31,35,171,177.150818

Moj život bez Sane ne bi imao smisla. Tako svoju priču i počinje i završava Senad Kumalić, slikar i profesor u gimnaziji u Sanskom Mostu, jedan od brojnih Sanjana kojem se sporni radovi u koritu rijeke, a o kojima šira javnost u BiH malo zna ili ništa ne zna – nimalo ne sviđaju.

Ako Senadu, zbog umjetničke duše i zanesenosti i činjenice da decenijama živi i stvara pored Sane, pola pritužbi i “odvadite”, opet bi ostalo dovoljno kompromitujućih informacija o “mutnim” radnjama (u prenesenom ali i doslovnom značenju) koje su pratile projekat uređenje korita Sane i zaštite od poplava, a koje su nas natjerale da dublje istražimo priču i na kraju posjetimo Sanski Most.

ŠTA SU (U)RADILE MAŠINE U SANI

Doduše, nakon što su nadležni i odgovorni sa svih strana, na pitanja Sanjana – zašto se iz Sane vadi sedra i da li je iko vidio bilo kakvu ekološku studiju za tako ozbiljan posao, godinu i kusur prebacivali lopticu s jednih na druge, našem portalu su u međuvremenu stigli i njihovi odgovori (nakon kojih nismo bili ništa pametniji). Sve skupa nimalo nije umanjilo utisak da priča liči na “bluz mutne vode”.

A počelo je još 2014. godine, kad je Sanski Most jedva preživio majske poplave. Nekoliko mjeseci kasnije tadašnje lokalne vlasti, u pratnji predstavnika federalnog Ministarstva poljoprivrede i vodoprivrede i Agencije za vodno područje rijeke Save, počele su da obilaze teren, najavljujući kapitalni FERP– projekat hitnog oporavka od poplava, koji se finansira iz kredita Svjetske banke, a preko federalnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Kako su tada pokušali da ubijede Sanjane, ali i sve druge koji žive duž toka rijeke, nakon nekoliko faza rada i konačnog završetka projekta “grad bi trebalo da bude zaštićen od neke nove vodene kataklizme”. Bez mnogo buke, i uz sporadično izvještavanje lokalnih medija, “vodanje” zvaničnika, uz nejasne formulacije o prvoj i drugoj fazi i brojkama od 400.000 do 500.000 maraka vrijednosti projekta, radovi su nastavljeni i u naredne dvije godine, pa je vruć krompir i prvo konkretno pitanje – šta rade mašine u Sani i zašto se iz korita vadi sedra, dočekalo novog načelnika Sanskog Mosta Farisa Hasanbegovića. 

“U tom projektu se produbljuje korito rijeke Sane. Bojim se da onaj ko je nosilac projekta ne zna šta znači ukljanjanje sedre iz Rijeka, kao što su Sana ili Una, jer to je priprodna rijetkost koja ne smije da se dira”, upozorava sanski ekolog Amir Talić.

“Volio bih da vidim da za takav posao postoji bilo kakva ekološka studija, a naročito da mi neko dokaže da sve to nije uvod u projekat o gradnji 19 hidroelektrana duž cijelog toka Sane, o kojima se odavno šuška”, kaže Talić za Inforadar.

Foto: I Amir Talić sumnja da je riječ o pripremama za igradnju čak 19 hidroelektrana na Sani

“Tek će se pokazati kakav problem može da napravi uklanjanje sedre, jer osim što je ona prirodni fenomen, ispod sedri u Sani postojale su pećine sa bogatim ribljim fondom i živim svijetom”, dodaje Senad Kumalić i napominje da je Sana svake godine sve plića i da na to utiču i grubi radovi u koritu.

Foto: Senad Kumalić upozorava na ekološku katastrofu

Bez produbljivanja korita – nema rješenja za poplave, jedna je od teorija kojom su se vodile lokalne vlasti i u Sanskom Mostu i u Prijedoru, ali ljubitelji rijeke tvrde da je uklanjanje sedimenta iz Sane jedna od najmanje efikasnih, a ujedno i najskupljih i ekološki najštetnijih metoda.

PREBACIVANJE ODGOVORNOSTI

“Građani su se masovno žalili i već su počele da kruže priče da iza tog projekta stoji pranje para i ko zna kakvi i čiji interesi”, kaže za naš portal jedna od aktivistkinja Facebook grupe Bijeli brodovi.

