Autor: Redakcija Impuls portala
Preduzeće „Medietik“ d.o.o. Banjaluka, čiji je vlasnik i direktor Željko Babić, u posljednih mjesec dana je s Fondom zdravstvenog osiguranja RS sklopilo pet ugovora, čija je ukupna vrijednost, kako saznaje „Impuls portal“, najmanje 10 miliona maraka. Babićevom „Medietiku“, koji se ranije nije bavio ovakvim poslovima, povjerena je nabavka respiratora, ventilatora za intenzivnu njegu, maski, rukavica i zaštitnih odijela za zdravstvene ustanove širom Srpske.
Iz Fonda zdravstenog osigranja RS odbili su da nam odgovore kolika je tačno vrijednost ugovora sklopljenih s Babićevom firmom. Odgovor nismo dobili ni iz „Medietika“. Ni nakon brojnih telefonskih poziva i poruka, te mejlova upućenih na adresu firme, Babić se nije oglasio.
Na zid ćutnje nailazili smo i kada su u pitanju drugi ugovori za nabavke respiratora, ventilatora, maski, rukavica, zaštitnih odijela, testova za korona virus, sredstava za dezinfekciju, koje je po ovlaštenju Republičkog štaba za vanredne situacije sklopio Fond zdravstenog osiguranja RS.
Iako se na svojoj internet stranici hvale transparentnošću, na osam od devet pitanja „Impuls portala“ o ovim nabavkama iz Fonda nismo dobili odgovor. Otkrili su jedino da je ukupna okvirna vrijednost ovih nabavki, provedenih od 24. marta, oko 54 miliona KM, te da je sklopljeno ukupno 20 ugovora.
„O vrijednosti pojedinačnih nabavki javnost će biti obaviještena po okončanju svih procedura” – poručili su iz Fonda.
Između ostalog, Fond zdravstvenog osiguranja RS je potpisao i dva ugovora s banjalučkom firmom „Eko-piramida inženjering”. Za nabavku maski ovom preduzeću dodijeljen je ugovor vrijedan skoro 2,5 miliona maraka. „Eko-piramida inženjering” je potpisao i ugovor za nabavku višekratnih zaštitnih odijela, ali vrijednost tog posla javnosti još nije poznata.
„Eko-piramida inženjering” je firma Dejana Lukendića, direktora Fudbalskog kluba „Borac“ Banjaluka. Ovo preduzeće je javnosti poznato po aferi „pelene“, koja je prošle godine mjesecima potresala Republiku Srpsku. Podsjećamo, radilo se o nabavci nekvalitetnih pelena za teško bolesnu djecu i odrasle nepokretne pacijente preko Fonda zdravstvenog osiguranja RS. Još tada se u medijima špekulisalo da je ta firma povezana s Vicom Zeljkovićem, sestrićem Milorada Dodika, koji je i predsjednik uprave FK „Borac“. Pema navodima pojedinih medija, „Eko-piramida inženjering” je povezan s firmom “Eko-grupa”. Prema registru APIF-a, suvlasnica “Eko-grupe” je Zeljkovićeva supruga Nikolina Zeljković. Preduzeće se, između ostalog, bavi i zbrinjavanjem medicinskog otpada iz Univerzitetskog kliničkog centra RS. Nema tragova o formalnoj povezanosti ova dva preduzeća. Dejan Lukendić je nedavno izjavio da su on i Vico Zeljković „godinama bliski drugari“, ali da Zeljković nema nikakve veze s poslovanjem „Eko-piramida inženjeringa”.
Iako su registrovani u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH, „Medietik“ i „Eko-piramida inženjering” ranije nisu imali značajnije poslove s Fondom zdravstvenog osiguranja RS. Ipak, potpisali su čak sedam od ukupno 20 ugovora za hitnu nabavku sredstava i opreme za borbu protiv korona virusa. Ako se tome dodaju i četiri ugovora vrijedna oko 1,4 miliona KM, sklopljena s firmom „Farmalogist Allbix“ d.o.o. Bijeljina, koja je kod Agencije za lijekove registrovana prije tri godine, jasno je da je najveći dio kolača pripao „novim igračima“.
