Muamer Šljivić, generalni sekretar Ureda za borbu protiv korupcije Tuzlanskog kantona za Inforadar govori o prekršajnim nalozima koje je Ured izdao, o uspostavljanju jedinstvenog antikorupcionog sistema, ali i o kaznenim odredbama kao najubjedljivijim argumentom za nosioce javnih funkcija u ispunjavanju svojih obaveza. Šljivić je posebno istakao važnim izradu prijedloga Strategije za borbu protiv korupcije i pratećeg Akcionog plana u narednom periodu. Naglašava i da političkog pritiska na rad Ureda, do sada nije bilo.
Stalno slušamo kako je korupcija u srcu svih problema. U Izvještaju Evropske komisije u BiH Tuzlanski kanton je spomenut kao pozitivan primjer borbe protiv korupcije. Šta je Ured konkretno uradio na ovom planu?
ŠLJIVIĆ: Centralna aktivnost Ureda za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom Tuzlanskog kantona jeste provođenje Zakona o prijavljivanju, porijeklu i kontroli imovine izabranih dužnosnika, nosilaca izvršnih funkcija i savjetnika u Tuzlanskom kantonu. Ured je u proteklom periodu uložio značajan napor i zaista mogu reći da smo na jedan adekvatan način uspjeli se pozicionirati kao institucija, da smo kao takvi prepoznati od strane relevantnih institucija kao i samih nosilaca javnih funkcija na Tuzlanskom kantonu, te da su svi segmenti predmetnog zakona u cjelini implementirani. Kao posebno relevantne momente navodimo javno objavljivanje cjelokupne imovine nosilaca javnih funkcija i bliskih srodnika putem Registra podataka o nosiocima javnih funkcija i imovini u TK-a. Time su se na novi i viši nivo podigli principi javnosti i transparentnosti u radu navedenih. Provođenje postupka kontrole podataka o prijavljenoj imovini koju Ured kontinuirano provodi a čime je pokazano i dokazano da će Ured zaista i provoditi sve zakonom propisane nadležnosti te u konačnici i implementacijom kaznenih odredbi o čemu, možda, i najbolje govori podatak o preko 100 pokrenutih prekršajnih postupaka odnosno izdatih prekršajnih naloga.
Naravno da je Izvještaj Evropske komisije, ili barem segment koji se direktno odnosi na rad Ureda, shvaćen kao, prije svega, podstrek za dalji rad i napredovanje Ureda kako u segmentu borbe, tako i prevencije korupcije. Nadalje, aktivnost Ureda koja svakako mora biti naglašena je uspostava jedinstvenog antikorupcionog sistema, te unutar njega uspostava i javno objavljivanje čitavog niza registara koji bi omogućili široj javnosti jasan uvid u sva kretanja javnog ili da kažem budžetskog novca.
Javnost i transparentnost su principi koji su dijametralno suprotni svim oblicima koruptivnih aktivnosti, pa ako hoćete i šire svim protupravnim aktivnostima. Stoga je nužno jačati transparentnost u radu “javnih institucija” a za što je najbolji način upravo ovakva javna objava podataka.
Spomenuli ste da je tuzlanski Ured pokrenuo više od 100 prekršajnih postupaka protiv nosilaca javnih funkcija. Kakav efekat očekujete od nadležnih?
Većina je epilog dobila na nadležnim sudovima obzirom da je manji broj nosilaca javnih funkcija odlučio, u skladu sa Zakonom o prekršajima, platiti 50 posto propisane kazne. Ono što je bitno istaći, a što kontinuirano i činim, jeste da svrha kazne nije kazna sama po sebi – iako je to svakako bila izuzetno zanimljiva tema za sve građane, nosioce javnih funkcija pa i medije, nego kazna kao alat za ostvarivanje dugoročnog cilja a to je uspostavljanje efikasnog mehanizma prijave imovine nosilaca javnih funkcija i bliskih srodnika. Zaista, upravo su se kaznene odredbe odnosno pokretanje prekršajnih postupaka pokazale kao najubjedljiviji argument za nosioce javnih funkcija u ispunjavanju svojih, zakonom propisanih, obaveza. Implementacijom navedenih zaista je zaokružen jedan sistem gdje se Ured više ne susreće sa problemima karakterističnim za svoje početke a sami nosioci javnih funkcija kontinuirano, i što je možda bitnije, bez izuzetaka ispunjavaju svoje obaveze.
