Piše: Hana Imamović (FENA)
Izgradnja muzeja HVO-a na mjestu logora Heliodrom u Mostaru, te nedavna izjava ratnog zločinca Darija Kordića, bolni su podsjetnik da međunarodna zajednica nije uspjela uspostaviti strategiju tranzicijske pravde u BiH, tvrdi profesor filozofije i studija genocida i holokausta na Državnom univerzitetu Southern Connecticut i član UO studijskog programa o genocidu Univerziteta Yale prof. dr David Pettigrew.
Napominje da bi se u okviru tranzicijske pravde trebalo osigurati spomen obilježja žrtvama genocida i drugih ratnih zločina, okončati veličanje osuđenih ratnih zločinaca i spriječiti govor mržnje, kako bi se obnovila vladavina prava i preživjeli zaštitili od ponovne traumatizacije.
Vanredni profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Univerziteta Arizona Izjave dr. Esad Boškailo smatra da sveprisutno poricanje genocida i drugih zločina protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini – kao i glorifikacija tih zločina – drži preživjele i počinitelje u krugu očaja koji blokira stvarno ozdravljenje.
“Izgradnja Muzeja HVO-a na lokaciji koncentracionog logora Heliodrom dodatno će retraumatizirati preživjele” – naglasio je Boškailo koji je preživio šest ratnih koncentracionih logora u Hercegovini i koautor je knjige „Ranjen i budan: Potraga za smislom nakon terora“ o svojim iskustvima u logorima i psihološkim posljedicama ratnih trauma.
Podvukao je da nakon trideset godina, nova generacija u Bosni i Hercegovini ne zna ništa o tim mjestima, a izloženi su i tvrdnjama da se na toj lokaciji nisu počinili stravični zločini.
Radna grupa za Bosnu i Hercegovinu koja okuplja brojne domaće i međunarodne stručnjake uputila je pismo državnom sekretaru Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država Antonyju Blinkenu pozivajući ga da koristi “sve dostupne kanale, pravne mehanizme i diplomatski uticaj” kako bi se zaustavila izgradnja vojnog muzeja HVO-a na lokalitetu nekadašnjeg logora Heliodrom.
Smatraju da je ovaj “nepromišljeni muzejski projekat” flagrantno kršenje zajedničke posvećenosti očuvanju historijskog pamćenja i ljudskog dostojanstva, te sprečavanju nekažnjivosti zločina protiv čovječnosti.
Umjesto izgradnje muzeja predložili su postavljanje dostojanstvene ploče na kojoj je ispisano priznanje da je na ovom mjestu 1993-1994. godine bio koncentracioni logor.
“Ova spomen ploča služila bi kao snažan podsjetnik na počinjene zločine. Ploča bi označila sveto mjesto na kojem bismo se mogli okupljati svake godine 22. aprila da odamo počast žrtvama i odamo priznanje tragičnoj historiji koja se odvijala unutar tih zidina” – navode.
Pismo je također poslano visokom predstavniku Christianu Schmidtu, američkom ambasadoru Michaelu Murphyju i Uredu visokog komesara Ujedinjenih naroda za ljudska prava.
