Parlament BiH sredinom ovog mjeseca nije prihvatio izvještaj Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH za 2017. i 2018. Presedan je da su ovaj udarac krovnom pravosudnom tijelu BiH zadali čak i predstavnici partija na vlasti prema čijem političkom kroju je VSTV upravo i sastavljen – što ilustruje mjeru nerada i korupcije u toj instituciji, na koju nisu zažmirili ni iz vladajućih stranaka.
Ipak, njen prvi čovjek, čini se, nije se dao uzrujati. Naprotiv.
U momentu kada portali „gore“ naslovima da nijedan zastupnik nije glasao za dvogodišnji izvještaj VSTV, njegov predsjednik Milan Tegeltija dočekao je to u Zanzibaru, objavljujući fotografiju s odmora sa suprugom, uz prigodan komentar: Hakuna matata. Riječ je o kenijskoj frazi koja znači „bez brige“ ili „bez problema“, a koja je u pjesmi istoimenog naziva iskorištena u Diznijevom dugometražnom crtanom filmu Kralj lavova.
I upravo su u taj metaforično-bezbrižni, „Hakuna matata“ foto-komentar Milana Tegeltije, stali sav apsurd i jad bh. pravosuđa, ali i drugih državnih i entitetskih institucija. Njihov nerad i korumpiranost najbolje ilustruje činjenica da su dva najtragičnija i najvažnija slučaja ubistva u poslijeratnoj BiH, Dženana Memića i Davida Dragičevića, nakon nekoliko godina bez odgovora i pravosudnog epiloga, a uz brojne opstrukcije koje se vrše i danas.
PRIJAVA IMA, ALI ZA GRAĐANE
Spremnost najviših funkcionera da spriječe rješenje ovih ubistava koja vode do vrhova vlasti, dovela je građane BiH u jezivu situaciju nepovjerenja i beznađa. To je najbolje osjetio otac ubijenog Davida, Davor Dragičević.
“Sad imate situaciju da jedan ugledni advokat, Ifet Feraget, javno, ne znam već koliko puta, kaže ‘znamo ko su ubice Davida i Dženana’. I institucije RS i FBiH – sudstvo i tužilaštvo – ne reaguju. To je porazna činjenica. Ako je vladavina prava najvažnija, pravda, pravo na život, i ako nema institucija koje će uraditi taj posao, ako se ne poštuju zakoni, onda ne postoji ni država, ni entiteti”, zaključuje Davor Dragičević.
Davor Dragičević: Advokat kaže da znamo ko su ubice – niko ne reaguje
A trenutni “skor” pravosudnih institucija RS u slučaju ubistva Davida Dragičevića izgleda ovako: istraga se u Okružnom javnom tužilaštvu nije pomakla s mjesta i vrlo vjerovatno da se uopšte ne vodi. U prilog tome ide i činjenica da suđenje krim-tehničarima PU Banjaluka, Zoranu Bošnjaku i Mikici Marijancu, zbog uništavanja dolaza u istrazi ubistva Dragičevića, nikad nije počelo. Okružno javno tužilaštvo Banjaluka još je početkom septembra 2018. podiglo optužnicu protiv njih.
Za razliku od nerada u slučaju krim-tehničara, policija i pravosuđe RS pokazuju zavidnu “efikasnost” kada je riječ o progonu ljudi koji traže istinu i pravdu za Davida Dragičevića. Od protesta u decembru 2018. i policijskog iživljavanja nad građanima, podignuto je, kako tvrde u grupi Pravda za Davida, oko stotinu što krivičnih, što prekršajnih prijava. Entitetska policija na čelu s ministrom Draganom Lukačem sve svoje snage usmjerila je da suzbije građanski aktivizam u traženju pravde – od fizičke represije, preko podizanja prijava, zabrana okupljanja, pa čak i nošenja bilo kakvih simbola Pravde za Davida.
Foto: Policijska represija prema članovima grupe PzD i građanima počela 25. decembra 2018. godine
Odavno je jasno da institucije u slučaju ubistva Davida Dragičevića idu u pravcu odugovlačenja pravosudnog ishoda. Stotinu prijava, koje su tek dimna zavjesa, ima za cilj da građani odustanu od svoje borbe, da ih se umori stalnim sudskim postupcima i da se, na koncu, uplaše zloupotrebom mehanizama koji su policiji i pravosuđu na raspolaganju.