Oni su se na društvenim mrežama i okupili kako bi pokušali da zaštite uništavanje ove krajiške ljepotice, a onda su počeli prepisku sa lokalnim vlastima i državnim činovnicima.

“Načelnik Sanskog Mosta nam je odmah odgovorio, poručivši nam da je i sam odrastao na Bijelim brodovima i da mi nismo jedini koji o Sani brinu, međutim, rekao je da sve važnije informacije o projektu potražimo u Agenciji za vode”, kaže naša sagovornica, ne želeći da joj otkrivamo ime.

I kako to obično biva kad su ovakvi “projekti” u pitanju, nakon što su se obratili agenciji, oni su lopticu prebacili na lokalne vlasti, tako da je projekat dobrim dijelom i suštinski ostao nepoznanica.

“Nosilac projekta je Agencija za vode riječnog sliva Save, a mi smo bili zaduženi za građevinsku dozvolu i kao korektivni faktor”, bio je kratak načelnik Sanskog Mosta Faris Hasanbegović, pokušavajući da nas uvjeri da su sve relevantne informacije u agenciji.

Nakon kraćeg ubjeđivanja, ipak je pristao da govori za Inforadar.

“Radovi su počeli prošle godine, a biće nastavljeni. Prvi dio posla je urađen, a to je onaj koji se odnosi na naselje Gerzovo, gdje su štete od poplava i bile najveće. Sada se radi na drugom dijelu, to je preventivni zid koji treba da ide od Mašinskog mosta do Gerzova. Taj zid bi spriječio neko buduće probijanje i izlivanje rijeke. Mi smo od agencije tražili i intervencije oko gradskog mosta i Trnove, jer i u tom dijelu imamo problem sa poplavama”, govori Hasanbegović.

BEZ URAĐENE EKOLOŠKE STUDIJE

I on barata brojkom od oko 400.000 maraka, ali, iako je načelnik, kaže da nije siguran ko sve to finansira?!

“Mislim da to radi agencija, ili se finansira iz sredstava Federacije BiH”, dodaje Hasanbegović.

Foto: Faris Hasanbegović, načelnik Sanskog Mosta

Priznaje da su mu stizale pritužbe građana koji su upozoravali “na ekološke posljedice” projekta i njegovog uticaja na floru i faunu u i oko Sane te da je s nekima od njih imao prepisku.

“Imali smo sastanke sa profesorima sa PMF iz Sarajeva, a tu su bili i ribolovci i upravo ta pitanja smo im postavili. Svi su tada potvrdili da radovi koji se izvode u koritu neće bitnije uticati na život u rijeci i da je važnije da se ne narušava obala”, kaže Hasanbegović.

Ipak, u odgovoru na ključno pitanje – da li je za tako kapitalan projekat urađena ekološka studija, načelnik je dao pogrešan odgovor.

“Mislim da je agencija uradila i studiju izvodljivosti i ekološku studiju i da su obje bile preduslov za radove”, naveo je on.

Foto: Faksimil odgovora Agencije za vodno područje rijeke Save

“Zakonom o vodama Federacije BIH nije predviđeno da se za takve projekte radi studija izvodljivosti ili studija uticaja na životnu sredinu”, pišu u odgovoru na naša pitanja iz Agencije za vodno područje rijeke Save.

Nakon podužeg “ubjeđivanja” i najave da ćemo u priči morati navesti kako su svi u lancu odgovornosti bježali od odgovora, prebacajući lopticu jedni na druge, pristali su da, barem djelimično, “objasne” projekat.

Prema njihovim navodima, radovi koje je agencija finansirala sa 327.000 KM su završeni, dok je Svjetska banka “za kompletan projekat izdvojila oko 654.000 dolara”. Pojašnjavaju da su oni (Svjetska banka) kroz svoje procedure za izvođača radova izabrali firmu Ganić d.o.o, a agencija firmu Roading d.o.o. iz Gračanice. Na pitanje ko nadzire radove, iz agencije nejasno odgovaraju da se i to “bira u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama”.

Osim, očigledno, opravdanih sumnji da se sve radi bez naučno zasnovanih studija, Sanjani koji su nam pisali i sa kojima smo razgovarali kažu da ne znaju ni gdje je sve ono što je izvađeno iz rijeke završilo. I jednako važno, mnogi sumnjaju u korupciju, jer nema tragova ni dokaza gdje je i na koji način završio izvađeni šljunak iz korita rijeke, tim prije jer su nam neki od sagovornika, pod uslovom anonimnosti, na licu mjesta potvrdili da je vađeni šljunak – prodavan.

