“Pri udaru na Ustavni sud BiH, što je udar na državu Bosnu i Hercegovinu, nije se vodilo računa o građanima i građankama bh. entiteta Republika Srpska. Ovom odlukom uskraćuje se pravo građankama i građanima Republike Srpske da se obraćaju, da šalju apelacije Ustavnom sud BiH, tako da su ljudska prava došla pod veliki, još veći udar nego dosad”, kaže u razgovoru za Inforadar Tanja Topić, politička analitičarka i šefica banjalučke kancelarije Fondacije Friedrich Ebert. Dodaje da nefunkcionisanje bosanskohercegovačkog društva i države predstavlja konstantnu krizu.
“Mi idemo, krećemo se, iz krize u krizu i jednostavno tapkamo u mjestu u svim ostalim stvarima, ne pomjerajući se s mrtve tačke. Međunarodna zajednica zaklopila je oči i pred izbornim malverzacijama i pred političkom korupcijom, tako da mislim da su nam i naredne četiri godine već unaprijed izgubljene i pojedene”, ističe Topić. Sa Tanjom Topić smo razgovarali i o drugim temama: uticaju međunarodnih sila u BiH, antizapadnoj kampanji u BiH, kriminalizaciji klevete, govoru mržnje, napadu u Batuncu.
Je li ovaj udar na Ustavni sud BiH najava da će biti isti slučaj kada je riječ o Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) i drugim institucijama BiH?
TOPIĆ: Ovo je repriza situacije koju smo imali u 2016. godini, ako govorimo o udaru na Ustavni sud. Tada je donesena odluka koja je zahtijevala da se protjeraju stranci iz Ustavnog suda BiH i da se tako spriječi preglasavanje. Potpuna ista situacija. Uvijek se izvuče taj zec iz šešira za uspostavljanje, ponovo, politike ucjena i uslovljavanja. Mi smo imali bezbroj stvari do sada koje su se ticale i zabrane djelovanja SIPA-e na teritoriji RS, zatim zabrana djelovanja Tužilaštva BiH, i sve je bilo u formi zaključaka Narodne skupštine RS koji su završili u prašnjavim ladicama. Ovog puta je to podignuto na jedan viši nivo u smislu da je donesen Zakon kojim se to reguliše, sa ozbiljnim prijetnjama čak i krivičnim prijavama za one koji primjenjuju odluke Ustavnog suda BiH. Imamo, podsjetiću, Zakon o Agenciji za lijekove Republike Srpske koji nikada nije doživio praktičnu primjenu jer nikad nije osnovana ta agencija. Postoji puno kontroverzi i pomjeranja famozne crvene linije za koju kažemo da postoji u političkom djelovanju, pogotovo rukovodstva iz RS, tako da je pitanje šta će biti sljedeći korak. Isto tako, to zavisi od toga šta će koalicioni partneri na državnoj razini prihvatiti od ucjena i šta će im biti prihvatljivo da postignu jednu vrstu dogovora, ili možda da se nađe neka vrsta rješenja.
Da li ovim odlukama RS kreće u svoje formalno otcjepljenje? Ima li kraja krizama i destabilizaciji?
TOPIĆ: Sa ovim političkim kvazi elitama kraja krizama nema. One su jednostavno baždarene tako da opstaju sve ovo vrijeme na proizvodnji straha, stvaranju određenih konflikata i to je matrica po kojoj oni funkcionišu. Očito da ne znaju drugačije, već samo izazivati krize. To je nešto što ne možete očekivati sa nekim ko godinama vodi destruktivnu politiku, da napravi neki iskorak i da pokrene zemlju u progresivnijem pravcu. Mislim da je ključna greška napravljena na proteklim izborima iz razloga što je međunarodna zajednica zaklopila oči i pred izbornim malverzacijama, političkom korupcijom, tako da mislim da su nam i naredne četiri godine već unaprijed izgubljene i pojedene.
Da li aktuelna politička situacija takva da strane ulagače navodi da napuste Bosnu i Hercegovinu zbog nesigurnosti kapitala?
TOPIĆ: Mi ne možemo da se pohvalimo da imamo puno stranih investicija. Sasvim je logično da investitori neće svoj novac ulagati u nesigurno područje. Ne bih tu govorila o ideološkoj komponenti, već o pravnoj nesigurnosti. Ako stalno zveckate stvaranjem konflikta, ako se otcjepljujete, ne poštujete Ustavni sud, onda ti investitori nemaju apsolutnu nikakvu vrstu garancije i pravne sigurnosti da bi ovdje investirali sopstveni kapital. Tako da je poruka prema stranim investitorima vrlo jasna i u krajnjoj instance negativna.
Kako procjenjujete odnos međunarodnih sila u BiH? Da li su aktuelne dominacije i kako se one osjete?
