Po naredbi maršala Sovjetskog saveza Josifa Visarionoviča Staljina u znak pobjede nad Njemačkom u Velikom otadžbinskom ratu, kako Rusi nazivaju Drugi svjetski rat, na Crvenom trgu u Moskvi održana je 24. juna 1945. parada Crvene armije.
Staljin je paradu posmatrao ispred Lenjinovog Mauzoleja, a najupečatljiviji dio parade, zabilježili su povjesničari, desio se na kraju, kada su odabrani sovjetski vojnici nosili zaplijenjene nacističke zastave i pobacali ih ispred Mauzoleja. Jedna od bačenih zastava pripadala je ličnoj gardi Adolfa Hitlera.
Na Crvenom trgu ovog 9. maja, 77 godina od pobjede nad fašizmom, povijest se nije ponovila. I ma kako je u potaji to priželjkivao Vladimir Putin, pred njegove noge niko od generala koji komanduju agresijom na Ukrajinu nije bacio ukrajinsku zastavu.
Valja podsjetiti da su se vojne parade u SSSR-u održavale samo uz prigodne godišnjice, no da sedolaskom Putina na vlast ta praksa mijenja i da su one samo formalno sjećanje na okončanje Drugog svjetskog rata i pobjedu nad fašizmom, a daleko više demonstracija vojne moći Rusije.
Nakon vojne parade svijet je barem na trenutak odahnuo. Iako se kraj rata u Ukrajini ne nazire, ma kako zvanični Kremlj izražava zadovoljstvo tokom i uspjesima „vojne operacije“, Putin nije proglasio rat protiv Ukrajine i opštu vojnu mobilizaciju u Rusiji.
Ipak, ostatak demokratskog svijeta 9. maj, koji je i Dan Evrope, ove godine obilježio je sa sviješću da Rusija, koja se ponosi svojom antifašističkom prošlošću, pod navodnom krinkom borbe protiv „ukrajinskih nacista“ za sobom ostavlja u tuđoj suverenoj državi spaljenu zemlju, nemilosrdno granatira civilne ciljeve, a da za posljedicu to ima nove milione izbjeglica koji su morali napustiti svoju zemlju.
A u Bosni i Hercegovini, koja ni 27 godina od okončanja rata nije kadra zahvaljujući nacionalističkim političkim elitama postići ni minimum konsenzusa o bilo kojem, ne samo političkom pitanju – nego i događajima iz prošlosti, i ovaj 9. maj bio je povod za još jedno isticanje svih podjela koje zemlji ne daju mogućnost da iskorači naprijed.
Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je tim povodom da srpski narod obilježava dvije pobjede – 9. januara i 9. maja, jer je uvijek bio na strani slobode i pravde.
„Dan pobjede nad fašizmom je integralan. Čestitam EU na njihovom danu, ali i Rusiji koja veličanstvenom paradom obilježava 9. maj“, rekao je Dodik. Istakao je da „mnogi revizionisti žele da plasiraju laži, a jedna od njih jeste i izjava Željka Komšića o dvije antifašističke formacije“.
„To je totalna laž i udara na temlje BiH. Tzv. Armija BiH je zločinačka organizacija. Rijetki muslimani su bili u Narodno oslobodilačkoj vojsci u Drugom svjetskom ratu“, dodao je Dodik.
I ova izjava nije ni čudna ni neobična jer srpski političari unatrag 30 godina postali su prvorazredni falsifikatori povijesti koji samo srpski narod predstavljaju kao borce protiv fašizma, dok istovremeno otvoreno koketiraju s četničkom ideologijom.
U tom konstantnom laviranju između antifašizma i fašizma stoga se i formalno vlasti u RS umjesto iskrenog njegovanja tekovina NOB-a okreću prihvatanju tuđih tradicija i običaja.
Najupečatljiviji primjer toga je održavanje marša Besmrtnog puka, preuzetog iz Rusije. Ono što bi trebalo da bude sjećanje na članove obitelji koji su svoje živote položili u borbi protiv fašizma, u Republici Srpskoj se pretvorilo u svojevrsnu farsu.
Prvi put održan je 2017. i nas novinare zaintrigirala je posebno žena koja je nosila fotografiju partizanskog heroja s Kozare, dr Mladena Stojanovića. Pa smo se okupili oko nje s pitanjem u kakvoj je rodbinskoj vezi s dr Mladenom. No ispostavilo se ni u kakvoj. Ona je na marš, kako je kazala, „došla onako, a onda su joj organizatori dali sliku Mladena Stojanovića“?!
No, ove godine održavanje Posmrtnog marša dobilo je daleko dublju konotaciju, a RS opasno udaljilo od ostatka demokratskog svijeta.
Uz transparente Protiv nacizma u Ukrajini i svijetu i Ne izdajemo stranu, sloboda je u pitanju, na kojem su povezane srpska i ruska zastava, marš Besmrtnog puka predvodili su Milorad Dodik, predsjednica RS Željka Cvijanović i ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov. U stopu su ih slijedili i svi Dodiku odani politički poltroni, te predstavnici Noćnih vukova, ogranka ruskog motokluba na čijem je čelu Aleksandar Zaldostanov, blizak Kremlju i predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu. Među učesnicima marša bilo je najmanje potomaka antifašističkih boraca koji su bili tek dekor za slanje političkih poruka vrha vlasti RS-a i ruskog ambasadora.
Sam Kalabuhov je i ovu priliku iskoristio je za obačun s međunarodnom zajednicom koja osuđuje invaziju na Ukrajinu, uz poruku da je „ovo dan upozorenja jer vidimo da neonacizam diže glavu“.
„Ovo je dan solidarnosti Rusa i Srba i svih antifašista u BiH. U ime predsjednika Rusije Vladimira Putina želim da poručim da ćemo mi biti pobjednici zauvijek i želim da čestitam 9. maj“, rekao je Kalabuhov.
Cijenu pojavljivanja u Banjaluci Igora Kalabuhova, koji se već duže vrijeme otvoreno miješa u unutrašnja pitanja naše države i svojim istupima kontinuirano podržava Dodikovu antibosansku političku agendu, u konačnici mogla bi platiti cijela BiH. Jer od početka ruske agresije na Ukrajinugeopoltička scena svijeta drastično se promijenila i došlo je do jasne polarizacije između demokratskih i nedemokratskih politika.
Stoga prljave igre koje je poveo Milorad Dodik kao odgovor na sankcije koje su mu zbog antidejtonske politike uvele Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija, našu zemlju ponovo u negativnom kontekstu stavljaju u fokus međunarodne javnosti. No, daleko veći problem je pitanje u kojoj mjeri otvoreno stajanje Dodika kao člana Predsjedništva BiH uz rusku agresiju na Ukrajinu i preuzimanje identičnog ruskog narativa o Ukrajincima kao eksponentima neonacizma otvara prostor Rusiji za destabilizaciju ne samo BiH, nego i cijelog zapadnog Balkana.
