Betoniranje Une: Ko je zakazao u zaštiti obala?

Piše: Alena Beširević (Naratorijum)

Nagla ekspanzija turizma u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, za koji je uglavnom zaslužna netaknuta priroda smaragdne vode i divljih zelenih obala Une, uz brojne benefite za mještane, imala je po okoliš i negativne posljedice. Uporedo s turistifikacijom vlasnici priobalnih parcela gradili su betonske zidove i ograde kojima se urušava koncept obale kao javnog dobra.

– Obale se svojataju ogradama, bez obzira da li su parcele privatne ili ne, uništavaju se dijelovi obala i pritoka i što je najgore zasipaju betonom, što se u javnosti nazvalo ”betonizacija”. Sve su češće scene u kojima bageri i teška mehanizacija ulaze, čak i u korito. Uništavanje obala Une izgradnjom mijenja obalna i vodena staništa i remeti uvjete života za sve vrste života, kao i hidrološki režim, morfološke karakteristike vodotoka, pejzažne karakteristike i druge faktore života, objašnjava Vildana Alibabić profesorica sa Biotehnološkog fakulteta u Bihaću, sa brojnim naučnim radovima iz oblasti ekologije iza sebe, te članica političke stranke Pomak.

Pri izgradnji obaloutvrda, objašanjava Alibabić, uništavaju se staništa živog svijeta, ruše se stabla, vrše iskopavanja, mehanizacija ostavlja tragove ulja i goriva, diže prašinu i buku. Vrbu tretiraju kao korov jer je to vrsta koja se ne kategorizira ni kao ogrijevno ni kao tehničko drvo. Pri tome se zaboravlja da vrba korijenjem, navodi Alibabić, čuva obalu.

– Zahvatima je pogotovo pogođen makrozoobentos, to su životinjice dna koje se mogu vidjeti golim okom, značajne za stvaranje biomase ili purifikaciju vode, a odličan su bioindikator stanja u vodenom ekosistemu. Naravno, i bez sumnje sve ove pojave vode do pogoršanja kvaliteta površinskih voda, a promijenite li uvjete u vodenom ekosistemu, riba neće preživjeti, sedra neće rasti, Una će zbog opterećenja tim onečišćenjima sve manje moći da se bori s tim, jasna je Alibabić.

Una nema nikave šanse protiv bogatih tajkuna, koji poput posesivnih ljubavnika svojataju njene obale, nanoseći joj time trajne ozljede.

Grad zaljubljen u rijeku, kako je napisano na zvaničnoj stranici Grada Bihaća, podržava takav odnos tajkuna prema Uni nepomičnim posmatranjem ne samo narušavanja ekosistema nego i kršenja zakona koji je u tom dijelu jasan.

– Za vode prve kategorije u koje se svrstavaju Sana, Una, Neretva i druge u pojasu od 15 metara zabranjena je gradnja. Mogu se graditi samo vodoprivredni objekti i taj zakon je donesen 2006. godine, međutim opštine su to potpuno zanemarile, navodi ekološki aktivista Anes Podić iz Udruženja Eko akcija.

Mapiranje obaloutvrda

Ekipa Naratoriuma Unu je posjetila sredinom septembra dok je još voda bila mirna i sunce jako. U potezu od oko 20-tak kilometara mapirali smo osam betonskih obaloutvrda. Među njima i jednu obaloutvrdu u izgradnji, za koju mještani kažu da je inspekcijskim djelovanjem spriječeno izljevanje betona te je zbog toga na tom mjestu istaknuta žuta traka. Ova obaloutvrda, prema podacima Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (FGU), nalazi se na području Bihaća na parceli 2002/6 u mjestu K.O Jezero Srbljani i prema istom registru FGU u vlasništvu je Esada Brkića.

Od osam mapiranih, zajedno sa gore navedenom obaloutvrdom na kojoj je obustavljena gradnja, pet ih je izgrađeno na području Opštine Bihać i tri na području Opštine Cazin.