Čime niste zadovoljni i šta će biti fokus Ureda u narednom periodu?
ŠLJIVIĆ: U narednom periodu Ured, pored sada već kontinuiranih aktivnosti, svakako planira naglasiti i realizirati saradnju sa, prije svega, Tužilaštvom TK-a, te su u tom pogledu već i poduzeti određeni koraci. Iako je od samog početka odnosno od osnivanja Ured praćen upitnicima u pogledu nadležnosti i postupanja, suština rada Ureda nije da preuzima bilo kakvu ulogu “paralelnog tužilaštva” nego da predstavlja efikasan alat za rad istog. Kao poseban fokus interesa u prvoj polovini naredne kalendarske godine svakako će biti izrada prijedloga Strategije za borbu protiv korupcije i pratećeg Akcionog plana, gdje će Ured po prvi put uzeti aktivnu ulogu te se nadamo da ćemo upravo na ovaj, u suštini jedini mogući, strateški i multidisciplinarni način borbe protiv korupcije u značajnijoj mjeri uticati na ovu pošast.
Dakako jačanje pravnog okvira djelovanja Ureda je segment koji ne smije biti zanemaren te će svakako aktivnosti biti poduzete na donošenju novih te kvalitetnoj analizi i potencijalno, izmjeni postojećih propisa.
U kojoj mjeri korupcija ometa razvoj Tuzlanskog kantona?
ŠLJIVIĆ: O uticaju korupcije i koruptivnih aktivnosti na razvoj kantona kao cjeline zaista je izlišno govoriti ali ono što bih ja istakao je da, barem prema mišljenju Ureda ili ako hoćete mom ličnom, je nužno borbu protiv korupcije ne posmatrati segmentirano ili parcijalno. Naravno da Tuzlanski kanton ima konkretne korupcione afere, rizike i u konačnici posljedice, međutim, cjelokupnu borbu protiv korupcije moramo posmatrati u okvirima šire slike. Samo jedan takav, strateški pristup a koji bi posmatrao korupciju kao jedinstven problem i pojavu može, dugoročno dati rezultat. Koruptivne aktivnosti nisu karakteristične samo za jedan kanton ili određenu, bez obzira na kriterije, grupu. Radi se o pošasti prisutnoj i u mnogo razvijenijim društvima, ili kako to volimo reći razvijenim demokratijama. Međutim, to nikako ne možemo prihvatiti kao opravdanje ili izgovor.
Nedavno ste izjavili da građani imaju značajno mjesto u antikorupcionim procesima. Prijavljuju li građani korupciju i koliko često? Da li su prijavitelji korupcije dovoljno zaštićeni?
ŠLJIVIĆ: Značaj i uloga građana u borbi protiv korupcije je izuzetno bitna i to iz više uglova. Sa jedne strane kontinuiranom edukacijom i podizanjem svijesti o značaju korupcije kod samih građana utiče se na njihovo “isključivanje” iz koruptivnih aktivnosti odnosno utiče se na brisanje ideje “koverte” kao sredstva za riješavanje problema ili životnih sistuacija sa kojima se susreću. Sa druge strane se utiče na nužnost prijave svih oblika koruptivnih aktivnosti sa kojima se sreću ili su im poznati. Naravno da u ovom momentu vlada svojevrsna malodušnost građana odnosno nepovjerenje u državne institucije te jedan sveopći zaključak da iz prijave korupcije jedine posljedice mogu pogoditi isključivo samog prijavioca. Upravo u tom dijelu se ističe uloga Ureda odnosno u povratku povjerenja građana a što je moguće ostvariti jedino nepristrasnim i savjesnim radom. Kada govorimo o zaštiti prijavitelja korupcije vjerovatno i sami znate da je zakonski okvir nedorečen, parcijalan – zakoni koji regulišu navedenu materiju postoje na nivou BiH, Republike Srpske, Brčko distrikta – te se upravo u tom segment radi o fragmentiranosti koju uporno ističemo kao problem. Nadalje, pitanje provođenja ionako nedovoljnog zakonskog okvira odnosno da li se provodi barem ono što je propisano? Percepcija građana je izuzetno negativna odnosno skoro pa nepodijeljen stav je da prijavitelji korupcije apsolutno nisu zaštićeni a da s druge strane za počinitelje nema sankcije ili barem nije vidljiva. Jasno je da bi usvajanjem preciznijeg zakona na nivou FBiH bio stvoren barem normativni okvir za zaštitu prijavitelja s tim da svakako ostaje pitanje implementacije zakona te što je možda i bitnije, pitanje vraćanja povjerenja građana u institucije sistema a što neće biti učinjeno donošenjem jednog zakona pa ma kako se on nazivao.