Istovremeno, provjerenih partnera Fonda, poput bijeljinskog „Phoenix Pharma“ ili „Interprometa“ iz Novog Grada, koji su godinama vodeći dobavljači za javni zdravstveni sektor RS, nema na tom spisku.
Iz menadžmenta „Phoenix Pharme“ nisu odgovorili na naš poziv da prokomentarišu ovu situaciju. Na pozive i poruke nije odgovarao ni Zoran Lalić, koji je godinama bio direktor „Phoenix Pharma“.
Dragan Pilipović, vlasnik „Interprometa“, nije želio da za „Impuls portal“ govori o tome zašto je njegovo preduzeće isključeno iz javnih nabavki u doba korone. Samo je kratko prokomentarisao da „ne želi da učestvuje u tome“.
Bivši visokopozicionirani funkcioner u zdravstvenom sistemu RS, koji je odlično upućen u javne nabavke, ne vjeruje da vodeće veledrogerije nisu bile zainteresovane za ove poslove.
„Prije bih rekao da im to niko nije ponudio. Očigledno je da oni koji odlučuju žele da u igru uvedu nove dobavljače s kojima se, narodski rečeno, mogu lakše dogovoriti. Hitne nabake su bile odlična prilika za to“ – kaže ovaj sagovornik „Impuls portala“.
Dogovor je ključna riječ u javnim nabavkama koje se, zbog hitnosti, provode pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja. Kako objašnjava sagovornica „Impuls portala“, iskusna stručnjakinja za javne nabavke, u ovakvom postupku su rokovi skraćeni i nema klasičnog nadmetanja. Ugovorni organ ima diskreciono pravo da izabere jednog potencijalnog ponuđača, s kojim pregovara i ugovara posao. Transparetnost je ovdje gotovo isključena, diskreciona ovlaštenja su velika, a žalba je dopuštena, ali zbog uslova pod kojima se provodi pregovarački postupak, vjerovatnoća da će žalba biti uvažena je minimalna. Ipak, ugovorni organ je dužan da u roku od 30 dana od sklapanja ugovora objavi kome je i pod kojim uslovima dodijeljen posao. Tako će javnost u narednih nekoliko dana saznati još mnogo detalja, koje za sada Fond drži u tajnosti.
Razgovor o ovoj temi izbjegao je i direktor Agencije za lijekove BiH, Aleksandar Zolak, poručujući da „ne želi da Agenciju preko medija uvlači u afere“. Iz pisanog odgovora Agencije može se iščitati jedino da sve firme kojima je Fond povjerio javne nabavke u doba korone, imaju dozvole za promet medicinskim sredstvima.
Ni Institut za javno zdravstvo RS nije odgovorio na pitanja „Impuls portala“ o nabavkama zaštitnih medicinskih sredstava, vrijednih skoro pet miliona KM, koje je ovaj institut povjerio jednoj turističkoj agnciji i jednom arhitektonskom preduzeću.
Po ocjeni „Transparency Internationala“ u BiH, sve ovo „izaziva dosta sumnje u korupciju, jer postoje brojne nelogičnosti“.
Sagovornik „Impuls portala“ koji ima dugogodišnje iskustvo u provođenju javnih nabavki u zdravstvu, međutim, tvrdi da ni u situaciji kada su zbog hitnosti rokovi skraćeni, a postupak pojednostavljen, konkurencija ne mora biti isključena.
„Da sam ja provodio pomenute javne nabavke, tražio bih od Agencije za lijekove BiH spisak svih preduzeća koja imaju dozvolu za promet medicinskim sredstvima i svima bih poslao ponudu za pregovarački postupak, pa neka se izjasne. To bi, vjerujem, omogućilo da se u kratkom roku dobiju najadekvatnije ponude“– kaže naš sagovornik.
