Borba oko planirane tvornice magnezija na Kupresu ulazi u novu fazu. Nakon što, kako tvrde, ni nakon više upita nisu dobili informacije o terminu održavanja javne rasprave, iz udruge „Mladi za Kupres“ Federalnom ministarstvu okoliša i turizma dostavili su opsežne primjedbe na Studiju utjecaja na okoliš (SUO). Očekuju da Ministarstvo Studiju odbije, ističući da ne odgovara na niz ključnih pitanja o utjecaju projekta na okoliš i sigurnost, a dodatni razlog za to vide u činjenici da su u međuvremenu na području planirane gradnje proglašene vodozaštitne zone.
Studija se odnosi na projekt metalurškog kompleksa na lokalitetu Banov Majdan, koji uključuje otvoreni kamenolom dolomita, postrojenje za proizvodnju magnezija, skladište ukapljenog naftnog plina, dalekovod i bazene za tehnološku vodu. Iz udruge upozoravaju da projekt nije usklađen s prostornim planovima te da Studija ne daje uvjerljive odgovore o potrošnji vode, riziku od požara i eksplozija, prometnom opterećenju ni sposobnosti lokalnih službi da reagiraju u slučaju velike nesreće. Prema njihovim procjenama, rad budućeg kompleksa značio bi više od 430.000 tona tereta godišnje, odnosno oko 36.000 prolazaka teških kamiona kroz Kupres, što bi, kako upozoravaju, trajno promijenilo izgled i način života ove visoravni.
Sporna lokacija i usklađenost s prostornim planovima
Iz udruge naglašavaju da se ne protive proizvodnji magnezija kao gospodarskoj djelatnosti, nego planiranoj lokaciji i načinu realizacije projekta.
Tvrde da metalurško postrojenje nije predviđeno Prostornim planom Hercegbosanske županije ni općinskim razvojnim dokumentima. Banov Majdan, navode, nije označen kao industrijska zona, dok županijski plan prednost daje industrijama s malim ili srednjim utjecajem na okoliš.
„Aluminotermijska proizvodnja magnezija pripada teškoj metalurškoj industriji, koja ima velik utjecaj na okoliš i ne može se predstavljati kao laka industrija ili projekt rekultivacije“, navode.
Posebno problematičnim smatraju činjenicu da se kompleks planira u osjetljivom krškom području, iznad izvorišta pitke vode.
Dio pogona u zoni zaštite izvorišta
Jedna od ključnih primjedbi odnosi se na izvorište Bašinac. Udruga tvrdi da se dio planiranog zahvata nalazi u drugoj zoni sanitarne zaštite, u kojoj su propisima zabranjeni pogoni metalne industrije, skladištenje naftnih derivata i plinova te industrijskih sirovina opasnih za vodu.
„Ovdje nije riječ o proizvoljnoj interpretaciji, nego o jasnim zabranama. Ako se planirani zahvat nalazi u drugoj zaštitnoj zoni, onda je pravno nedopustiv“, poručuju.
Upozoravaju da je krško tlo izrazito propusno te da se voda kroz pukotine kreće brzo, bez prirodne filtracije. U slučaju industrijske havarije onečišćenje bi, smatraju, moglo u kratkom vremenu dospjeti do izvorišta.
Tvornica bi trošila više vode nego cijeli Kupres
Prema podacima iz Studije, tehnološke potrebe tvornice iznosile bi između 180.000 i 240.000 kubičnih metara vode godišnje. Cijeli Kupres, zajedno sa stanovništvom i postojećim gospodarstvom, trenutačno troši oko 180.000 kubičnih metara.
„Pritisak na lokalne vodne resurse povećao bi se za više od 100 posto“, tvrde iz udruge.
Problem vide u tome što nisu provedena dugotrajna hidrogeološka istraživanja ni probna crpljenja tijekom najsušnijeg dijela godine. Bez takvih mjerenja, upozoravaju, nije moguće dokazati da bi vode bilo dovoljno za industriju, stanovništvo i očuvanje krškog ekosustava.
Skladište plina i opasnost od velike nesreće
Planom je predviđeno skladištenje 400 kubičnih metara ukapljenog naftnog plina, dok su najbliže kuće u Lovrića Dolini, prema navodima udruge, udaljene približno stotinu metara.
Udruga upozorava da Studija nije javnosti prikazala karte zona opasnosti ni modele mogućih eksplozija, iako bi se zbog količine plina postrojenje moglo svrstavati među objekte s povećanim rizikom od velike industrijske nesreće.
„Tražiti okolišnu dozvolu za visokorizično postrojenje, a stanovnicima ne pokazati mogući radijus razaranja, znači uskratiti im pravo da znaju kakvom su riziku izloženi“, navode.
