Piše: Dino Cviko (Žurnal)
Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik nedavno se na društvenim mrežama pohvalio radovima u Bolnici Mlječanica, te je najavio i skoro otvaranje novoizgrađenih sadržaja.
„Impresivno djeluje sve što je urađeno u Javnoj ustanovi “Mlječanica”. Danas sam obišao radove na izgradnji novih sadržaja i smještajnih kapaciteta u “Mlječanici”, a otvaranje je predviđeno za 21. oktobar ove godine. Izgradnjom novih sadržaja ova zdravstvena ustanova postaje okosnica ekonomskog razvoja ovog dijela Srpske“, napisao je Milorad Dodik.
Ono što predsjednik ovog entiteta nije precizno naveo jeste koliko novca je potrošeno, na šta, ko je dobio novac i na koji način je to urađeno. Na ova pitanja pokušat će odgovoriti Žurnal.
VLADA RS PLAĆA, BANJAC TROŠI
Prije nego što analiziramo nabavke Mlječanice, recimo kratko da je JZU Specijalna bolnica za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Mlječanica Kozarska Dubica, kako glasi puni naziv ove ustanove, u vlasništvu Republike Srpske.
Simptomatično, značajna ulaganja u Mlječanicu počinju onda kada u fotelju v.d. direktora sjeda Darko Banjac (NPS), jedan od najvjernijih Dodikovih koalicionih partnera.
Iako je Banjac ujedno i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, što bi trebalo predstavljati sukob interesa, prema zvaničnom tumačenju zakona to ipak nije slučaj.
„Osobe koje su na javnoj dužnosti u v.d. mandatu i istovremeno na funkciji izabranog predstavnika, ne nalaze se u sukobu interesa jer se pod vršiocem dužnosti smatra privremeno obavljanje funkcije u ograničenom kapacitetu“, obrazloženo je.
Koliko je riječ o privremenom obavljanju funkcije najbolje pokazuje podatak da je Banjac na čelu Mlječanice još od maja 2020. godine. S druge strane, koliko obavlja funkciju u ograničenom kapacitetu najbolje pokazuju cifre koje je do sada Banjac potrošio kao vršilac dužnosti direktora.
Prema zvaničnim podacima s Portala javnih nabavki, od maja 2020. godine Banjac i saradnici potrošili su već nešto više od 30 miliona maraka bez PDV-a, na šta treba dodati još i oko pet miliona maraka poreza, te podatak da cifra nije konačna jer neki tenderi još nisu okončani.
Poređenja radi, Bolnica Mlječanica je od 2015. godine do dolaska Banjca na čelo ove ustanove preko sistema javnih nabavki potrošila ukupno tek oko 1,8 miliona marka bez PDV-a!
Najveći dio novca Banjac je potrošio upravo na rekonstrukciju objekata, njihovom opremanju, gradnju novih sadržaja… Podsjetimo, ranije je objavljeno kako će Vlada RS u ovaj kompleks uložiti 32 miliona maraka, a manji dio sredstava Mlječanica je osigurala bankarskim kreditom u iznosu od 2,5 miliona maraka.
ŠUMIL – ŠAMPION TENDERA!
Sinonim za javne nabavke Bolnice Mlječanica postala je firma Šumil. Pisalo se, a sad ćemo samo podsjetiti, sin Milana Šuvka, vlasnika ove firme, je Miloš Šuvak koji je u Narodnoj partiji Srpske (NPS) koju je osnovao i čiji je predsjednik upravo Darko Banjac.
Podaci dostupni na Portalu javnih nabavki govore da je do 6. oktobra Bolnica Mlječanica zaključila čak 41 ugovor s firmom Šumil, u ukupnoj vrijednosti od blizu 20 miliona maraka bez PDV-a, odnosno preko 23 miliona maraka ako uračunamo i porez. Od 41 ugovora, samo jedan je parafiran prije Banjčevog dolaska na čelo Mlječanice.
