Piše: Branka Mrkić (Žurnal)
U Bosni i Hercegovini zabrinjavajući broj djece se nalazi u stanju socijalne potrebe. Nedovoljna finansijska sredstva za rad centara i nemogućnost adekvatne pomoći porodicama koje su u riziku od razdvajanja, nedovoljan broj ustanova za smještaj djece u stanju potrebe, kao i hraniteljskih porodica, uveliko utiču na tu sliku. Ovaj problem zahtijeva hitnu uključenost svih nadležnih organa za zaštitu djece.
Ovo je samo dio zaključaka iz izvještaja Institucije ombudsmena za ljudska prava u BiH koji se odnosi na djecu bez roditeljskog staranja i rad ustanova socijalne zaštite u BiH. Kao i u mnogim drugim oblastima, i ovdje se radi o podijeljenim nadležnostima. Na državnom nivou Akcioni plan za djecu koji je usvojilo Vijeće ministara odnosi se na period od 2015. do 2018. Novi akcioni plan još uvijek nije usvojen.
MANJAK NOVCA I KADRA
Jedan od problema sa kojima se suočavaju ustanove socijalne zaštite koje vrše zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja je nedovoljno novca. Kada se uporede budžeti javnih ustanova sa, naprimjer, predstavništvima stranih humanitarnih organizacija, vidi se da su budžeti ovih drugih značajno veći.
U Federaciji BiH djeluje 14 ovakvih ustanova. Od toga je šest javnih (Sarajevo, Zenica, Tuzla, Mostar, Gradačac i Bihać), i osam ustanova čiji su osnivači nevladnie organizacije/privatne osobe. Kako izgleda statistika broja smještene djece i budžeta u ovim ustanovama?
Nekoliko primjera. JU Dom porodica Zenica, gdje je prosječno smješteno 87 djece ima godišnji budžet (2021.) od 1,8 miliona KM. JU Dom za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla – u izvještajnom periodu 222 korisnika – 1,6 miliona KM. Dom na Bjelavama imao je 2021. budžet od 2,3 miliona KM, Dječiji dom u Mostaru 639 hiljada. JU Socijalno-pedagoška životna zajednica Bihać 1,3 miliona KM. Bihaću, naprimjer, nedostaju sredstva za održavanje objekta kao i organizovanje sadržaja za djecu u vrijeme zimskog i ljetnog raspusta.
Poređenja radi, SOS Kinderdorf International, predstavništvo strane humanitarne organizacije, u 2021. imalo je budžet od 4,3 miliona KM. Za razliku od dobrog dijela “domaćih” javnih ustanova, u SOS Kinderdorf International radna mjesta u sistematizaciji su popunjena, uz minimalna odstupanja čija je realizacija u toku. Tako je na Bjelavama od 83 sistematizovana radna mjesta popunjeno 70, u Gradačcu od 28 – samo 17.
U Republici Srpskoj djeluje Javna ustanova Dom za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja Rada Vranješević sa sjedištem u Banjoj Luci. U 2021. Ustanova je imala budžet od 2,2 miliona KM:
– Godišnji budžet ne zadovoljava potrebe ustanove jer nije riješen model njezinog finansiranja – navedeno je u izvještaju Ombudsmana. Nakon poskupljenja, Ustanova radi uz pomoć donacija pomoću kojih se osiguravaju sredstva za redovne dnevne potrebe.
Iako je novim pravilnikom predviđeno oko 100 radnih mjesta, u Ustanovi je zaposleno 79 osoba.
BEZ PRAVA NA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU
Prema podacima prikupljenim sa terena, veliki problem je što sva djeca ne ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu:
– U Federaciji BiH problem postoji ukoliko je u ustanovu smješteno dijete s područja drugog kantona ili s područja RS, a u RS problem se javlja kada je smješteno dijete s područja Distrikta Brčko – navode ombudsmeni:
– Sve zahtijeva reagovanje svih nadležnih I šire društvene javnosti jer je zabrinjavajući broj djece u stanju socijalne potrebe i djece bez roditeljskog staranja koja su smještena u ustanovama.
Statistički podaci federalnog i republičkog zavoda za statistiku kazuju da je tokom 2021. u BiH skoro 48 hiljada djece bilo ugroženo porodičnom situacijom. Za veliku većinu te djece, navode zavodi, roditelji nemaju dovoljno prihoda za izdržavanje:
– Ovi podaci pokazuju da veliki broj djece u BiH odrasta van porodice ili u disfunkcionalnoj porodici, što zahtijeva pojačanu brigu i zaštitu države – upozoravaju ombudsmeni.
Ministarstvo za ljudska prava BiH na upit ombudsmana odgovorilo je da ne postoje dokumenti koje implementiraju u vezi sa ovom populacijom jer su ta pitanja u nadležnosti institucija socijalne zaštite entiteta i Distrikta Brčko. Oblast socijalne politike u FBiH je u zajedničkoj nadležnosti FBiH i kantona, dok u RS opštine provode socijalnu politiku. Problem je i potkapacitiranost centara za socijalni rad, nedovoljna finansijska sredstva koja se izdvajaju za njihov rad.
Brojni su problem u oblasti dječije zaštite na koje u ovom izvještaju upozoravaju ombudsmani – nezaokruženost zakonskih procedura u oblasti hraniteljstva, izostanak detaljnih procedura u vezi sa smještajem djece u ustanove, manjak novca i kadra, savjetovališta, programa…:
– Ustanove cijene neophodnim preispitati dosadašnji koncept rada ustanova u širem smislu te riječi, odnosno ustanoviti prednosti i nedostatake postojećih mnodela, te zajedno s drugim nadležnim institucijama razmotriti uspostavljanje što funkcionalnijeg sistema. Također, ustanove ukazuju na važnost, u što većoj mjeri, pojednostavljivanja procedure postupanja u hitnim slučajevima, npr izuzimanje djeteta iz porodice i smještaj u ustanovu u kriznim i hitnim situacijama.
Cijeli izvještaj, detaljniji nalazi i preporuke mogu se pronaći na web stranici Institucije ombudsmena.