“Pitaju me zašto se ne vratim. Dvije prijave – ona za klevetu Đorđa Rađena, kao i ona za ugrožavanje Rađenove i Karanove sigurnosti, su odbačene. Ali meni na kućnu adresu svaki dan stižu plave koverte. Od prvog momenta, od našeg izlaska na trg 26. marta, oni su radili kontra-spin i samo su nas optuživali. Jer oni vrlo dobro znaju da su ubice Davida Dragičevića. I ta Uprava za organizovani kriminal i terorizam je angažovana na praćenju grupe Pravda za Davida i mene. Isti policijski službenici se pojavljuju kao svjedoci, od prvog dana pa do danas, na tim suđenjima”, kaže Davor Dragičević.
Pravosuđa nema, dok se slučajevi Dragičević i Memić ne riješe – kategoričan je advokat Ifet Feraget, koji zastupa očeve ubijenih mladića. Potvrđuje da se istraga u Banjaluci ne vodi, a još u septembru prošle godine Okružnom tužilaštvu uputio je dopis u kojem od glavnog tužioca Želimira Lepira traži da predmet o ubistvu Davida Dragičevića dostavi Tužilaštvu BiH.
“Tužilaštvo BiH je poručilo da čeka predmet na pregled, a Lepir je poručio da čeka nekakav akt Tužilaštva pa da predmet dostavi na pregled”, s nevjericom priča advokat Feraget. Četiri mjeseca birokratskog natezanja između dvije pravosudne institucije, kaže, doprinose sve dubljem ukopavanju krivične odgovornosti tužilaca. On podsjeća da ga je još davno, prilikom insistiranja na provođenju prave istrage, Želimir Lepir upitao: “Hoćeš da me Lukač ubije?”. Feraget mu je odgovorio da onda nije trebao biti glavni tužilac.
SLUČAJ SEFEROVIĆ
“Mogu ti ljudi misliti da su važni, mogu se između sebe dogovarati, planirati i da nekoga smaknu zbog svega ovoga, ali tu je istina, tu su činjenice i dokazi koji govore svojim vlastitim jezikom”, kaže Feraget i ističe da je upravo taj jezik činjenica i istine neumoljiv – njime se progovori prije ili kasnije.
Ifet Feraget: Lepir me je davno upitao: “Hoćeš da me Lukač ubije”?
Potvrda toga je nedavna oslobađajuća presuda Ljubi i Bekriji Seferović za ubistvo Dženana Memića u saobraćajnoj nesreći. Ovaj montirani proces već drugi put pada na prvostepenom sudu, što dijelu javnosti uliva optimizam da se protiv činjenica, na koncu, ipak ne može.
Dženanov otac Muriz Memić od početka se nada da će se pravda vratiti u pravosuđe, naodeći da je sarajevski Kantonalni sud pokazao poštenje i profesionalnost.
“Na početku smo opet, ali ipak smo daleko odmakli jer je sve ovo za njih davno trebalo biti presuđeno, da Seferovići budu osuđeni. Međutim, oni se vjerovatno nisu nadali ovakvom otporu. Kantonalno tužilaštvo, VSTV i Federalno tužilaštvo su uključeni u zataškavanje, zato je ovo veliki pomak i korak da smo došli dovde”, kaže Memić.
Muriz Memić: Kantonalno tužilaštvo, VSTV i Federalno tužilaštvo su uključeni u zataškavanje
Više od ubice sada ga zanima odgovornost svih saučesnika koji su zataškali Dženanovo ubistvo.
“Evo saučesnika – Dalida Burzić i ostalih 15 tužilaca koji su radili na predmetu. Vještaci, Ševal Kovačević, Hamza Žujo, svi su oni saučesnici. Bakir Izetbegović i njegova gospođa su saučesnici jer na Kliničkom centru je lažiran nalaz, gdje upravlja Sebija Izetbegović. Oni moraju odgovarati, a ja nikad neću stati, nisam kukavica, ja to mogu riješiti za dvije minute. Ali oni bi to jedva čekali da ja riješim sa ubicom. A onda oni ostaše i reći će – evo vidite, mi smo taman htjeli riješiti, a on je pogriješio. Zato me ne mogu isprovocirati i iznervirati. A snage imam, hvala bogu”, kaže ovaj otac, koji uz svog advokata Ifeta Ferageta neumoljivo približava odgovorne licu pravde.
