Piše: Nedžis HALILOVIĆ (Bosanski Bukvalista)
Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba vas neće grijati kao što ovo grije, napisao je još davno slavni bosanskohercegovački pjesnik Aleksa Šantić, sigurno ne razmišljajući o tome da će 120 godina poslije svaki Bosanac i Hercegovac drhtati od straha da ta poema slučajno ne postane popularna medju hiljadama migranata iz arapskih zemalja dok se na putu za zemlju snova (Njemačku) odmaraju u zemlji zabluda (Bosni i Hercegovini).
I tako, ako ćemo da budemo krajnje iskreni, većina stanovnika BiH sa pomiješnim osjećajima odbojnosti i ljubomore svakodnevno posmatra kilometarske kolone migranata koje migolje ka zapadu. Većina njih zbog toga što zavide arapskim izbjeglicama koje će – prema svemu sudeći – završiti u Njemačkoj, a oni će zajedno s nama ostati u Bosni i Hercegovini, državi u kojoj ništa nije organizovano. Osim kriminala i odbojnosti ka migrantima.
MERKEL NEPOŽELJNA U ČITLUKU
Nakon što su većinom hercegovački katolici napali Željka Komšića, koji je također katolik, uslijedio je još veći bum. Bosanski muslimani su počeli prislino zaustavljati autobuse sa muslimanskim migantima iz arapskih zemalja i tjerati ih što dalje od sebe, kao da su zaboravili kako je njima bilo kad su im devedesetih Slovenci humanitarno zatvorili granicu, govoreći im da im nigdje neće biti bolje nego kući. I sva ta strka po Krajini je barem jedan od dokaza da ova zemlja nije vjerski indoktrinirana. I vjerski podijeljena.
Dobro, desi se nekad neki incident, pa se onda ne znam zbog čega svi mediji sjate ovdje i navale se na leđa strankama čiji se čelnici herojski, jedva sastavljajući kraj s krajem, bore za prava svog naroda. Evo nedavno je ugledni njemački Der Spiegel u novom članku, onako zlobno njemački, označio HDZ i politiku te stranke kao najveću prijetnju po sigurnost na Balkanu i Bosni i Hercegovini.
Zato danas imamo usložnjenu situaciju jer je gotovo istovremeno Čitluk proglasio Anđelu Merkel nepoželjnom na tlu njihove opštine, a prema nepotvrđenim izvorima, opštine Kiseljak i Široki Brijeg će uskoro nepoželjnim proglasiti Borisa Bekera i Karl Hajnca Rumenigea, dok će Dragan Čović kroz konsultacije sa koalicijskim partnerom Miloradom Dodikom dogovoriti visinu sankcija za njemačke firme poput Wolkswagena i Audija, koje se jagme za bogato hercegovačko tržište.
Iz Zagreba dolaze tek oprezni izvještaji da je tekst Der Spiegela orjunaški plan kako bi se zaustavio galopirajući ekonomski rast Republike Hrvatske i da su Plenkovića uzalud slali da tužaka po Briselu. Milorad Dodik je, s druge strane, pod američkim sankcijama koje mu je uvela “odlazeća” Obamina administracija, pa očekuje svakog dana da Tramp sjaše sa Twitera i dozvoli mu ulazak na američki teritorij.
I to je još jedan dokaz jedinstvenosti i nedjeljivosti naroda sa ovih prostora, neko se zakači s Njemačkom, neko s Amerikom, ne znaš koja je bezveznija država. A od ostalih Hrvata izdvojio bih Jerku Lijanovića koji je slučajno zakačio sa sirotim bosankim sudstvom i kao i svaki Hrvat koji se bavi(o) politikom dobio 12 godina zatvora, ali očigledno da je vijeće suda BiH bilo politički motivisano i ljubomorno na Lijanovićevu kobasicu i metlu kojom im je prijetio, pa će Jerko koji je obećavao da će pomesti izborne protivnike i sudstvo sada izgleda mesti nešto drugo.
Vidite, Jerko je kod Hrvata nešto kao što je SDA u novom formiranju vlade, niko neće sa njim. Njegovo hrvatstvo niko ni ne minimizira, Puljić ga ne uzima u usta, nijedna opština ga nije proglasila nepoželjnim, Jerko kao da ni ne postoji. Zajebavaju se s njim ko Makedonci sa referendumom.
SRBIJA IMA PRISEBNOG PREDSJEDNIKA
Ipak, da u ovoj zemlji ne bude sve tako crno i da bi se zaustavio val odlazaka radno sposobnih iz zemlje Vlada FBiH je, na jednoj od svojih rijetkih sjednica, prihvatila zahtjev za legalizaciju istopolnih brakova, čemu su se najviše obradovali zaposleni u državnim firmama.
I dok na jednoj strani Drine slave, na drugoj tuguju. Velika žalost je zavladala Srbijom kada je javljeno najprije da će Kosovo dobiti vojsku, a onda i da će Stanija napustiti Zadrugu. Ne pratim baš to, pa me ne držite za riječ.
I tako, na svu sreću Srbija ima prisebnog predsjednika koji je, da bi drmnuo narod iz duboke letargije za Stanijom Dobrojević, osvojio prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu za odbojkašice, pa je tako u jednom danu dobio zlatnu medalju, na poklon odbojkašku loptu, postao počasni gradjanin Trebinja i izvadio desetak botova iz pozadine. I preko noći su u Srbiji tuga i očaj nestali poput piletine u Lidlu.
Iako Bosna i Hercegovina i Srbija nisu baš u najboljim odnosima još odavno, masovni odlazak mladih je ono što muči obje zemlje pa se trenutno dogovara neki novi konflikt kako omladina više ne bi gluvarila po Njemačkoj, Švajcarskoj, Austriji…
