Djeca s poteškoćama u razvoju su jedna od najmarginalizovanijih i isključenih grupa u društvu. Kvalitet usluga generalno nije adekvatan za potrebe djece sa smetnjama u razvoju, posebno u oblasti obrazovanja. Suočavaju se sa diskriminacionim zakonodavstvom, nedostatkom obuke i neadekvatnim razumijevanjem nastavnika, predrasudama i nedostatkom usluga i podrške.
Revizori Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH su utvrdili da nadležne instutucije u FBiH za četiri godine nisu poduzele dovoljno aktivnosti za osiguranje odgovarajućeg inkluzivnog obrazovanja u redovnim osnovnim školama kako bi se omogućio adekvatan pristup obrazovanju za djecu sa posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.
Zakonima o osnovnom odgoju i obrazovanju u Tuzlanskom, Bosansko-podrinjskom, Srednjobosanskom, Hercegovačko-neretvanskom i Kantonu Sarajevo nije jasno propisana obaveza i način provođenja inkluzivne nastave. U tri od pet kantonalnih zakona nije navedena definicija inkluzije (BPK, SBK i HNK). Terminologija koja se koristi u postojećim zakonima (“djeca s posebnim odgojno obrazovnim potrebama” ili “djeca s poteškoćama u razvoju”) nije u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, stoji u izvještaju Ureda.
Revizori navode da im je cilj bio ispitati efikasnost institucija u osiguranju inkluzivnog obrazovanja u redovnim osnovnim školama kako bi se omogućio adekvatan pristup obrazovanju za djecu s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. Revizija je obuhvatila period od 2019. do 2022. i njom je bilo obuhvaćeno 11 institucija: Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, Ministarstvo obrazovanja i nauke TK, Ministarstvo za obrazovanje, mlade, nauku, kulturu i sport BPK Goražde, Ministarstvo obrazovanja, nauke, mladih, kulture i sporta SBK, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK, Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS, Pedagoški zavod TK, Pedagoški zavod BPK Goražde, Pedagoški zavod Mostar, Zavod za školstvo Mostar i Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja KS.
– Postojećim zakonskim i podzakonskim aktima u većini kantona iz uzorka nije jasno utvrđen način provođenja inkluzivne nastave, niti obaveze i zaduženja svih kadrova koji rade s djecom s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. Nisu uspostavljene odgovarajuće regulatorne pretpostavke za osiguranje inkluzivnog obrazovanja, a kantonalna ministarstva nadležna za obrazovanje nisu osigurala sve potrebne uslove za osiguranje inkluzivnog obrazovanja za sve učenike. Također, nije obezbijeđen dovoljan broj asistenata u nastavi i drugih stručnjaka za rad s djecom s poteškoćama, tako da većina učenika nema odgovarajuću podršku u nastavi. Nisu obezbijeđena odgovarajuća nastavna sredstva i pomagala, niti su škole prilagođene učenicima koji imaju poteškoće u kretanju, samo je jedan od zaključaka federalnih revizora.
Iako su u svim kantonima u manjoj ili većoj mjeri angažovani asistenti u nastavi i drugi stručni kadrovi za rad s djecom s poteškoćama, u većini kantona podzakonskim aktima nisu jasno propisane njihove uloge i obaveze. Jedino u KS-u ova pitanja su, navode revizori, detaljnije uređena.
– Pedagoškim standardima i normativima nisu propisana posebna nastavna sredstva i pomagala za rad s djecom s poteškoćama. Nije normiran prostor za rad s djecom za stručne saradnike (logopedi, defektolozi i dr.). Na nivou FBiH nije izrađen strateški dokument za unapređenje inkluzivnog obrazovanja. Od pet kantona iz uzorka, jedino je u KS-u 2022. izrađen i provodi se poseban Program Vlade za unapređenje inkluzivnog obrazovanja. Samo u dva kantona iz uzroka (SBK i HNK) izrađeni su strateški dokumenti koji se bave pitanjima obrazovanja romske djece, zaključuju revizori koji su utvrdili da nije uspostavljen jedinstven sistem evidentiranja učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.
Ne postoje sveobuhvatni podaci o učenicima s teškoćama i učenicima romske populacije koji pohađaju redovnu nastavu, kao ni podaci o broju učenika koji nisu uključeni u obrazovni proces.
Ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo Naida Hota-Muminović je još krajem 2022. godine istakla da inkluzija ne može postojati samo na papiru i da sistem mora vrlo odgovorno raditi u okvirima nadležnosti, te da kapacitira i stavlja na raspolaganje sve materijalne i ljudske resurse kako bi inkluzija zaista zaživjela.
Tada je navela da je KS napravio velike iskorake u kapacitiranju mobilnih timova za podršku djeci s teškoćama, kao i stručnih službi škola, kroz zapošljavanje dodatnih asistenata i psihologa, a to su posljednjom revizijom utvrdili i federalni revizori.
Revizori su ustanovili i to da u Tuzlanskom kantonu, gdje je zastupljeno 87 osnovnih škola, nisu angažovani ni psiholozi ni socijalni radnici.
Članice Mreže za inkluzivno obrazovanje TK su još 2021. tražili da aktivno učestvuju u izradi kantonalnog Strateškog dokumenta o inkluzivnom obrazovanju da bi on bio što kvalitetniji i provodiv. Tvrdili su da su u procesu inkluzije djeca i mladi sa invaliditetom samo deklarativno jednaki sa ostalim. Jer, čak i kada im je obrazovanje dostupno, uglavnom je nekvalitetno.
U Srednjobosanskom kantonu nema angažovanih socijalnih radnika, a u Bosansko-podrinjskom psihologa.
– U kantonima u kojima su angažovani ovi kadrovi, njihov broj značajno je manji od broja osnovnih škola, tako da u većini škola djeci nije obezbijeđena ova vrsta podrške. Iako je u tri kantona (BPK, HNK i KS) važećom regulativom predviđeno formiranje mobilnih stručnih timova za pružanje podrške školama (djeci, nastavnicima i roditeljima), samo u jednom kantonu (KS) formiran je mobilni stručni tim. Nije uspostavljen ni nadzor nad provođenjem inkluzivne nastave, dio je iz izvještaja.
Nije osigurano sistemsko praćenje i evaluacija napretka učenika s poteškoćama i pripadnika romske populacije. Nisu utvrđeni jedinstveni evaluacijski obrasci. Asistenti u nastavi pripremaju izvještaje o radu s učenicima s poteškoćama na različite načine i u različitoj formi.
Revizori su pomenutim institucijama dali niz preporuka, a neke od njih su i te da je potrebno izraditi prijedlog izmjena i dopuna zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju i uputiti u proceduru donošenja kako bi se jasno definisala inkluzija i propisala obaveza i način provođenja inkluzivne nastave.
– Izmjene i dopune prevashodno se trebaju odnositi na: propisivanje svih potrebnih vidova podrške u nastavi za djecu s poteškoćama, jasno definisanje obaveza i zaduženja svih kadrova koji rade s djecom s poteškoćama (psiholozi, socijalni radnici, asistenti u nastavi, defektolozi, logopedi i drugi kadrovi), pružanje savjetodavne podrške roditeljima djece s poteškoćama. Osigurati redovna stručna usavršavanja za nastavnike, asistente u nastavi i ostale kadrove koji rade s djecom s poteškoćama, u skladu s njihovim prijedlozima i potrebama, Izvršiti analizu potreba za posebnim nastavnim sredstvima i pomagalima za rad s djecom s poteškoćama ali i obezbijediti školama odgovarajuća sredstva za rad.