Nesporno je da, u ovom momentu, građanima odnosno prijaviteljima korupcije nije osigurana adekvatna zaštita.
Da li je već bilo povratnih informacija prema Uredu od strane nadležnog Tužilaštva i Suda?
ŠLJIVIĆ: Uredu je do sada u ovoj godini podneseno više od 40 prijava različitog sadržaja a koje je Ured u skladu sa svojim nadležnostima obradio i dostavio nadležnim institucijama. Bitno je istaći da značajan dio tih i takvih prijava ne sadrži elemente koji upućuju na konkretnu radnju ili počinioca nego izražavaju općenito nezadovoljstvo određenim pojavama ili procesima ali svakako stav je Ureda da je bolje da građani dostavljaju i prijave koje možda, ne sadrže sve elemente nego da ne dostavljaju nikakve. Prijave za koje Ured prikupio dokumentaciju su proslijeđene nadležnim ustanovama, prije svega Tužilaštvu ili Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove te u narednom period očekujemo i rezultate postupanja po navedenim prijavama, bez obzira kakvi oni bili.
Ima li otpora kod nosilaca javnih funkcija u TK prilikom dostavljanja podataka o imovini?
ŠLJIVIĆ: Ured se u dosadašnjem radu nije susretao sa institucionaliziranim oblicima otpora na strani nosilaca javnih funkcija. Ono što jeste bio problem, barem u početnoj fazi rada Ureda je nerazumijevanje obaveze koja je pred njima te svojevrstan otpor prema obavezi kao takvoj. Kontinuiranim naporima uspjeli smo otkloniti sve poteškoće i nerazumijevanje, gdje su značajnu ulogu odigrali i pokrenuti prekršajni postupci, te sada možemo izraziti zadovoljstvo stepenom ispunjavanja obaveza nosilaca javnih funkcija.
Koja je vrijednost imovine nosilaca javnih funkcija i članova njihovih porodica iz TK-a?
ŠLJIVIĆ: Kada govorimo o prijavama imovine nosilaca javnih funkcija (i bliskih srodnika) bitno je istaći da iste uključuju nepokretnu imovinu, pokretnu imovinu u vrijednosti iznad 5.000 KM (ili registrovanu pri nadležnim institucijama), imovinska prava i obaveze kao i godišnje prihode. Nabavna vrijednost nepokretne imovine iznosi 157.681.745,00 KM dok je procijenjena vrijednost 536.394.900,30 KM. Radi pojašnjenja, procijenjena vrijednost imovine predstavlja vlastitu procjenu ukupne nepokretne imovine – dakle, ne nužno stečene kupovinom (stečenu npr.naslijeđivanjem).
Ima li pritisaka na Vaš rad i pokušaja političkog uplitanja?
ŠLJIVIĆ: Kada govorimo o pritiscima na rad Ureda zaista moram reći da bilo kakvog oblika političkih pritisaka, barem do sada, nije bilo. Naravno ovdje govorim o oblicima političkih pritisaka koji se ogledaju u institucionalnom djelovanju odnosno blokiranju rada Ureda kroz institucije. Kontinuirani pojedinačni upiti ili kadrovski i prostorni kapaciteti su samo neki od problema sa kojima se susrećemo ali zaista ih neću u ovom momentu svrstati u oblike političkog pritiska.