Prema katastarskim podacima FGU mapirane obaloutvrde na području Bihaća nalaze se ispod parcela: 2005/1 (Jezero Srbljani) koja je u vlasništvu Kurtović Selime, 3130 (Kralje) u vlasništvu  Poprženović Ibrage i Poprženović Ismeta, 3509 (Kralje) u vlasništvu Terzić Mirsada, te parcele 1576/1 (Grad Bihać) u vlasništvu kompanije ’’Rekić’ d.o.o.

Na području Cazina mapirali smo obaloutvrde koje se, prema katastarskim podacima FGU nalaze u priobalnom području ispod parcela: 1817/4 Ostrožac vlasnika Kapić Dževada i Kapić Nedžada, 1758/2 (Ostrožac) vlasnika Jusić Omera i ispod parcela 1206 (Miostrah) u vlasništvu Beganović Smaila i 1194 (Misotrah) u vlasništvu Javnog preduzeća “Unsko Sanske šume”.

Od opštinskih vlasti iz Bihaća i Cazina tražili smo odgovore o izdatim građevinskim dozvolama za mapirane objekte, zajedno sa nedovršenom obaloutvrdom. Skoro tri mjeseca poslije, nakon nekoliko upućenih emailova, poštom poslatog zahtjeva za izdavanje potvrda o građevniskim dozvolama i brojnih telefonskih poziva dobili smo odgovor iz Bihaća.

– Uvidom u evidenciju podnesenih zahtjeva i izdatih odobrenja u Službi za urbanističko planiranje, građenje, imovinsko-pravne i geodetske poslove utvrđeno je da se na ime “Rekić” d.o.o. Bihać vodi postupak izdavanja odobrenja za izgradnju ugostiteljskog objekta na k.č. br. 1576/2 k.o. Bihać-Grad br. 03/1-19-2-1941/23, ali postupak nije okončan. Ostalim fizičkim licima, za koje ste tražili informaciju, obavještavamo vas da nisu izdata odobrenja za građenje, niti se po zahtjevu istih vode postupci, navedeno je iz ove službe.

Iz Cazina pak nisu reagovali na pitanja o legalnosti obaloutvrda iako su nam u telefonskom razgovoru kazali da je upit zaprimljen.

Koliko je nelegalnih obaloutvrda?

Nad bespravno izgrađenim objektima, bez obzira gdje se nalaze, nadležnost ima općinska/gradska ili kantonalna građevinska inspekcija, navedeno je u odgovoru Agencije za vodno područje rijeke Save.

Da li je općinska inspekcija postupala u slučajevima nelegalno izgrađenih mapiranih obaloutvrda u Bihaću i zbog čega reaguje selektivno, samo su neka od pitanja koja se nameću. No, odgovore na njih iz nadležne Službe za inspekcijske poslove Grada Bihaća nismo dobili.

Prema procedurama, kako navode iz Agencije, prijave o nelegalnoj gradnji u zoni vodotoka proslijeđuju se na postupanje Federalnoj upravi za inspekcijske poslove .

– Takvih predmeta (o.a. o nelegalnoj gradnji u zoni vodotoka) u ovoj godini je bilo dva, a u 2022. godini također dva, navedeno je u odgovoru Agencije.

Tačne podatke o broju obaloutvrda na Uni te o legalnosti objekata izgrađenih u pojasu vodnog dobra nema niko.

– Nedostatak ili ”prikrivanje” informacija i transparentnost javnih poduzeća su jedna od kontinuiranih bolesti našeg društva, pa tako možda i postoji odgovor na pitanje šta je od izgrađenih objekata na obalama Une, legalno, a šta ne, ali ja sam ”uskraćena za pravo da imam tu informaciju”, ne znam je, a vjerujem da ne zna niti jedan građanin koji živi na tim obalama. Možda neko u organima uprave ili ne federalnom nivou i zna, ali mi koji je želimo znati, moramo kao vi, sjesti pa istraživati, mapirati, doći do bilo kakvog podatka, navodi profesorica Alibabić.

Ni Glavni federalni vodni inspektor Mirasad Smailagić nema tačne podatke ali pretpostavlja da se na području Unsko-sanskog kantona nelegalno izgrađene obaloutvrde broje u stotinama.

