Piše: Žana Karić Gauk (Žurnal)
„Potpuna sloboda postoji samo u prirodi. Rijeka teče tamo, brdo je ovdje, planina je ovdje, trava je izrasla ovdje, ovdje se dešava… Samo je to potpuna sloboda“, objasnila je puku članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda Željka Cvijanović (SNSD) sada već daleke 2018. godine.
Bila je to godina u kojoj je u Banjaluci brutalno ubijen dvadesetjednogodišnji student Elektrotehničkog fakulteta David Dragičević. „Neko“ iz policijskih struktura oteo se kontroli, unakazio mladića i tijelo mu bacio u kanalizacioni potok Crkvena, na ušću u Vrbas. David je proglašen narkomanom, konfliktnim mladićem, pljačkašem koji prvo pojede burek pa isprevrće kuću u komšiluku u kojem je odrastao. Članovi njegove porodice, koji su naulici tražili istinu i ono što se od pravde može dobiti, proglašeni su agentima stranog uticaja, izdajnicima, rušiteljima Republike Srpske, a tijelo nesretnog mladića izmješteno je preko granice!
Neki drugi mladići su, ipak, uzor. Od tate koji sjedi u kreditnom odboru Investiciono-razvojne banke RS, koji je sasvim slučajno u tom momentu i premijer entiteta Republika Srpska, dobiju „kredit“ od tri miliona KM. Nikada ga ne vrate, ali tata premijer bude ponosan, jer je sina Igora milionima sklonio s ulice. Da se ne drogira!
CITATI O SLOBODI
Apsolutna sloboda na početku 2024. godine dobila je nešto kao zvanični slogan – „simbol slobode“. To je zapravo bila svih ovih godina samo za one koji su bespogovorno prihvatali i dan danas prihvataju naredbe premijera, predsjednika, člana Predsjedništva BiH, tate Milorada Dodika.
U srcu Evrope, u 21. vijeku ta apsolutna sloboda apsolutno ne postoji za, na primjer, ostale građane. U martu prošle godine režimska vojska na društvenim mrežama, predvođena samozvanim novinarima i intelektualnom elitom, pozivala je na nasilje prema grupi LGBT aktivista koji su boravili u Banjaluci. Prethodno im je, u zatvorenom prostoru, zabranjeno emitovanje filma o ljudskim pravima i slobodama drugih i drugačijih. Nijedan od napadača, navijača i huligana, nikada nije pozvan ni na informativni razgovor, kamoli uhapšen. S druge strane, aktivisti su isljeđivani satima u prostorijama Ministarstva unutrašnjih poslova RS, a potom protjerani iz „simbola slobode“. U Sarajevo.
„Tamo možete sve“, poručeno im je.
Nakon njih, na red su došli novinari. Ali, samo oni koji pitaju, pišu i objavljuju o kriminalu i korupciji vlastodržaca. Prijetnje i najgnusnije uvrede zamijenjene su krivičnim prijavama, jer u „simbolu slobode“ jedan čovjek i oni koji ga slijede tumače šta je istina, šta ne. Kleveta je krivično djelo. Uskoro, jer nije dovoljno da budu soroševci i strani plaćenici, biće proglašeni i agentima stranog uticaja, špijunima. Izdajnici su odavno!
Povratnici su gotovo na dnevnom redu. U Derventi je polovinom decembra pretučen Marko Mišić (68). Od zadobijenih povreda je preminuo. Epilog, reakcija javnosti zbog brutalno prekinutog života u simbolu slobode je izostao. Božić, najradosniji hrišćasnki praznik, praznik ljubavi, oprosta i molitve, proslavlja se burno. Najburnije u Vlasenici i Potočarima.
„Ustajte, balije“, povikaće iz vozila pod pratnjom policije, a onda ispaliti rafale ispred kuća prestrašenih Bošnjaka.
I biće „uhapšeni“, ali će lokalni sveštenik Aleksandar Mlađenović i načelnik opštine Srebrenica Mladen Grujičić organizovati proteste, jer je „policijska reakcija gušenje vjerskih sloboda Srba, pravoslavaca“. Dehumanizacija drugog i drugih naroda je opravdana, čak i poželjna.
U „simbolu slobode“, zvaničnog naziva entitet Republika Srpska unutar države Bosne i Hercegovine, sloboda će se samo spominjati. Ne živjeti! Garant tome biće najavljeni izborni zakon RS po kojem će biti organizovani lokalni i opšti izbori. Milorad Dodik odlučio je da protjera Centralnu izbornu komisiju BiH. Ima namjeru tako da vlada. I vlada. I vlada. Doživotno.
CITATI O DIGITALIZACIJI
Ali, na svečani dan „simbola slobode“, koji je i neustavni dan RS, građane treba podsjetiti i na nekoliko drugih činjenica:
U digitalizaciju svega postojećeg u onome što se zove institucijama iz raznih budžeta dosad je uloženo gotovo milijardu maraka. Šta je narod dobio? Nešto poput vica. Skupog i bolnog.