I Feraget presudu Seferovićima smatra pobjedom – ne u smislu konačnog rješenja slučaja, ali svakako u smislu potvrde da se zakoni moraju poštovati, ko god bio u pitanju. Podsjeća da je optužnica u slučaju Seferovića svjesno podignuta za lažni događaj.
OBRNUTA ISTRAGA – PREKO ZAŠTITNIKA DO UBICA
Ono na šta Feraget skreže pažnju jeste tišina u redovima onih koji su montirali oba procesa:
“Mi ih toliko udaramo, još su na nogama, ali odsustvo bilo kakvih njihovih komentara, demantija, i slično pokazuje da smo mi u pravu. I da su oni u strahu. Ovde nije samo cilj da se utvrdi ko je ubio dvojicu mladića, moramo ovde ići do kraja i utvrditi ko je pokušao to da zataška. Samo što idemo obrnutim redom – istraga o istrazi vodi do ubica, a preko onih koji ih štite”, kaže on. Zbog toga su ovi slučajevi, za Ferageta, ne samo bitke za pravdu za Dženana i Davida, već posljednja prilika da se u pravosuđe uvede red.
Muriz Memić kaže da više nema šta izgubiti i da je to sad postala borba za druge građane.
“Ako ja ne bih uspio, onda drugi ne bi ni pokušali”, zaključuje Memić. Da je BiH pravno funkcionalna, kaže Muriz, istog dana kada je presuđeno Seferovićima, trebali su biti uhapšeni i oni i posupajući tužilac u slučaju Memić – Sead Kreštalica, koji je donio lažiran forenzički nalaz.
“Trebalo je da neko pita Seferoviće – otkud vi u ovoj priči? Jer mi znamo kako su oni došli u ovu priču. Oni su pristali, uzeli novac i oni odšetaše. Oni su do sada morali biti makar saslušani u državnom tužilaštvu da ih pitaju otkud vi ovde”, kaže Memić.
Ali sistem je moćan neprijatelj i čini sve da opstane. Nagrada poslušnima oproban je mehanizam za opstanak, pogotovo ako se njom utiče na javnost i poručuje da ste nedodirljivi. Dženanov otac tako smatra provokacijom činjenicu da je Sead Kreštalica, istog dana kada su Seferovići prvostepeno oslobođeni, predložen za v.d. zamjenika glavnog tužioca u Sarajevu.
Ali upravo kada javnost pomisli da ne može gore, bh. stvarnost je demantuje. Ministar bezbjednosti BiH Fahrudin Radončić predložio je nedavno Darka Ćuluma za novog direktora Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA). Kao direktora policije RS, Ćuluma javost sumnjiči za zataškavanje ubistva Davida Dragičevića.
Foto: Darko Ćulum
Osim toga, protiv Ćuluma se vodi postupak pred Okružnim sudom u Banjaluci po zahtjevu više građana, a zbog sprovođenja represije i kršenja osnovnih ljudskh prava garantovanih Ustavom. I organizacija Transparency International BiH apelovala je na Savjet ministara da ne imenuje Ćuluma na mjesto direktora SIPA. Najoštrija osuda inicijative za Ćulumovo imenovanje stigla je iz grupe Pravda za Davida, koja se već dvije godine na različite načine suočava sa svim oblicima policijske represije.
Miodrag Živanović, penzionisani profesor filozofije iz Banjaluke, smatra da su sve to primjeri apsolutne dekadencije bh. društva. On objašnjava da u BiH postoji nadrealna prepotentnost politike i političara, dok je odlučivanje izmješteno iz institucija. Ono se, smatra, ne događa više ni u partijama, već samo u njihovim vrhovima pa nekoliko ljudi odlučuje o životu i smrti u ovoj državi.
Na pitanje zašto su građani to dozvolili, Živanović odgovara da građana nema, jer su izbrisani čak i iz Ustava i svedeni na Srbe, Hrvate i Bošnjake.
“Dominatni izvor svega je populizam, i to traje više od 30 godina. A direktna posljedica populizma je odvajanje politike od stvarnih problema ljudi. Tako nastaju politički autisti. Sve je postalo važno osim nas koji ovdje živimo, naših porodica i naše budućnosti”, kaže Živanović.
I dok je naša budućnost neizvjesna, sadašnjost je najbolje zadokumentovana vizama mladih, izdatim u stranim ambasadama.
“Hakuna matata”, rekao bi na to Milan Tegeltija.
