Autor: Esad BAJTAL
ZAVNOBiH je živi, pozitivno subverzivni fenomen, koji logikom i jezikom univerzalnih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, razbija i nadvisuje ideološki izmaštane izmišljotine etno-razbojništva i sav besmisao njihovih laži, pokazujući svu ljigavost, licemjerje i moralnu bijedu vremena i svijeta u kome živimo. U tome je prosvjetiteljska vrijednost, ili, neprolazni, svevremeni značaj Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a.
Neću, kako je to, logikom svečarske retoričke inercije postalo uobičajeno, govoriti o istorijskom, dakle, prošlom, bivšem značaju ZAVNOBiH-a. Nego, upravo obrnuto: o njegovoj važnosti danas i sutra. Kako za nas, tako i za svijet kome pripadamo u regionalnom i evropsko-planetarnom smislu.
Jer, kao principijelno i logički, još uvijek živ, ZAVNOBiH ne pripada povijesti, nego povijest pripada njemu. ZAVNOBiH nije prošao. I nije mrtav. Samo je krvavo-nasilno, i prolazno, zbačen sa društvene bh. scene.
Pokošen kao trava.
A pokošena trava, uvijek iznova raste.
I naraste.
U tom smislu ZAVNOBiH nam ponovo dolazi.
Vraća se kao prećutana stavka budućnosti Svijeta i Ove zemlje.
Još uvijek je živ i djelatan.
Naime, a to ni slijepci više ne mogu a da ne vide, civilizacijski potencijal ZAVNOBiH-a, njegovi multi principi, njegova ljudska logika i zavnobihovski racionalizam, čine danas, temelje Evropske Unije u izgradnji. Odnosno, ZAVNOBiH diše i živi upravo tamo gdje će njegovi jučerašnji i današnji etno-rušitelji, morati da nas odvedu.
A to je EU.
Jer s njim, sa ZAVNOBiH-om, mi smo davno bili Evropa.
Evropa prije Evrope.
I živjeli pola stoljeća na način na koji današnja Evropa tek pokušava da se, politički, društveno i životno organizuje.
Otuda sljedeći paradoks.
Ovdašnje (regionalno), uporno, praktično, negiranje ZAVNOBiH-a, mijenjanjem naziva ulica, trgova i škola; rušenje spomenika, slavljenje zločina i zločinaca, samo je prolazni jalovi pokušaj brisanja i zaborava ZAVNOBiH-a. Jer, tom pokušaju i pustom snu o zaboravu, njegovom negiranju, falsifikovanju i prešućivanju, opire se upravo logika civilizacijskog potencijala ZAVNOBiH-a.
A to je upravo logika EU u koju se b-h-s vlastodršci verbalno zaklinju, a praktično je izbjegavaju.
Zašto?
Pa zato što ih u EU čeka baš ono što su ovdje krvavo rušili, razbijali, i palili.
Blatili i blate sve do danas.
Ali, uzalud.
U EU, umjesto privatne, čeka ih pravna država. I građani umjesto etno-podanika.
Ljudska prava umjesto voluntarizma i samovolje etno-vlasti.
Te logika preuzetih obaveza i odgovornosti, kao modus i način vladanja, koji su etno-strukture odavde nasilno protjerale i čijem povratku se tako žestoko opiru. Dakle, umjesto velikih, etnički čistih, nacionalnih država, koje su projektovali, i u ime kojih su silovali, pljačkali i ubijali Ovu zemlju i njene nedužne ljude, žene i djecu, pod imenom EU, čeka ih, zapravo, upravo propagadno proskribirani i njima omraženi model, višenacionalne ZAVNOBiH-ovske BiH. Jer, EU se, na njihovu veliku žalost, gradi na jedino mogućim – ZAVNOBiH-ovskim – multi principima.
Paradoksalno, krvavo, i nasilno rušenje tih principa Ovdje, na kojima se i sama danas gradi, Evropa je mirno i šutke gledala.
I u tom dijalektički uzornom momentu, leži neizbježnost civilizacijske pobjede ZAVNOBiH-a. Odnosno, pobjede kosmopolitskog potencijala ZAVNOBiH-a kao civilizacijski savremenog i svevremenog sistema ljudskih i demokratskih vrijednosti. Sada samo pod drugim imenom.
Imenom EU.
Istovremeno, i na drugi način govoreći, to je životna šamarčina, odnosno, svojevrsna simbolička kazna i jednima i drugima. I ovdašnjim agresivnim etno-ideolozima i zapadnim licemjerima koji su im, devedesetih godina prošlog stoljeća, prešutno puštali da, u krvi i nasilno, ruše ono što danas sami izgrađuju, jer im to, logika opstanka svijeta i civiliziranog življenja, sama sobom imperativno – nameće.
Dakle, ZAVNOBiH je živi, pozitivno subverzivni fenomen, koji logikom i jezikom univerzalnih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, razbija i nadvisuje ideološki izmaštane izmišljotine etno-razbojništva i sav besmisao njihovih laži, pokazujući svu ljigavost, licemjerje i moralnu bijedu vremena i svijeta u kome živimo. U tome je prosvjetiteljska vrijednost, ili, neprolazni, svevremeni značaj Prvog zasijedanja ZAVNOBiH-a.
U tom smislu, nema čitanja ni razumijevanja ZAVNOBiH-a van konteksta naše životne zbilje. Zbilje našeg življenja.
Foto: Muzej ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu
Niti njegovog čitanja sa stanovišta puke seminarsko larpurlartističke hermeneutike idejne samodovoljnosti.
Postoji samo jedno jedino, aksiološki simptomatčno čitanje ZAVNOBiH-a.
Čitanje sa stanovišta vremena u kome jesmo.
Tužnog i ružnog vremena kome, sudbinski nevoljno i životno oporo, pripadamo.
Vremena religioznih nevjernika.
Vremena akademske prostitucije.
Vremena politiziranog kriminala i kriminalizirane politike.
Vremena materijalne i duhovne bijede.
Odnosno, neljudskog vremena, vlastodržački združenog, crkveno-crvenog, pseudo socijaldemokratskog, tačnije, SNSD-ovski nemoralnog tipa (i ne samo njegovog), koji, svoje agresivne, krvoločno-vučje zube, kontinuirane klero-etničke isključivosti, polako ali sigurno lomi na željeznim, čelično postojanim, ljudskim, civlizacijskim i visoko moralnim principima ZAVNOBiH-a.
Dakle, ZAVNOBiH je još uvijek živ.
I na žalost svojih ovdašnjih etno-progonilaca, vraća se – preko EU – svojoj kući. Istina, ljudski i moralno devastiranoj; privredno poharanoj; i doslovno opljačkanoj kući. Kući poniženih i uvrijeđenih bh. građana.
Ali, vraća se, s veknom hljeba pod pazuhom, kao simbolom minimalne socijalne pravde i jednakosti, nošen krilima elementarne empatije i solidarnosti svih sa svima.
I sa samo jednim, životno neizbježnim, ljudski bitnim i civilizacijski poraznim pitanjem. A upućujem ga samozvanim čuvarima vitalnog nacionalnog interesa Formulišem ga, kratko i jasno, ovako:
Nacionalisti,
Kako ste,
I zašto ste;
U ime čega,
I u ime koga,
Ste,
Dozvolili da vam
Nacije gladuju?
Naravno, oni, kao jedini krivci tako poraznog stanja stvari, na ovo nemaju odgovora.
ZAVNOBiH ima!
Imao je, i daće ga – još jednom.
Na svoj kosmopolitski,
antifašistički i
ljudski dosljedan način.
Smrt fašizmu, sloboda narodu!