To se, najvjerovatnije, nije desilo pa su tako u doba korone od pet dobavljača, koji su od 2011. do prošle godine sklapali od 60 do 80 odsto ugovora na tenderima u zdravstvu RS, dva vodeća isključena prije početka utakmice. Ipak, nisu isključeni svi, mada je po svemu sudeći, „starim igračima“ pripao manji dio kolača.
Tako je banjalučki „Co.Medprom“ dobio ugovor za nabavku 70- postotnog alkohola, vrijedan „skromnih“ 120 000 KM. Poslove su dobili i „Krajinagroup“ d.o.o. Banjaluka, nasljednik propalog giganta „Krajinalijeka“, te „Medicom“ d.o.o. Bijeljina, preduzeće vlastima bliskog Ljubomira Perića.
Perić je bio poslovno povezan sa Zlatkom Maksimovićem, nesuđenim gradonačelnikom Bijeljine i liderom pokreta „Uspješna Srpska“, koji je na prošlim lokalnim izborima bio ključni koalicioni partner SNSD-a u ovom gradu. Nakon što je na izborima izgubio od Miće Mićića, Maksimović je postavljen za zamjenika direktora Fonda zdravstvenog osiguranja. Perića, takođe, mediji dovode u vezu s bivšim ministrom zdravlja RS Rankom Škrbićem, ali i s aferama vezanim s nabavkom (pre)skupih reagenasa za bolnice.
Perićev „Medicom“ je tokom vanrednog stanja dobio ugovor za sada nepoznate vrijednosti za nabavku medicinskog materijala.
Priča o „Krajinagroup“ je komplikovanija, ali se takođe svodi na veze s vladajućom strankom. Radi se o firmi koja je, ako je suditi prema podacima iz registra APIF-a, te Banjalučke berze i Komisije za hartije od vrijednosti RS, pod kontrolom supružnika Bose i Gorana Marinkovića. Kako smo ranije pisali, Bosa Marinović je nakon privatizacije postala većinska vlasnica jedne od najvećih predratnih veledrogerija u BiH, banjalučkog „Krajinalijeka“. „Krajinalijek“ je do 2017. bio jedan od pet najvećih dobavljača u javnom zdravstvenom sektoru RS, s tenderskim poslovima milionske vrijednosti. Ipak, Marinkovići su ovo preduzeće gurnuli u stečaj, jer je Bosa Marinković davala „zajmove“ od skoro šest miliona KM, bez roka vraćanja, svom preduzeću „Marinković Commerce d.o.o.“. Tako je „Krajinalijek“ potonuo, a Marinkovići isplivali.
„Marinković Commerce“ i njen raniji direktor, Bosin suprug Goran Marinković, od 1998. su dovođeni u vezu s milionskim utajama poreza. Ipak, sve je prošlo bez ozbiljnih posljedica, jer su imali moćne pokrovitelje. Kako je pred sudom svjedočio bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Kemal Čaušević, protekciju je za ovu firmu tražio lično Nikola Špirić, potpredsjednik Dodikovog SNSD-a, u vrijeme kada je bio predsjedavajući Savjeta ministara BiH.
Danas je formalni osnivač „Krajinagroupa“ preduzeće „GOBOS“, čiji je naziv, vjerovatno, akronim od Goran i Bosa (Marinković). Osnivač „GOBOS-a“ je prema registru Okružnog privrednog suda Banjaluka Milenko Damjanović. Damjanović je prema registrima Banjalučke berze i Komisije za hartije od vrijednosti RS povezan s Marinkovićima, kao potpredsjednik Upravnog odbora njihove, javnosti nepoznate, firme „Beograd“.
„Krajinagroup“ je povezan i s Babićevim „Medietikom“ i to preko Slobodana Trivundže, koji je u firmi Marinkovića bio potpredsjednik Nadzornog odbora, a u „Medietiku“ suosnivač.
Prema zaključku Republičkog štaba za vanredne situacije, Fond zdravstvenog osiguranja RS je obavezan da preduzeću „Krajinagroup“ plaća mjesečno 21 500 KM za korištenje skladišnog prostora. Naime, u prostorijama „Krajinagroupa“ u Novakovićima kod Banjaluke je glavno skladište i distributivni centar za cijelu RS, kako za donirana medicinska sredstva i opremu, tako i za ona nabavljena u procesu javnih nabavki, koja su namijenjena za suzbijanje epidemije.
