Piše: Danijal HADŽOVIĆ
„Kopile obrezano“, „Poturčeno kopile“, „Nož, žica, Srebenica“, „Dođi balija u Hrvatsku da te naživo oderem“…
Ovo su samo neki od komentara koji su u proteklim danima stigli na društvene profile Građanskog saveza i njegovih najistaknutijih članova Emira Suljagića i Reufa Bajrovića. One s psovkama radi pristojnosti nećemo spominjati, no nije se prezalo ni od mrtvih roditelja i žive djece. Čelnicima Građanskog saveza doslovno su stavljene mete na čelo, a kreatori i protagonisti javnosti su poznati. HDZ i Dragan Čović su nalogodavci, mediji pod njihovom kontrolom inspiratori, anonimni ekstremisti koji ih slijede izvršioci.
Do ovog trenutka, međutim, nije bilo konkretnih osuda novinarskih udruženja, Vijeća za štampu, boraca za zaštitu ljudskih prava, ili pak međunarodne zajednice.
Prijetnje u BiH, posebno prema javnim ličnostima, istina nisu naročita novost. Ako ste novinar koji se bavi škakljivim pitanjima, koji svom poslu pristupa ozbiljno i savjesno, one su vam vjerovatno postale svakodnevnica. Vaše prijave policija uglavnom nevoljko obrađuje, tužilaštvo se u pravilu ne bakće s njima, a udruženja novinara tek se povremeno oglašavaju, najčešće u zavisnosti od bliskosti s njihovim rukovodstvima.
PROPAGIRANJE FAŠIZMA
Novinarstvo je ionako odveć degradirano u ovoj zemlji, novinarska primanja svedena su ispod nivoa čistača ulica, u društvu se pomno o njima stvara slika (kojoj su, ruku na srce, mnogi novinari svesrdno doprinijeli) širitelja laži i nečasnih smutnjivaca. Stoga i ne treba previše da čudi što agresivni i neuravnoteženi ekstremisti ni u čemu ne vide prepreku da na njih (ili na nas) istresu zavidan arsenal nadegutantnijih psovki i uvreda, čak i prijetnji ugrožavanjem fizičkog integriteta. Institucije svakako ne reaguju i uglavnom se morate pomiriti s tim da ste prepušteni sami sebi i da je cijena novinarskog posla, barem ako mu pristupate ozbiljno i savjesno, to da glavu nosite u torbi.
No, barem prijetnje političarima do sada nisu bile uobičajena pojava. Čak su i oni najograničeniji i najneobuzdaniji među nama računali da je riječ o ljudima koji iza sebe imaju određene veze i zaštitu institucija zbog kojih nije mudro udariti na njih. No, zadnji primjer pokazuje da je i ta granica pređena. Postavlja se pitanje – šta je dovelo do toga?
Istina, širom svijeta iz prakse su poznati primjeri obračuna, čak i fizičkom silom, pojedinaca s neistomišljenicima čiji im se javni stavovi ne sviđaju. No, ozbiljne države to jednostavno rješavaju. Za ugrožavanje nečije sigurnosti se ekspresno ide na sud, nerijetko i u zatvor. Međutim, današnja BiH je daleko od ozbiljne države, pa tu stvari malo drugačije funkcionišu.
U prvom redu prijetnjama se ovdje, kako smo već istakli, sudovi uglavnom ne bave, a žrtve uglavnom ne štite, pa veliki broj ektremno nastrojenih pojedinaca, koji u svakom svom stavu šire ksenofobiju i propagiraju fašizam, mogu uglavnom biti sigurni da će njihovo verbalno divljaštvo proći nekažnjeno.
Druga stvar je što prijetnje u BiH ne dolaze samo od takvih pojava. One su plasirane, podsticane i kao službeni diskurs njegovane i od strane najviših funkcionera ove države, od njihovih novinarskih sluga; na kraju i od armije njihovih anonimnih sljedbenika!
MEDIJSKO ŠIRENJE MRŽNJE I KSENOFOBIJE
Treba li da iznenađuje to što anonimni, primitivni nacional-ektremista neistomišljenika naziva „poturčenim kopiletom“ u zemlji u kojoj predsjednik manjeg entiteta muslimansku molitvu naziva „arlaukanjem“? Ili što skandira “Nož, žica, Srebrenica“ u zemlji u kojoj Dodikov ideolog Rajko Vasić čitavom jednom narodu prijeti novim genocidom?
Kako se poruka „kopile obrezano“ tačno razlikuje od najčuvenijih fašizoidnih uradaka Čovićevog propagandiste Ivana Šušnjara, široj javnosti poznatijeg i kao „haman-konzul“ (jer mu je „malo falilo“ da postane bh. konzul u Čikagu), u kojima on Bošnjake naziva poturcima?
