Naslovnica Komentari VJEKOSLAV DOMLJAN: Bosna i Hercegovina zemlja visokog dohotka za 89 godina!

VJEKOSLAV DOMLJAN: Bosna i Hercegovina zemlja visokog dohotka za 89 godina!

BiH u razdoblju prije Globalne recesije 2007-2009. imala stopu rasta od oko 5% godišnje, jer je domaća potrošnja, gurana kreditima ino banaka, vukla rast proizvodnje. Poslije Globalne recesije takvog poticanja rasta nema. Stoga se mora pronaći novi motor

PODIJELI

Piše: Vjekoslav DOMLJAN

Pravilo je da se jednom godišnje osoba i automobil podvrnu pregledu. Da stručnjaci kažu kakvog smo zdravlja i u kakvom nam je stanju automobil. Tako je i s ekonomijom. I ona treba jednom godišnje na pregled. Za tu svrhu EU ima mehanizam upozoravanja. Kad bi BiH otišla na pregled kod EU, šta bi joj ona  po tom mehanizmu našla?

Našla bi joj da pati od dubokih poremećaja. Da ima duboke vanjske i unutrašnje ravnoteže. Platna bilanca je u redu ako se kreće rasponu -4 do +6 % bruto domaćeg proizvoda. Ako ekonomija ima deficit ispod -4% ne valja, a kod BiH od 1995. godine je ispod -4%.

Kad se javlja defict platne bilance na dugi rok, i neto internacionalna pozicija je negativna. Ako je ispod -35% bruto domaćeg proizvoda – ne valja. A kod BiH je -53%.

DUBOKE NERAVNOTEŽE

Što se tiče unutrašnje neravnoteže, postoji čim je stopa nezaposlenosti dvocifrena, tj. čim pređe 10%. Prema Anketi radne snage za 2017. godinu, stopa nezaposlenosti se smanjila s 25 na 20 posto, tj. za pet procentnih poena.

Budući da je stopa ekonomskog rasta za tu godinu iznosila oko 3% (stopa koja, prema Okunovom zakonu, garantira tek stabiliziranje, nikako i smanjenje nezaposlenosti), moguće objašnjenje za snažan rast nezaposlenosti (kojega ne prati sanžan rast zaposlenosti) je veliki odliv nezaposlenih u inozemstvo.

Preostaje da vidimo šta će pokazati Anketa radne snage za 2018., jer ovo pitanje zaslužuje daljnje pretrage: Da se vidi je li greška kod aparata – Agencije za statistiku, ili se pacijent oporavlja (nakon amputacije nezaposlenosti). No, moramo čekati da nalazi budu gotovi u augustu ili septembru.

Pojavne uzroke ovih dubokih ekonomskih neravnoteža lako je detektirati. Tehnologija je slaba, razina kapitala je niska, radna snaga je slabo izobražena, sputava se poduzetništvo na svakom koraku.

Tehnologija je slaba jer nema ulaganja u istraživanja i razvoj. EU želi da se 3% bruto domaćeg proizvoda ulaže u istraživanja i razvoj. No, zemlje članice izdvajaju u prosjeku 2%. Afrička Unija želi da se izdvaja 1% bruto domaćeg proizvoda za istraživanja i razvoj, a zemlje članice u prosjeku izdvajaju 0.40 %.

Budući da BiH izdvaja 0.20% bruto domaćeg proizvoda, daleko je, unatoč tome da želi ići u EU, ispod standarda afričkih zemalja. Zapravo je među posljednjim zemljama svijeta!

Čemu ulaganja u istraživanja i razvoj? Njih se, usput budi kazano, ne smatra više troškom nego investicijom. Važne su jer služe za provjeru ideja. Najvažnija proizvodnja jednog društva je proizvodnja ideja. K tomu još – važno je i odbacivati loše ideje.

Da bismo znali koje ideje prihvatiti a koje odbaciti, provode se istraživanja. Za to se i ulaže u istraživanja i razvoj. Ulažu i javni i privatni sektor. Ima ideja koje su društveno važne, no privatni sektor nema profitnog motiva da ih provodi.

