Ako postoji nešto što građanima ove zemlje vraća osmijeh na lice posljednjih godina to je sport, a posebno pojedinci koji kao feniks izrone iz sumornog ništavila i pokažu put, pokažu da nade ipak ima.
Jedan od najsjajnijih svjetionika na tom putu je tinejdžerka iz Mostara Lana Pudar. Gotovo je bespredmetno više i naglašavati odakle je krenula i u kakvim uslovima je trenirala. Trenirajući u gradu u kojem je najduži bazen onaj od 25 metara Lana je u posljednjih nekoliko godina napravila zavidne rezultate.
U međuvremenu je uz pomoć sponzora dobila priliku i za treninge u olimpijskom bazenu i Sarajevu, ali to sve govori kako pravog sistema nema i kako pored borbe u bazenu Lana mora biti borac i za uslove van bazena.
Svoj uspjeh ova Mostarka ne duguje državi jer je nije iznjedrio zdravi sistem razvoja u sport. Lanu je iznjedrio njen lični rad, odricanje i konstantna borba. Iznjedrila ju je borba njenih roditelja i najbližih saradnika te samo oni znaju kroz šta je ova mlada sportašica morala proći.
Danas kada se priprema za skok u bazen na kapici nosi zastavu BiH, ime svoje države pronosi na podijumima i uspjeh dijeli sa svojim sugrađanima. I nakon još jedne medalje, i to ni manje ni više nego brončane na seniorskom Evropskom prvenstvu u Rimu, Lanu su zapljusnule čestitke raznih nivoa vlasti i političara. Dobit će Lana opet neki novac, dobit će pohvale i zahvale. I to i treba dobiti, ali je realnost da na tome sve ostaje.
Bazen u Mostaru i dalje je pusto obećanje čija gradnja traje decenijama. A generacije odrastaju i prolaze, brojni talenti vjerovatno propadaju, odlaze u druge države, a desetine mladih se obeshrabruje.
Lanin uspjeh će vjerovatno inspirisati mnoge dječake i djevojčice da treniraju plivanje, ali u društvu bez sistema uspjeh je igla u plastu sijena. A sistem nije ništa drugo no jasan finansijski i zakonodavni okvir koji sportistima garantuje jednake uslove i odskočnu dasku za nadogradnju svojih talenata. U državi, ali i u entitetu koji nema zakona o sportu, koji se odbija neshvatljivo uspjesi poput Laninog su individualni i rezultat su ogromnog napora, ali i inata.
Lanini uspjesi ne govore samo o njoj, već pažnju usmjeravaju na neke nove mlade talente koje sistem možda guši. Možda neko drugi ima veći talenat od Lane, ali neće imati taj razvojni put, sreću ili podršku. Taj neko možda neće moći izdržati mukotrpnu potragu za bazenima, traženje sponzora i šta sve ne.
I taj famozni bazen u Mostaru vjerovatno više nije ni potreban Lani, Lana je to prerasla i sebi izborila neke nove standarde. Ali je potreban nekim novim plivačicama i plivačima. Potreban je kao dug prema Lani, kao poruka budućim naraštajima. Jer Lana je već odavno preuzela svjetiljku koja u mučnoj svakodnevnici pokazuje svjetlo na kraju tunela. Samo je neophodno da taj mračni tunel bude sve kraći, a svjetlo jače.
I da, Lana ima tek 16 godina, a već je učinila toliko za državu, već je toliko puta zasjenila politiku, političare i sve moguće podjele i barijere.