Upravo je Šušnjar najbolji dokaz koliko je medijska mašinerija u rušilačkom djelovanju direktno navođena i kontrolisana od strane stranačkog vrha HDZ-a. Naime, dotična je osoba, u znak zahvalnosti za dugogodišnje principijelno medijsko širenje mržnje i ksenofobije, od samog Dragana Čovića trebala biti nagrađena mjestom konzula BiH u Čikagu
No, nije mu pomoglo što je svoju mržnju najčešće ispoljavao pokušavajući se kriti iza različitih pseudonima, od kojih je najprepoznatljiviji Nikola Zirdum, ili što je u međuvremenu, nakon što su mu iz stranke poručili da se mora malo uljuditi, pobrisao kompletnu arhivu svojih šovinističkih uradaka. Na njihovu žalost, Amerikanci šovinizam i primitivizam pamte i ne praštaju, pa mu agreman nikad nije bio odobren, dok je Bosni i Hercegovini zbog njega i HDZ-a na diplomatskoj sceni priređena prava mala bruka.
I stoga, je li ikakve prijetnje, pogrde i šovinizam treba da čude od stranke čiji su bivši rukovodioci na najvišoj sudskoj međunarodnoj instanci osuđeni za udruženi zločinački poduhvat (UZP) i masovne zločine, dok su njihovi nasljednici na sve reagovali masovnom histerijom, paljenjem svijeća i organiziranjem koncerta „podrške uznicima“ ektremnog desničara iz Hrvatske, kome je vokalno-intrumentalno naricanje zabranjeno u otprilike polovini evropskih zemalja zbog veličanja ustaštva?
Nije li, uostalom, ista ta stranka posljednjih godina instalirala čitavu bujicu huškačkih medija sa zadatkom da neumorno propagiraju mržnju, vjersku i nacionalnu netrpeljivost, razdor i prijetnje te omalovažavaju jedan čitav narod na temelju jeftine priče o vlastitoj majorizaciji? I nisu li upravo isti ti mediji davno stavili metu na čelo Suljagiću i Bajroviću preko svakodnevnih naslova u kojima su ih označavali „radikalima“, „ekstremistima“, „mrziteljima svega hrvatskog“? Nije li novinar jednog Čovićevog portala Suljagića izjednačio s ISIL-om, napisavši:
„Nema bradu do pupka i ne uzvikuje Allahovo ime, umjesto vojničke opreme nosi odijelo, ali je jednako radikalan“…
Pitanje koje se ovdje postavlja jeste zbog čega je baš GS, kao nedavno osnovana i relativno mala stranka, sa neznatnom infrastrukturom, dežurna meta HDZ-ovim vojnicima? U činjenici da i sami u svojim saopštenjima i istupima koriste zapaljiv rječnik i često prelaze granicu krije se vjerovatno dio odgovora, no onaj manji.
GRAĐANSKA BIH TRN U OKU HDZ-u
Drugi, poseban razlog da budu trn u oku HDZ-u leži pak u činjenici da se radi o organizaciji koja otvoreno raksrinkava stvarni karakter ove stranke i njihovu rušilačku politiku prema BiH. Treći je, što se uz sve to radi o sekularnim borcima za građansku BiH, s dobrim međunarodnim vezama.
A tu već nastaje poseban problem, jer HDZ-ovoj nacionalističkoj koncepciji kao Bošnjak ste poželjni ili kao Mujo iz viceva, ili kao vjerski ekstremist koji će potvrditi njihovu tezu da su okruženi muslimanskim utermenschom kojeg katolička uljudba treba europeizirati. Oni koji u svakom pogledu razbijaju tu sliku, posebno su razlog za paniku i akciju uz korištenje naradikalnijih metoda specijalnog rata prema njima.
Iako su stvari otišle predaleko reakcija i dalje nema, jer institucije teško da će procesuirati ono što podstiču i prizivaju i sami oni koji ih vode. U tom smislu, jedino dobro u svemu je što još uvijek „nije pala mrtva glava“, i iskreno se nadamo da neće.
Međutim, kako su verbalno divljaštvo i šovinizam posredno sponzorirani od samih stranaka, u konkretnom slučaju HDZ-a, u slučaju da se nešto pojedincima ili članovima njihovih porodica desi, treba jasno i nedvosmisleno staviti do znanja i reći da će upravo ova politička organizacija i mediji koje plaćaju, odnosno njihovi urednici, biti direktno odgovorni.
Izvjesno je da i sama ideja građanske BiH stvara takvu paniku i bijes da i samo njeno zagovaranje predstavlja motiv da se ozbiljno prijeti nasiljem nad njenim zagovornicima. S tim u vezi grupa advokata već izvjesno vrijeme prikuplja sve relevatne podatke koji će, kako smo saznali, kada bude vrijeme biti upućeni relevatnim institucijama pravne države i međunarodne zajedice.