„Krajinagroup” je s Fondom sklopio i ugovor o nabavci maski, ali iz Fonda nam nije odgovoreno kolika je vrijednost tog ugovora.
Saga o ruskim lijekovima
Da se u doba korone na tržište lijekova i medicinskih sredstava uvode novi igrači, dokaz je i to što je Aleksandar Zolak, direktor Agencije za lijekove BiH, uprkos neslaganju u Komisiji za lijekove, kompaniji „ICM“ d.o.o. Bijeljina dozvolio uvoz ruskih lijekova. Zolak je odluku o ruskim lijekovima donio 25. marta, kada je javnost bila zaokupljena epidemijom korona virusa, a u Srpskoj najavljeno uvođenje vanrednog stanja.
Firma „ICM“, čiji je osnivač dr Nikola Rosić, bijeljinski ortoped i vlasnik lanca apoteka „Rosić“, ranije se nije bavila uvozom lijekova.
U Komisiji za lijekove mjesecima su se lomila koplja oko uvoza ruskih lijekova: predstavnici RS u ovoj komisiji su bili za, a predstavnici Federacije BiH protiv. Sve je to bilo praćeno pritiscima političkih i farmaceutskih krugova. Predsjednica Komisije Tijana Kovačević u januaru je podnijela ostavku, obrazlažući to „poslovima kojima se u budućnosti namjerava baviti“.
Oni koji su bili protiv uvoza ruskih lijekova, kao glavni argument su navodili da oni nemaju serifikat Evropske agencije za lijekove, pa je upitan njihov kvalitet.
Interesantno je da nijedna od vodećih veledrogerija nije bila zainteresovana za uvoz ruskih lijekova, ali je i činjenica da su oni uvoznici srodnih, a mnogo skupljih lijekova zapadnih proizvođača.
Aleksandar Zolak za „Impuls portal“ tvrdi da je odluku da dozvoli uvoz ruskih lijekova donio na osnovu ekspertskog mišljenja.
„Ekspertsko mišljenje, koje je Komisija za lijekove tražila prije nego što su se članovi komisije podijelili po entitetskoj liniji, bilo je nedvosmisleno pozitivno“ – poručio je Zolak.
Podsjećamo, prvobitno je ekspertiza ruskih lijekova, još prošle godine, povjerena stručnjaku iz Slovenije, ali je on odustao od tog posla. Potom je ekspert iz Srbije ocijenio da ruski lijekovi „zadovoljavaju uslove efikasnosti i bezbjednosti“.
Vladislav Babić: Nemam ništa s „Medietikom“
Banjalučki „Medietik“ je godinama bio dobavljač medicinske opreme za Univerzitetski klinički centar RS Banjaluka, ali uglavnom u oblasti oftalmologije. Ti poslovi se, međutim, ne vezuju sa Željkom Babićem, formalnim vlasnikom i direktorom ove firme, nego s njegovim bratom Vladislavom Vladom Babićem. Vlado Babić je donedavno bio generalni sekretar SDS-a, ali je napustio ovu stranku i udomio se u DNS-u, zajedno sa svojim političkim saborcem Ognjenom Tadićem. Zbog ovakvog bekgraunda „Medietik“ je slovio kao jedina firma u RS koja ima uporište u dvije vodeće stranke vlasti i opozicije.
Vladislav Babić je odbio da za „Impuls portal“ govori o poslovima „Medietika“, tvrdeći da nema ništa s tim.
Vladislav Babić je javnosti od ranije poznat kao akter afere „Boska“. Bio je optužen da je kao direktor „Boske“ poslovni prostor ove robne kuće u centru Banjaluke, vrijedan skoro 170 000 KM, prodao SDS-u upola cijene. Babića je 2010. sud oslobodio svih optužbi.
Autor: Impuls
