Topić: Međunarodna zajednica je spremna u korijenu sasjeći sve političke poteze ili planove koji bi mogli destabilizovati BiH

Ističe i da se bh. političari i pored ozbiljne krize koja potresa svijet i dalje ponašaju kao egocentricikoji godinama sopstvene građane drže kao taoce, smatrajući da na to imaju ekskluzivno pravo kao jedini zaštitnici tzv. nacionalnih interesa.

„Nisu izgleda vidjeli da Evropa u ovom trenutku nastupa jedinstveno i nisu razumjeli onu poruku da se BiH nalazi pod pojačanom pažnjom Evrope pa i SAD, kao potencijalno žarište neke ruske destabilizacije. Međunarodna zajednica je spremna u korijenu sasjeći sve ove političke poteze ili planove koji bi mogli destabilizovati BiH, a mogli smo vidjeti da to obično počinje nekim sankcijama“, naglašava Topić.

KOD BEVANDE PO PARE ZA IZBORE 

Sami izbori u BiH tako su ostali u sjeni otvorenog miješanja u unutrašnja pitanja BiH, iako postoje i druga bitna pitanja. Prije svega hoće li vlasti BiH, u zakonskom roku, a on ističe 19. maja, odobriti novac neophodan za njihovo provođenje.

Vrijedi podsjetiti da ruku na kasi prevashodno drži HDZ-ov ministar finansija BiH Vjekoslav Bevanda, koji je do sada bio glavni adut Čović-Dodik koalicije za opstrukciju izbora. Tek ćemo da vidimo kakve instrukcije ima.

Predsjednik CIK BiH Suad Arnautović smatra neodgovornim komentar SNSD-ovog predsjedavajućeg Vijeća ministara Zorana Tegeltije, koji je poručio „da će novca za izbore biti, a CIK neka radi svoj posao“.

Govoreći o izmjenama Izbornog zakona Arnautović je podsjetio da, kada se izbori raspišu, onda se više ne mogu mijenjati „pravila igre“. Drugim riječima, i kada bi došlo do bilo kakvog dogovora na relaciji SDA-HDZ, to bi važilo za neke druge, ali ne i ove izbore.

Podsjetit ćemo da ni nakon niza sastanaka i medijacije visokih zvaničnika SAD-a i EU nije došlo do sporazuma o izbornoj reformi u BiH (prevashodno po željama HDZ-a). Stoga Aćimović smatra da je nemogućnost postizanja dogovora o izmjenama Izbornog zakona dio zajedničke strategije HDZ-a, SNSD-a i SDA, kojom se kriza u zemlji konstantno produkuje i održavaju visoke političke tenzije. Navodi i da je jasno da dvodomni sistem odlučivanja u BiH ne funkcioniše i da ga treba mijenjati, kao što se lako može dogovoriti i drugačiji način izbora Predsjedništva BiH, odnosno jednog predsjednika, uz sužena ovlaštenja.

„Ali ključni politički faktori to ne žele riješiti, i ovo sada prijeti da dovede do sukoba širih razmjera“, upozorava Aćimović.

Aćimović: Ovo sve prijeti da dovede do sukoba širim razmjera

Zbog političke krize Savjet bezbjednosti UN-a otvorit će 11. maja raspravu o BiH. Prema dostupnim informacijama, u fokusu će biti rasprava o blokadi državnih institucija, podrivanju Dejtonskog sporazuma, antiustavnim potezima koji vode ka secesiji, izazivanju međunacionalne mržnje, za šta su najodgovorniji političari koji čine vlast u RS-u, odnosno oni koji su pod snažnim ruskim uticajem, poput Dodika i Čovića.

Jedno od pitanja će svakako biti i djelovanje Christiana Schmidta kao visokog predstavnika i rusko osporavanje njegovog mandata. No, kako je Ruska Federacija i zvanično prestala učestvovati u finansiranju rada OHR-a, a već nekoliko mjeseci ne učestvuje ni u radu Vijeća za provedbu mira (PIC), očekuje se da ovog puta neće moći onemogućiti Schmidtovo obraćanje kako bi predstavio svoje viđenje stanja u BiH.

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime