Nevenka Tromp, doktorica nauka iz oblasti jugoistočnih evropskih studija i profesorica na Univerzitetu u Amsterdamu, analizirala je za N1 trenutne političke opcije u Bosni i Hercegovini, te dala svoje viđenje mogućih rješenja aktuelne krize. Objasnila je i razloge zbog kojih se zalaže za BiH – “želim biti na dobroj strani historije”, naglasila je.
Na početku razgovora Tromp navodi svoj stav kako postoje dva velika scenarija za budućnost Bosne i Hercegovine.
“Jedan pretpostavlja mijenjanje granica BiH kao garanciju za stabilnost regije i perspektive BiH kao države. Unutar tog scenarija postoji mogućnost unilateralnog proglašenja ocjepljenja RS uz neslaganje ostalih faktora. Jedino u toj mogućnosti, ja vidim mogućnost oružanog sukoba. Ali ratovi nisu uvijek posljedica pažljivog planiranja, oni nekad mogu planuti, a onda ih je jako teško obuzdati. Povijest je puna primjera zemalja koje počinju ratove da završavaju kao gubitnici u ratu”, naglašava Tromp.
Kada su u pitanju bošnjački politički predstavnici, njih ponajviše karakteriše pasivnost, navodi.
“Zapanjuje pasivan odnos prema političkoj realnosti od 1990. godine pa nadalje. Bošnjački politički predstavnici su se previše oslanjali na Haški tribunal, kojeg niko u posljednim mjesecima ni ne spominje pa se postavlja pitanje “šta ste toliko čekali”. Ta više od dvadeset godina duga pasivnost Bošnjaka dovela je do toga da oni ni danas nemaju plan o tome kakvu BiH žele – te na taj način ne mogu ni dokazati da su strana koja se zalaže za integrativnu BiH”, navodi Tromp . Dodaje da je propuštanjem ozbiljne revizije tužbe za genocid u BiH protiv Srbije povijesna greška bošnjačkih političara.
Ona je kazala da je tužbe za genocid protiv Srbije bila bitna ne samo zbog žrtava nego zbog očuvanja BiH.
“2004. Srbija i Republika Srpska su se bojali posljedica genocida i zato je tad politička situacija bila znatno drugačija. 2017. godine bila sam na sastanku sa predsjednikom Bakirom Izetbegovićem i sugerisala sam, kao i još neke kolege, važnost kvalitetne revizije tužbe za genocid u BiH protiv Srbije. Na kraju to nije učinjeno kako je trebalo. Propušteno je više prilika da se to uradi nakon pojedinih suđenja. Kada je 2017. godine odbačena revizija tužbe za genocid protiv Srbije u RS i Srbiji su odahnuli. Tad je počela dezintegracija BiH koju predvodi Milorad Dodik. Nije Dodik taj koji izaziva političku krizu nego zla ideja velike Srbije koju on samo slijedi”, kazala je Nevenka.
“Ako pogledate istočnu Bosnu vidite da koliko traje projekat velike Srbije, da je svaki put kada je bila u prilici, oni koji su sljedili taj plan, počinili masovne zločine kako bi poništili tu granicu”, kazala je ona.
Kada je u pitanju ideja o mijenjanju granica, dodaje kako je Kosovo jako važno za BiH. Ove dvije zemlje, kaže ona, imaju sličan geopolitički DNK. Da je tamo uspjela korekcija granica, ona bi se na isti način aplicirala i na BiH, navodi nam.
S druge strane, kada je u pitanju budućnost BiH bez promjene granica, jedan od podscenarija je taj da teritorijalna podjeljenost na RS i FBiH opstaje u ovom obliku i da se neprestano generiraju nove krize i da to pretpostavlja prisustvo međunarodne zajednice. Time bi se nastavilo stanje trajne nestabilnosti kao način kontrole domaćih aktera. Spriječavanje da jedna od tri strane BiH koje su definirane Dejtonom je tu kako nijedna strana ne bi pobiedila, te da bi se održao status quo. On ne vodi permanentnom rješenju, naglasila je.