BIH ISPOD PROSJEKA AFRIČKE UNIJE

Kao što ima i ideja koje privatni sektor proizvodi, jer je profitno zainteresiran, no ideje su od šireg značaja – od njih će koristi imati i drugi, a ne samo oni koje provode istraživanja – pa se isplati javnom sektoru subvencionirati istraživanja takvih ideja. Obično od ukupnih ulaganja u istraživanja i razvoj privatni sektor financira dvije trećine, a javni sektor jednu.

Što su istraživanja fokusiranija, profitno motiviranija, više su domen privatnog sektora. A što su šireg i dubljeg karaktera, više su domen javnog sektora.

Ideje testirane kroz istraživanja i razvoj uvećavaju znanje. Tehnologija je znanje koje se koristi za obavljanje proizvodnje (tehnika) i organiziranje proizvodnje (organizacija). Zahvaljujući poboljšanju tehnologije, ekonomije mogu  povećavati dohodak, čak i kad i ne povećavaju ulaganja rada, kapitala, prirodnih resursa i poduzetništva.

No, tehnologija ne pada s Marsa, do nje se dolazi prvenstveno ulaganjem u istraživanja i razvoj. Stoga je jasno koliko je pogubno neulagati u istraživanja i razvoj. Ne mora BiH ulagati 4.3% bruto domaćeg proizvoda, kao Izrael ili 4.2% kao Južna Koreja, ali može barem 0.40 % koliki je prosjek Afričke Unije.

Za razliku od faktora proizvodnje (rada, zemlje, kapitala, poduzetništva), kod kojih, nakon izvjesnog vremena, ulaganje više ne daje rezultata zbog djelovanja zakona opadanja marginalnih prinosa, tehnologija osigurava održiv rast bruto domaćeg proizvoda. Ulaganja u istraživanja i razvoj su važna jer osiguravaju razvoj tehnologije, a ona osigurava održiv rast dohotka.

Sad je jasno zašto se bh. ekonomija slabo razvija. Ako stvari budu išle kako idu, BiH bi vjerojatno postala zemlja visokog dohotka za 89 godina. Računica se pravi na pretpostavci da će dugoročna stopa zemalja visokog dohotka iznositi 2% i da će bh. ekonomija rasti po stopi od 3% godišnje.

Naravno, upitan je i ovaj rast od 3% jer bh. lideri ne čine ono što bi trebalo da se osigura taj rast. Naime, radi se o tome da je BiH u razdoblju prije Globalne recesije 2007-2009. imala stopu rasta od oko 5% godišnje, jer je domaća potrošnja, gurana kreditima ino banaka, vukla rast proizvodnje. Poslije Globalne recesije takvog poticanja rasta nema. Stoga se mora pronaći novi motor.

TRI NIJANSE MODRE

Kad bi BiH provela reformu kreditog sistema, pa uklonila monopolsku poziciju banaka u primanju depozita i odobravanju kredita, mogla bi osigurati rast ekonomije za dva dodatna procentna poena. Uz rast od 5% godišnje, BiH bi postala zemlja visokog dohotka za 29 godina tj. 2048.

Ako bi BiH učinila dodatne napore, recimo počela bolje raditi s dijasporom, mogla bi povećati rast za 1,5 posto. Nadalje, ako bi potakla poduzetništvo, posebice poduzetništvo mladih, mogla bi nagurati rast na 7%. S tom stopom bi postala zemlja visokog dohotka za 18 godina, tj. 2037.

I to ne bi bilo čudo, kao što nije čuda ni to što su zemlje Istočne Europe za jednu generaciju postale zemlje visokog dohotka.

BiH bi postala ekonomsko čuda kad bi stopu od 7% održavala na rok od minimalno 25 godina. To je ostvarilo tek 13 zemalja svijeta. Kad se kaže da je prvo ekonomsko čudo Japan, naši kažu: „Ih, lako je njima – poslijeratna obnova“. Kad se kaže da su čuda postali i mali tigrovi: Hong Kong, Singapur, Tajvan i Južna Koreja, kažu: „Ih lako je njima, oni su mali“.

Kad im se onda kaže da je Kina postala ekonomsko čudo, kažu: „Ih, lako je njoj, ona je velika“.

Svakome je lako osim nama. Sa takvim stavovima smo postali teški svima, osim sebi samima. Teški i drugom i sebi.

OSTAVITI ODGOVOR