TOPIĆ: Imamo različite uticaje, zavisno od dijela teritorije i prostora BiH. Imamo dominantni uticaj Rusije na prostoru RS, vrlo jasno izražen kroz opredjeljenje političkog rukovodstva. Izabrana je strana, ona je ruska, stvara se jedna negativna, antizapadna kampanja protiv Evropske unije. To se radi javno, vrlo otvoreno. Na drugoj strani, unutar Federacije BiH, imamo određenih poremećaja u odnosu prema nekim zemljama Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, što je bilo dijelom uzrokovano i odlukama viskog predstavnika i dijelom izbacivanjem SDA iz vlasti, tako da su pojedine snage koje su do jučer zagovarale snažnu podršku i uticaj Zapada i Kancelarije visokog predstavnika (OHR) potpuno okrenule poziciju i odnos prema njima. Ovdje se prelama jako puno uticaja. Vidimo da je porastao lobistički uticaj koji ima Hrvatska kao članica Evropske unije i da se to odražva na odnose u Federaciji BiH. Nalazimo se u prilično haotičnoj situaciji, a s druge strane rekla bih da međunarodna zajednica, ta imaginarna konstrukcija, nema jedinstven pogled na BiH i nema jedinstvenu strategiju, tako da to doprinosi još većoj zbunjenosti unutar BiH.
U kakvom je odnosu Milorad Dodik sa Aleksandrom Vučićem, a u kakvom sa političarima iz Federacije BiH?
TOPIĆ: Ti odnosi Milorada Dodika i Aleksandra Vučića nisu onako prisni, prijateljski, naglašeni, kao što je bio slučaj prethodnih godina odnosno dok je Milorad Dodik bio član Predsjedništva BiH. Znamo da je svake sedmice imao vrlo srdačne susrete i sastanke sa Aleksandrom Vučićem. On je zauzima ekskluzivno pravo zastupanja Srba iz Republike Srpske u Beogradu. Taj odnos je zahladio u toku izborne kampanje za protekle izbore i u zadnje vrijeme u kojem je Aleksandar Vučić otvorio prostor za neke druge, rekla bih opozicione lidere iz Republike Srpske. Taj odnos je vrlo razvodnjen, ali počiva na kranje pragmatičnim osnovama. Dok su potrebni jedan drugom ti odnosi nikada neće biti javno narušeni, ili da će neko od ova dva aktera priznati da ti odnosi nisu blistavi i veoma srdačni kao što su bili nekada. Što se tiče odnosa Milorada Dodika sa određenim političkim liderima iz Federacije BiH, vidimo da su ti odnosi vrlo pragmatični. Godinama su postojali odnosi, unatoč svim onim javnim kritikama, sa Bakirom Izetbegovićem, liderom Stranke demokratske akcije, vidimo da su danas sve otrovne strelice i svi napadi usmjereni ka Bakiru Izetbegoviću i ka SDA. Upravo iz pragmatičnih razloga vidimo da je ta podnošljivost trajala dok su bili partneri u vlasti, iako će se i jedna i druga strana truditi da objasni da nikada nisu bili politički partneri. Mislim da je vrlo jasno Milorad Dodik definisao svoj odnos prema politčarima i potencijalnim partnerima iz Federacije BiH onog trenutka kad je rekao da će oni koji private uslove koje on postavi biti njegovi koalicioni partneri u vlasti, i time je definisao te odnose. Vidimo da još uvijek postoji to čvrsto partnerstvo između Dragana Čovića i Milorada Dodika, međutim sve je distanciranije. Čak negdje javno isplivaju određene tačke sporenja. Mislim da su one vezane prevashodno za NATO integraciju gdje je Čović vrlo jasno i otvoreno iskazao stav da je Bosni i Hercegovini mjesto u NATO savezu, što druga politčka opcija iz Republike Srpske uporno osporavama.
Kako vidite napade u Bratuncu, a prije toga u Višegradu? Da li su proizvod političke klime komuniciranja u BiH?
TOPIĆ: Naš je prostor javni i politički veoma kontaminiran. On je zatrovan. Čak i brojne analize koje su radili pravni stručnjaci govore da su najveći generatori mržnje u Bosni i Hercegovini političari. Jedan od njih prednjači, to je Milorad Dodik. Često čujemo puno uvreda na račun druge etničke grupe, na račun pripadnika različite seksualne orijentacije, prema neistomišljenicima. Kreira se ambijent u kojem je taj govor dosta prljav, uvredljiv, omalovažavajući, i to bude inicijalna kapisla za pojedince koji svu netrpeljivost i gnjev ispolje na jedan takav način da napadnu fizički ljude koji pripadaju drugim etničkim skupinama, ili su drugačije seksualne orijentacije, ili su politički neistomišljenici. Plaćamo cijenu jednog verbalnog rata koji se ovdje vodi i trideset godina nakon rata.