Tromp se osvrnula i na to kako različite opcije artikulišu svoj narativ o budućnosti države.
Srpska politička elita jako dobro artikulisala svoje stavove, svi su ujedinjeni u tom da bi RS bilo dobro van BiH, stava je ona, no ni hrvatske opcije ne naglašavaju da su za cjelovitu BiH, dodaje.
“Nisam nikada mogla vidjeti da Hrvati vrlo izričito i artikulisano kažu da su oni za cjelovitu BiH. Čak sam se iznenadila od nekih ljudi iz Hrvatske, koje jako cijenim kao političare i aktere, a koji kažu da je jedna krajnost dezintegracija BiH zbog secesionizma RS, ali dodaju da je druga krajnost unitarizam. Ne razumijem riječ unitarizam. Vi imate BiH koja je suverena država. Ne razumijem šta je to unitarizam, ali u tom slučaju pomognu argumenti iz Beograda koji kažu da oni ne žele BiH i majorizaciju. Sada ispadne da obje strane kažu ‘pa da, BiH kao unitarna država – to bi značilo ustvari brojčanu prednost Bošnjaka. To za mene nisu pravi argumenti. Imate funkcionalne države i nefunkcionalne države. Te majorizacije ili unitarizacije ja vidim kao otvorene ili skrivene političke pozicije gdje se kaže da BiH kao većinska “muslimanska država” – ne, hvala!”, analizira Tromp.
Ipak, osvrće se i na ono što u njoj budi optimizam u ovakvoj situaciji.
“Kad dođem u BiH ono najpozitivnije što osjetim u svakom momentu svog boravka su ljudi. Jedna velika optimistička slika ovih krajeva jeste to što nikada nisam vidjela toliki broj patriota kao što su Bosanci – koji apsolutno vjeruju u svoju državu i koji je vole. Zato se ja pitam ‘koje su to sile unutar ove države koje ne daju ljudima da vole i žive u državi koju vole.’ Da se narod pita BiH bi ostala prosperitetna upravo ovakva različita – toliko je interesantna i ljudima koji ovdje žive i nama koji tu dođemo upravo ta različitost. Sad je pitanje da li će te male interesne skupine tih nekoliko ljudi uz podršku međunarodne zajednice koja ima sasvim druge ciljeve da razbije ovu zemlju koju toliko ljudi vole?”, pita se Tromp.
Bosna i Hercegovina spaja nespojivo, naglašava gošća emisije Izvan okvira.
“Da li vi shvatate da je BiH u svom obliku nadživjela sve svoje osvajače? Ona je upravo kao različita bila važna – ona spaja nespojivo. Različitost joj je dala razlog postojanja i sada u vremenu globalizacije kada ne bismo trebali da se bavimo državama – ispadne da joj je to najveća mana. Dakle, politika nije u skladu sa željama građana”, govori nam.
Dodaje i to kako je ljudi često pitaju da li je porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
“Ja nemam ništa sa Bosnom, nisam Bosanka, ali kada ste vi svjedok kroz ono što sam ja čitala i radila u slučaju Miloševića, u takovom jednom povijesnom mraku – jedini razlog zašto ja toliko znam jeste taj što želim biti na dobroj strani povijesti. Ja kad se zauzmem za ovaj narod i za Kosovare koji su patili – ja znam da sam ja na dobroj strani povijesti. I vaš narod to zna. Zato BiH treba opstati i postojati. S druge strane, ljutim se na Bošnjake kada čujem da kažu da su podanički narod. To apsolutno nije tako. Bošnjaci muslimanske vjeroispovijesti, više nego Hrvati i Srbi, su preživjeli kao manjina zato što su pronašli sposobnost prilagođavanja. Preživljavali su u najgorim i najtežim političkim uvjetima. Sigurna sam da će se znati nositi i sa ovom krizom i da će se prilagoditi”, navodi istraživačica i predavačica na Univerzitetu u Amsterdamu.
No, za kraj naglašava da ta prilagodba ne treba da bude takva da se parča država koju svi vole, piše N1.