Poseban problem vide u kapacitetima lokalnih službi. Kupres nema profesionalnu vatrogasnu postrojbu opremljenu za požare zapaljivih metala i kemijske nesreće, niti bolnički centar koji bi mogao brzo zbrinuti veći broj teško ozlijeđenih.
Požar magnezija ne smije se gasiti vodom
Magnezij pripada skupini zapaljivih metala čiji se požari ne smiju gasiti vodom. U dodiru užarenog magnezija s vodom može doći do oslobađanja vodika i novih eksplozivnih reakcija.
Zbog toga su potrebni posebni sustavi suhog gašenja, uključujući specijalizirane protupožarne prahove, inertne plinove ili suhi pijesak.
Iz udruge tvrde da Studija ne navodi koja bi se sredstva koristila, u kojim količinama bi bila pohranjena niti kako bi se nakon intervencije zbrinjavala mješavina izgorjelog metala i protupožarnog materijala.
„Ne može se izdati okolišna dozvola za proces koji ne zna što emitira niti za postrojenje čiji rizik od eksplozije nije bio predmet odgovarajućeg modeliranja“, poručuju.
Jedan teški kamion svakih nekoliko minuta
Projektna dokumentacija, prema izračunu udruge, predviđa oko 36.000 prolazaka kamiona godišnje. To bi moglo značiti prosječno 168 prolazaka dnevno, odnosno jedan težak kamion svakih nekoliko minuta tijekom radnog vremena.
Posljedice bi se, upozoravaju, osjetile na sigurnosti prometa, stanju cesta, buci, kvaliteti zraka i turizmu.
„Kupres se razvija kao planinska i turistička destinacija. Kolone teških kamiona stvorile bi potpuno drukčiju, industrijsku sliku mjesta“, navode.
Smatraju da lokalne ceste nisu projektirane za takvo opterećenje te upozoravaju da bi trošak njihova održavanja i obnove u konačnici mogao pasti na porezne obveznike.
Nesklad kapaciteta kamenoloma i potreba tvornice
Udruga upozorava i na razliku između dopuštenog kapaciteta kamenoloma „Grguljača“ i potreba buduće tvornice.
Prema dokumentima na koje se pozivaju, kamenolomu je odobrena godišnja eksploatacija do 50.000 kubičnih metara, dok bi tvornici trebalo približno 74.000 kubičnih metara stijenske mase.
To znači da bi potrebe postrojenja bile gotovo 50 posto veće od dopuštenog kapaciteta kamenoloma, čak i kada bi bila potpuno obustavljena prodaja drugim kupcima.
Udruga također tvrdi da su raniji investicijski planovi spominjali mogućnost povećanja proizvodnje na 50.000 tona magnezija godišnje, iako aktualna Studija obrađuje kapacitet od 15.000 tona.
Radna mjesta nisu dovoljna bez odgovora o šteti
Investitor je kao jednu od glavnih koristi projekta najavljivao između 300 i 600 novih radnih mjesta.
Iz udruge smatraju da takva obećanja treba promatrati oprezno jer Kupres nema dovoljno raspoložive radne snage za popunjavanje tolikog broja mjesta. Dio radnika morao bi, procjenjuju, biti doveden iz drugih sredina, što bi dodatno opteretilo stambenu i komunalnu infrastrukturu.
Otvorenim ostaje i pitanje tko bi platio proširenje vodovoda, sanaciju cesta te izgradnju protupožarnih, zdravstvenih i sigurnosnih sustava potrebnih za rad postrojenja.
„Ako bi se ta infrastruktura gradila javnim novcem kako bi se pogodovalo privatnom profitu, građani bi zapravo subvencionirali investitora“, upozoravaju.
„Građani su morali obaviti posao institucija“
Iz udruge poručuju da zaustavljanje projekta ne bi značilo odustajanje od razvoja Kupresa. Kao alternativu navode cjelogodišnji turizam, proizvodnju hrane, stočarstvo, mljekarstvo i industrije s manjim utjecajem na okoliš i većom dodanom vrijednošću.
„Kupres ne smije postati žrtvena zona za industriju koja trajno troši resurse i ugrožava prirodu, nego mjesto koje svoju budućnost temelji na čistoj vodi, očuvanom krajoliku i kvaliteti života“, ističu.
Zaključno tvrde da su građani, proučavajući dokumentaciju i upozoravajući na propuste, morali preuzeti dio posla koji su trebale obaviti nadležne institucije.
„Ne tražimo nemoguće. Tražimo zakonitost, transparentnost i zaštitu onoga što je temelj našeg opstanka“, poručili su iz udruge „Mladi za Kupres“.