Ako gledamo vrijednost svih ugovora koji su zaključeni u vrijeme Darka Banjca, oko 65% tenderskog novca pripalo je firmi Šumil.
Osim stranačke povezanosti, mnogi od ovih ugovora sporni su i iz drugih razloga. Prvo, od 41, čak 15 ugovora je bilo zaključeno na osnovu netransparentnih postupaka – pregovaračkih bez objave obavještenja i direktnih sporazuma.
Pregovarački postupak se koristio čak u deset navrata, nerijetko je vrijednost bila na zakonskoj granici, a uvijek je bila riječ o dodatnim i nepredviđenim radovima. Tako su osnovni ugovori zaključeni između Mlječanice i Šumila „podebljani“ za ukupno oko 970.000 KM bez PDV-a!
Zanimljivo, Bolnica Mlječanica je zaključila ukupno 11 ugovora za dodatne radove, a čak 10 ih je sa – Šumilom.
Što se tiče direktnih sporazuna, od pet ovakvih ugovora, čak tri su za nabavku konzumnih jaja, u ukupnoj vrijednosti od 17.932 KM bez PDV-a, uprkos tome što se Šumil primarno bavi građevinskim radovima.
Čak i kad je zaključivanju ugovora prethodilo provođenje otvorenog, najtransparentnijeg postupka javne nabavke, Šumil često nije imao nikakvu konkurenciju.
Od ukupno 18 provedenih otvorenih postupaka nakon kojih je ugovor dodijeljen Šumilu, ponuda ove firme je na čak 16 tendera bila jedina prihvatljiva. Sve to su, ponovimo, nerijetko pratili naknadni ugovori za dodatne i nepredviđene radove.
Najvrjedniji zaključeni ugovor između Mlječanice i Šumila je onaj za izgradnju objekta hidro bloka vrijedan 4,63 miliona, potom za izgradnju sportskih terena vrijedan 4,46 miliona, za izgradnju bungalova u vrijednosti od 2,49 miliona, a izdvojimo još i ugovor za izgradnju objekta poluintenzivne njege vrijedan 1,41 milion maraka bez PDV-a.
DIREKTNO 1,78 MILIONA MARAKA
Kako je Žurnal često pisao, a što je u svom saopćenju potvrdila i Agencija za javne nabavke BiH, direktni sporazum jedan je od najnetransparentnijih postupaka kada je riječ o javnim nabavkama.
Tu nema klasičnog nadmetanja ponuđača, nema javno dostupne tenderske dokumentacije, već se ugovorni organi mogu direktno obratiti firmama i netransparentno dogovarati ugovore vrijedne do 6.000 KM bez PDV-a.
Takve ugovore su Banjac i saradnici, zaključno sa 4. augustom, potpisali čak 344 puta, na šta su potrošili tačno 1.777.470,32 KM bez PDV-a! To znači da je prosječna vrijednost direktnog sporazuma čak 5.167 KM.
Već smo pisali o tome da se nerijetko vjerovatno radi o nezakonitom tzv. cjepkanju nabavki. Firma koja se izdvaja u ovom smislu je Deltamed iz Cazina. Bolnica Mlječanica je s ovom firmom zaključila ukupno 48 direktnih sporazuma (46 u vrijeme Darka Banjca), a pojedinačna vrijednost ugovora je najčešće ili tačno 6.000 KM ili tek nešto manje od tog zakonski maksimalnog iznosa.
Prema dostupnim podacima, predmet ugovora su većinom medicinska oprema i medicinski namještaj, pa se s pravom može postaviti pitanje da li se na ovaj način prekršio zakon, odnosno da li se zloupotrijebila mogućnost zaključivanja direktnih sporazuma.
Na kraju recimo i to da su Banjac i saradnici prekršili zakon i samim tim što nisu objavili plan javnih nabavki na zvaničnom Portalu javnih nabavki.