Da li je verbalni rat doveo do napada na aktiviste za LGBTTIQA+ prava, a potom i verbalne napade na upravu Narodnog pozorišta Republike Srpske zbog gostovanja Sarajevskog ratnog teatra (SARTR)?
TOPIĆ: Problem je što ta prljava retorika i uvredljiv govor dolazi sa najviših institucionalnih razina pa to ponašanje i postupanje dobija neku vrstu legitimiteta kao ispravno. Bez obzira šta stoji kao pozadina korištenja tog govora koji koriste političari i ljudi koji su u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, da li je to pragmatično stajalište ili zaista njihovo stajalište ili njihovi stavovi, imaju za posljedicu strašne stvari koje smo vidjeli napadom na pripadnike LGBT populacije. Ono što je poražavajuće što smo vidjeli jest da pojedinci u ovom društvu nemaju institucionalnu zaštitu. Ako imate pozivanje, kreiranje lošeg ambijenta protiv neistomišljenika, kampanju protiv pripadnika LGBT populacije koju mediji prenose, a i policija koja se skloni da ne bi zaštitila te ljude i policija koja ne može svojim građanima obezbijediti sigurnost, onda tu leži najveći poraz ovog društva.
Kako procjenujete izmjene Krivičnog zakona u Republici Srpskoj u kontekstu kriminalizacije klevete? Jesu li javne rasprave koje su održane pro forme svjedočanstvo o poštovanju ljudskih prava i civilnih sloboda?
TOPIĆ: Na ovom prostoru se ljudska prava, sloboda medija, sloboda mišljenja i sloboda okupljanja, sistemski sprečavaju još od 2008. Ovo je sad vrh ledenog brijega, nastojanje rekriminalizacije klevete koja treba da predstavlja gušenje slobode mišljenja. Gušenje slobode medija treba da donese pobjedu autocenzure i dovede do jedne vrste jednoumlja. Debate su bile predstava za javnost. Vidjelo se koliko je pravnička zajednica, u krugu nekoliko advokata i pravnika, vrlo argumentovano, spremno, sistemski, studiozno pripremila argumentaciju protiv ovakvog zakona. Na drugoj strani smo vidjeli vrlo slabu i neuvjerljivu “argumentaciju” koja je dolazila od strane Ministarstva pravde Republike Srpske. Ta “argumentacija” je razotkrila da su oni samo protočni bojler, neko ko mora sprovesti u djelo odluku jednog čovjeka. Taj čovjek je odlučio da zavede red, stavi neposlušne pod kontrolu, i to je suština cijelog ovog poteza vezanog za rekriminalizaciju klevete.
Da li možemo očekivati značajnije reakcije međunarodne zajednice ili Kancelarije visokog predstavnika u BiH?
TOPIĆ: One definitivno jesu moguće i njih ne treba isključiti. Mi smo vidjeli u prethodnim mjesecima da su se brojne relevantne međunarodne organzacije poput Ujedinjenih nacija sa brojnim ekspertima uključili, reagovali na ovu inicijativu i Nacrt zakona, dali veoma konstruktivna objašnjenja i argumentaciju, principe koji vrijede u brojnim razvijenim demokratskim društvima. Vidjeli smo na drugoj strani jedan vrlo ignorantski odnos od strane autoriteta vlasti u Republici Srpskoj i mislim da taj proces još traje i još će trajati. Ona krajnja instance koja je takođe novim potezom odbacivanja primjenjivanja odluka Ustavnog suda BiH na neki način blokirana jeste i moguća apelacija Ustavnom sud BiH. Nalazimo se u jednom praznom prostoru gdje ćemo biti pametniji za koji mjesec, kad vidimo u kom pravcu će se dalje razvijati ove stvari.
Šta mislite da mediji tu mogu učiniti? Koja je uloga medija?
TOPIĆ: Mediji čine jako puno. Mogu učiniti puno i u negativnom i u pozitivnom smislu. Oni mediji koji su produžena ruka takve politike koja je destruktivna, koja vrijeđa i napada, koja provocira da neko bude fizički napadnut, daju strašan i negativan doprinos razvoju cjelokupne situacije. Na drugoj strani, ako imamo medije koji šire jedan pozitivan ugao, koji šire podršku poštovanju ljudskih prava, različitosti kako etničkim, religijskim tako i kulturološkim i drugim, onda se stvari mogu relaksirati. Bojim se da je u sadašnjem odnosu snaga prevaga na strani ovakve politike, odnosno medija koji njih podupiru, jednostavno su glasniji i jači.