Foto: Brojna su svjedočenja o vađenju šljunka iz Sane radi prodaje

Lokalna organizacija SDP-a takođe je reagovala 2017. godine i upozorila na nedozvoljene radnje.

“OO SDP BiH Sanski Most smatra da su postojala i postoje bolja rješenja za prevenciju od poplava i mislimo da se bahato i neselektivno kopanje korita rijeke Sane i devastiranje njenih najatraktivnijih lokaliteta moglo izbjeći. Ali i Vi i mi znamo da se ovakav zahvat najviše radi zbog novca i ogromne količine materijala koji će se izvući iz rijeke Sane, a to je Vama i gospodinu Burniću izgleda bitnije od naše Sane”, stoji u saopćenju predsjednika SDP-a Sanski Most Almina Hopovca.

Načelnik Hasanbegović, koji dolazi iz SDA (kao i njegov prethodnik) pak tvrdi da je sve što je iz korita izvađeno prošle godine “završilo na deponiji na Šekovači” i da je korišteno za nasipanje lokalnih puteva i ostale slične potrebe, ali priznaje da to “ranije nije bilo tako regulisano”, ma šta to značilo.

“Do sada je bila praksa da to ugovorom nije ni definisano, tako da su izvođači, valjda, to uzimali sebi. Ovaj put smo tražili da se taj materijal iskoristi za nasipanje. O količni i vrsti izvađenog materijala nemamo podatke”, kaže načelnik.

“Nekad su postojale drakonske kazne ako bi neko iz Sane vadio šljunak ili pijesak, a sad je sve to ozakonjeno”, dodaje Amir Talić.

SVE SE OPET VRTI OKO SDA

Interesantno je da niko nema podatke ni o promjenama odluka o izvođaču radova, pa se tako u jednoj od čuvenih faza pominju i Prijedor putevi, dok načelnik barata informacijom da se, prije firme Ganić d.o.o, pominjala “neka firma iz Ključa, ali ona u posao nikad nije ušla”.

U jednom od njegovih odgovora lokalnim odbornicima SDP-a koji su se, u julu 2017, osim “neformalnih” Sanjana jedini raspitivali o projektu, načelnik je naveo “da je projektno-tehničku dokumentaciju radila projektantska kuća Higracon d.o.o. Sarajevo, da je ona koštala 15.000 KM, a izradu dokumentacije su sufinansriali UNDP i Opština Sanski Most”.

Foto: Načelnik Hasanbegović (u sredini) u društvu resornog federalnog ministra Šemsudina Dedića (desno), inače stranačkog kolege iz SDA

Tada se, umjesto agencije za vode, kao glavni akter u raspisivanju tendera za izvođača radova pominjalo federalno Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, kojim u protekle četiri godine rukovodi Šemsudin Dedić, također iz SDA. Interesantno je da je Dedić upravo iz ovih krajeva (iz Bihaća).

Sva pitanja koja je Inforadar uputio na njihovu adresu – ostala su bez odgovora.

Sanjani tako i dalje strahuju od novih poplava, jer nisu sigurni u “efikasnost” ionako “mutnog” projekta, budući da su mnoga ključna pitanja ostala bez odgovora. Neka od njih glase: prijeti li Sani ekološka katastrofa, zašto nije urađena ekološka studija, ko je sve u lancu odgovornosti za uništavanje korita rijeke, gdje je i na koji način završio šljunak iz Sane (i ko je od toga imao koristi), odnosno, da li je bilo ugrađivanja u tendere raspisane tokom izvršavanja projekta?

Ono što je, međutim, u cijeloj priči najintrigantije jeste njeno zatvaranje u lokalne okvire. I dalje je otvoreno pitanje zbog čega se sve tako vješto krije, odnosno, zašto se i pune četiri godine od “lansiranja” projekta za priču o ekološkom uništavanju ovog krajiškog bisera skoro niko nije zainteresovao, koliko god bilo očigledno da je priča šuplja sa svih strana i da mnogo toga upućuje na korupciju.

 

* Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

 

OSTAVITI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Unesite Vaše ime