– Po mojoj ličnoj procjeni u Unsko-sanskom kantonu ima oko 200 takvih obaloutvrda, što od kamena, što od zemlje, što od betona. Ko god ima tamo neku zemlju, kuću ili vikendicu on to sam sebi tako zagradi. Obalouvrde su u zakonu predviđene, ali za takvo nešto se mora pribaviti projektna dokumentacija, prvo u saradnji sa Agencijom za vodno područje rijeke Save da se isposluje vodna saglasnost, a onda na osnovu toga se dobije odobrenje za gradnju. To bi bio taj neki put, međutim to tamo niko nije uradio na taj način kako je to predviđeno Zakonom o vodama, objašnjava Smailagić.

Procedure koje se odnose na postupanje u slučajevima izgradnje betonskih objekata u priobalnom području propisane su članom dva Zakona o vodama. Problemi, međutim, postoje u tumačenju ovog člana.

Odbijanje saradnje sa lokalnog nivoa

– Saradnja je dosta šturo objašnjena u ovom članu i mi smo zbog toga tražili autentično tumačenje od Vlade Federacije BiH što smo na kraju i dobili 11. novembra  2021. godine, koje je potpisao tadašnji premijer Federacije BiH Fadil Novalić, objašnjava Smailagić.

Odluka koja je zapela u procedurama propisuje da u slučajevima izgradnje obaloutvrda na teren, kako navodi Smailagić, zajedno izlaze nadležni građevinski inspektor, u ovom slučaju opštinski, i federalni vodni inspektor.

– Ukoliko federalni vodni inspektor uoči nedozvoljene radnje on izdaje prekršajni nalog, a građevinski inspektor bi trebao da naloži pribavljanje odobrenja za građenje. S obzirom da nije dozvoljeno raditi obaloutvrde u pojasu vodnog dobra, ta osoba u tom slučaju ne bi mogla dobiti takvo odobrenje, a onda je posao građevinskog inspektora da naloži uklanjanje takvih objekata, jasna je procedura prema Smailagiću.

Ovo bi moglo značiti da ni objekat na parceli u vlasništvu komapanije “Rekić” d.o.o ne može dobiti dozvolu. Da li će građevinski inspektor na isti način tumačiti zakon ostaje da se vidi.

– Ukoliko objekat ne može da se legalizuje, građevinski ispektor, a to mu piše i u zakonu, bi trebao da naloži uklanjanje, nastavlja Smailagić.

Glavni vodni inspektor naglašava da je ovaj inspektorat zaprimao prijave u vezi sa izgradnjom obaloutvrda na obalama Une. No, nedostatak sluha i odbijanje saradnje opštinskih struktura u ovom gradu ostavio ih je nemoćnima da bilo šta urade kako bi zaštitili obalu.

– Mi smo pokušavali da se dogovorimo sa Građevinskim inspekcijom u Bihaću o postupanju u ovakvim slučajevima, međutim oni su bili drugačijeg mišljenja. Tvrdili su da Federalna vodna inspekcija uklanja te objekte, što je netačno jer Zakon o vodama ne predviđa mogućnost da to radi Federalna vodna inspekcija. Zbog toga smo i tražili tumačenje Vlade Federacije BiH, navodi Smailagić.

Nadzor nad provođenjem zakona kojim se štite rijeke i njihove obale vrši Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva na čijem čelu je rođeni Bišćanin Kemal Hrnjić.

– Ako uoče nepravilnosti oni mogu upozoriti, međutim oni to, naravno, ne rade, zaključuje Podić.

Dok se odluka o tumačenju Zakona koja bi naredila saradnju lokalnih i federalnih inspekcija gubi po parlamentarnim procedurama, tajkuni u Bihaću i okolini nastavljaju gradnju obaloutvrda koje trajano skrnave Unu, oduzimajući joj njena najznačajnija obilježja koja se očituju u ljepoti divlje, netaknute prirode. Lokalne vlasti za to vrijeme tek selektivno sankcionišu nelegalno izgrađene objekte na rijeci u koju su zaljubljeni.  Može li budućnost za Unu biti optimističnija ili je suludo vjerovati da će zalutala odluka o saradnji vlasti izmijeniti sudbinu rijeke?

Ovaj tekst je nastao u saradnji sa Heinrich Boll Stiftung Sarajevo.