Službenici Poreske uprave RS preko službenih mailova prijavljivali su se na male oglase, društvene mreže i sajtove vrlo zabavnog karaktera. Rezultat – čista zabava. Podaci građana trenutno se prodaju na crnom tržištu.
U elektronski zdravstveni sistem uloženo je nevjerovatnih 26 miliona KM. Hakeri su, kazao je ministar zdravlja i socijalne zaštite RS Alen Šeranić, mjesecima bili u sistemu. Sad su blokirani serveri, podaci osiguranika ugroženi. Zvaničnici o tome ćute, jer, realno, građani su tek glasačko tijelo, punjači za budžet, glasovi za nacionalno podvriskivanje kada se to tako režimu hoće. I ništa više.
I ostale institucije RS u 2023. godini danima su bile nedostupne. Poput pravih patriota ovdašnji predstavnici vlasti nisu željeli da koriste državnu domenu „.ba“. Odlučili su se za „.net“. Ali, avaj, u vlasništvu je američke kompanije, a entitetski vrh je na crnoj američkoj listi. Virtuelno, sve junak do junaka, pobjegao je preko granice u Srbiju. Domena „.rs“. Baš kao i prije 30 godina kada su tuđa djeca ginula po rovovima, a oni se krili u debeloj pozadini.
CITATI O USPJEHU
„Simbol slobode“ se iz dana u dan zadužuje. Kroz obveznice koje Vlada RS emituje na berzama, kredite kod „dokazanog prijatelja“, mađarskog premijera Viktora Orbana, kredite kod, takođe, prijatelja Kineza došli smo do cifre od novih nekoliko stotina miliona maraka. Ukupan dug slobode je 6,7 milijardi KM. Milorad Dodik ove godine mora da nađe milijardu, iduće još toliko, a 2026. milijardu i po KM za kreditore.
Zdravstveni sistem, kojim takođe upravlja Dodikov SNSD, je u potpunom kolapsu. U najvećoj zdravstvenoj ustanovi u RS niko ne govori o ukupnom dugu, mada je prije koju godinu on iznosio 320 milion KM. U napadima iskrenosti tada je i premijer Radovan Višković priznao da ¸zdravstvo duguje više od milijardu KM. Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković tvrdi da, zahvaljujući prvom doktoru Univerzitetskog kliničkog centra RS Vladi Đajiću, „nijedna angio sala za pacijente u predinfarktnom i infarktnom stanju ne radi pa ih upućuju u Prijedor ili Bijeljinu“. Osim toga, bar dva puta godišnje, zbog neplaćanja poreza i doprinosa, medicinari i ostali zaposleni u ovoj ustanovi nemaju pravo na liječenje. Sve pokrije Fond zdravstvenog osiguranja RS.
„Liječimo se. Naravno, prijatelj ljekar izađe u susret drugom ljekaru“, reći će Žurnalu jedan od njih.
„Pa ko onda to sve plaća“, pitali smo.
„Pa vi, građani. Zato, kad krenete u bolnicu, kupujete lijekove, gaze… Sve što vam kažu da ponesete“, zaključio je bez imalo čuđenja.
Đajić ne demantuje, ali znakovito zapjeva: „Dok u znoju bilo koju noćas negde maziš, ja bih opet bila tepih po kome ti gaziš“.
Draško Stanivuković je takođe nemilice trošio novac iz gradskog budžeta za razne stavke. Socijalno ugroženi nisu dobili novac koji im sljeduje po zakonu. Ni radnici Gradske uprave nisu dobili plate. Za sve je optužio SNSD skupštinsku većinu koja nije usvojila rebalans budžeta. Ipak, logično, u gimnaziji se ne uči da se budžet planira za 12 mjeseci i da plate radnika nisu stvar rebalansa. Čini se da su mu socijalni nemiri tik ispred novogodišnje mašne koju je na zgradu GU okačio bez prethodno provedenog tednera.
Plate ne dobijaju ni profesori. Ta davanja u nadležnosti su Vlade RS. Ali, para u „simbolu slobode“ jednostavno – nema.
Za to vrijeme na Jahorini, planini za elitu, ta ista Vlada uložiće 20 miliona KM u obnovu hotela. Prethodno je ova crna rupa, iz koje čak i premijerova snaha Ivana Višković na društvenim mrežama objavljuje kako se opušta, progutala gotovo 300 miliona KM. Trenutno je pred bankrotom!
Osuši se grlo dok čovjek čita o blagodetima „simbola slobode“, ali niko ne treba da brine. Na braniku otadžbine stoji Vlada RS. Okvasiće se isključivo proizvodom Milorada Dodika, „Djedovom rakijom“. Sa dobrom kapljicom problemi se lakše guraju pod tepih.
Znate li zaista šta proslavljate 9. januara? Znate li da to košta 1,5 miliona KM?
