Piše: Emir SULJAGIĆ
U pitanju je rat za interpretaciju. Kada se početkom prošlog mjeseca predsjednički kandidat Naše stranke, Boriša Falatar, susreo sa izvjesnim Zvonkom Vidovićem, „časnikom“ HVO-a, o kojem je cijeli niz medija, uključujući i InfoRadar, objavio komprimitirajuće dokumente, prvo su kao i obično nastradale činjenice.
Činjenica je da je Vidović bio „časnik“ HVO i to onog njegovog dijela koji je bio odgovoran za koncentracione logore – Vojne policije. Činjenica je da se njegov potpis nalazi na dokumentima, objavljenim i javno dostupnim, kojima se „daje saglasnost“ za korištenje hercegovačkih nehrvata nelegalno zatočenih u Heliodromu, između ostalog, za kopanje grobnica.
Činjenica je da je Vidović danas istaknuti član organizacije HNS, paradržavne po svim karakteristima, koja pretenduje da bude tzv. Herceg-Bosna u sjeni. I ništa od toga što je objavljeno ni sam Vidović nije demantovao ili osporio.
REVITALIZACIJA “HERCEG-BOSNE”
Ali, ništa od toga nije bilo relevantno. Jer, medijska bitka koja je usljedila nije bila bitka za činjenice, nego za interpretaciju. Kompletan medijski eko-sistem HDZ-a, od stranačkih medijskih organa HDZ-a, poput Dnevnika i Poskoka, do normalizatora hercegbosanskih vrijednosti, od analitičara na budžetima, do tobožnjih profesora na sveučilištima i univerzitetima od Mostara do Sarajeva, imali su problem sa – interpretacijom. Hercegbosanski komentarijat godinama pokušava detoksikovati, asanirati i vratiti u upotrebu ne samo ime nego i vokabular, jezik i ideologiju tzv. Herceg-Bosne.
Problem, dakle, nije bio u činjenici zločina koji su počinjeni u Heliodromu; niti u tome ko je ili ko bi za njih mogao biti odgovoran. Problem je u tome što je cijeli niz medija okarakterisao, a potom i ostatak javnosti tu karakterizaciju prihvatio, Heliodrom kao „koncentracioni logor“.
Foto: Koncentracioni logor “Heliodrom”
Bez obzira na uporište, pravosnažno i pravosudno utvrđeno, u jurisprudenciji međunarodnih i domaćih sudova, bez obzira na to što nema ni trunke dileme da su logori tzv. Herceg-Bosne služili istrjebljenju hercegovačkih nehrvata, rat za interpretaciju zločina koja je Hrvatska Franje Tuđmana počinila na teritoriji naše zemlje bijesni kao rijetko kada ranije.
Vjerovatno i stoga što su se prvi put, naročito nakon izricanja presude tzv. hercegbosanskoj šestorci, pojavile interpretacije utemeljene na činjenicama. Odgovor medijskog eko-sistema HDZ-a, odnosno Hrvatske i njene medijske infrastrukture na teritoriji obje zemlje, i BiH i Hrvatske, je vrlo jednostavan: vi možda imate pravo, ali to uopšte nije bitno, jer vi ste muslimani.
Godinama govorim da je HDZ jedina stranka u BiH koja je zadržala politički i kadrovski kontinuitet u odnosu na ratni zločinački projekt. Naime, između HDZ-a i tzv. Herceg-Bosne postojalo je i nastavlja da postoji potpuno vojno, političko i kadrovsko jedinstvo. HDZ je isto što i HVO je isto što i tzv. Herceg-Bosna je isto što i udruženi zločinački poduhvat.
Ljudi koji danas vode HDZ su prije 25 godina bili u drugom ešalonu udruženog zločinačkog poduhvata. Niko nije tako uspješno normalizirao vrijednosti na kojima se temeljio ratni projekt kao što je to učinio HDZ, u jednom periodu i uz svesrdnu pomoć sarajevskih medija.
SISTEMSKO NEGIRANJE ZLOČINA
Od dočeka Jadranka Prlića – koji je bio nešto kao Julio Iglesias udruženog zločinačkog poduhvata – odmah poslije rata, do klečanja pred zatucanim provincijskim rasistima viđenim za diplomatiju, zvanično Sarajevo je učinilo sve što je moglo da normalizuje Heliodrom, Dretelj, Ahmiće. Više od dvije decenije govori se o „srpskoj agresiji“ i o „hrvatsko-bošnjačkom sukobu“, iako je hrvatska puzajuća agresija na BiH započela u isto vrijeme kada i beogradska i imala skoro fatalne posljedice po Bosnu i Hercegovinu.
Foto: Šestorka “Herceg-Bosne” uoči izricanja presude
Istovremeno, preživjeli iz hercegovačkih logora su predmet ucjena, prijetnji, napada paralelne države koja još uvijek funkcioniše u dijelovima zemlje gdje HDZ ima vlast. HDZ se u tom smislu ne razlikuje nimalo od Milorada Dodika i SNSD-a: poricanje i negiranje zločina za koje su i kao stranka odgovorni provodi se sistemski i sistematski. I plaća budžetskim novcem jučerašnjih žrtava.
Stvarnost živi u jeziku. Cijeli narodi žive ili su živjeli u jeziku. Jezik kojim govorimo o onome što nam se dogodilo važan je skoro kao i ono što nam se dogodilo. Zato mediji u službi režima Milorada Dodika ne govore o „državnim“, nego o „zajedničkim“ institucijama.
Zato medijski organi HDZ-a Armiju RBiH nazivaju „takozvanom“. U ratu smo, drugim riječima, ovaj put za interpretaciju onoga što nam se dogodilo. Moramo biti u stanju da ispričamo priču na temelju činjenica koja će biti dovoljno uvjerljiva kao i priča srpskih i hrvatskih separatista koja je utemeljena na laži.
Laž je, nažalost, u pravilu, jednostavnija, ljepša, zavodljivija od istine. Istina obavezuje, laž ne. I tu se vraćamo na početak. Jer mir je rat.
