Piše: Z.Đ. (Žurnal)
Dva mjeseca nakon pisanja Žurnala, nadležna komisija Općine Olovo donijela je rješenje o izboru najpovoljnijeg ponuđača za izgradnju lokalnog mosta u selu Solun koji je uništen još u junskim poplavama. Prema odluci, koja je u posjedu Žurnala, dostavljena je jedna ponuda čija je vrijednost identična procijenjenoj od 17.000 KM.
Stručnjaci za javne nabavke pitaju zbog čega nije bilo konkurencije?
Urednik portala PratimoTendere Slobodan Golubović skrenuo je pažnju da je ugovorni organ bio dužan po Zakonu o javnim nabavkama da objavi izmjenu i dopunu plana vezano za ovu nabavku, ali da podaci sa Portala javnih nabavki pokazuju da nabavka nije planirana i da je samim tim prekršen član 17. Zakona o javnim nabavkama BiH.
Radi se o ponudi grupe ponuđača: “Elektrocentar Petek” iz Tuzle i “Nacrt” iz Živinica, koja je i prihvaćena. Prema Portalu javnih nabavki BiH, Općina Olovo je i ranije sarađivala sa obje firme. I dok su sa “Elektrocentar Petek” do sada imali 15 sklopljenih ugovora, sa firmom “Nacrt” su imali zaključena četiri direktna sporazuma. Prema podacima sa Akta.ba, direktor firme “Elektrocentar Petek” d.o.o. Tuzla je Midhat Bajrić, dok se u vlasničkoj strukturi još spominje ime Kreše Peteka.
Kao prethodni vlasnik navodi se Elektrocentar Petek d.o.o. Ivanić Grad. Ova firma je na čelu sa Krešom Petekom spominjana u aferi “Janaf” koju su hrvatski mediji tako prozvali zbog umiješanosti bivšeg direktora Janafa Dragana Kovačevića u kojoj je zbog trgovine uticajem, davanja mita i nezakonitog pogodovanja u dodjeli poslova Elektrocentru Petek proizašlo više optužnica.
STANJE JE SVE TEŽE
Pitanje izgradnje mosta pred Općinskim vijećem u Olovu pokrenuo je i vijećnik Mahir Hasanspahić, a za Žurnal je kazao da ćemo biti obaviješteni čim počnu radovi.
Ekipa Žurnala posjetila je selo Solun u kojem je stanje, s obzirom na zimski period, sve teže. Mještani kažu da su prvi radovi na izgradnji mosta počeli.
“Počeli su nešto raditi, a kada će završiti ne znam… Čekali su ovakvo vrijeme da počnu. Vičem im ja da stave blokove i ploču jer će tako najbrže, ali… Ovaj potok ljeti presuši, ali kada je ovakvo vrijeme nama dođe ovdje katastrofa”, priča nam mještanin Alija Klempić.
Nakon šest mjeseci, napravljen je i drveni improvizirani prelaz kako bi mještani mogli lakše prelaziti na drugu stranu dok se radovi ne okončaju.
Svih ovih mjeseci sa najvećim problemima suočavala se porodica Ahmeda Džinića, koja živi na samom kraju sela Solun. Njegove dvije maloljetne kćerke svakodnevno na putu do škole moraju prelaziti preko potpornog zida koji je nekada držao most.
Žurnal je ranije objavio taj snimak.
“Ovog drvenog prelaza prethodnih dana nije bilo. Na ovom mjestu je bio zidić preko kojeg su djeca prelazila. Ovo šest mjeseci traje. Čim mala kiša padne još je gore stanje. Zamislite kada djeca ujutro moraju kroz šumu proći, a nigdje rasvjete, nigdje ičega. Da je barem put urađen i da ih ja autom mogu odvući, a ovako sam bespomoćan”, govori Džinić.
Put, kaže, nije valjao ni prije svega ovoga jer propusti nisu urađeni kako treba. On je na to upozoravao nadležne, ali nisu ga slušali.
“Da je urađeno kako sam govorio ovo se ništa ne bi desilo. Sad je sve upropašteno”, kaže nam Džinić. Pismeno se obraćao Općini Olovo, Skupštini Zeničko-dobojskog kantona, ali mu niko nikad nije odgovorio.
“Olovo je lijepo. Ono je u cvijeću, ali su sela zapuštena. I nije to samo do aktuelnog načelnika, ovakvo stanje je bilo i ranije. Mjesne zajednice su zapuštene i čim se udaljite od grada vi ništa nemate. I kada se obratite za pomoć nemate nikakva prava“, dodao je naš sagovornik.
Džinić, Klempić, ali i ostali mještani Soluna s kojima smo razgovarali žale se da su zaboravljeni od Općine. Brojni su problemi s kojima se suočavaju, jedan od njih je i onaj s pitkom vodom: ljeti presuši, a zimi zaledi.
„Kako god okreneš, mi vode skoro da nemamo. Poplave su pokidale cijevi i one sad tako vise i čim je hladnije lede, pa ih moramo odleđivati“, požalilo nam se nekoliko mještani, koje ne žele da im objavljujemo imena. Prema njihovim riječima, Općina je počela postavljati nove vodovodne cijevi i oni čekaju da i njihovo selo dođe na red. Kada će ne znaju, jer im niko ništa ne govori.
„Pitanje je da li ćemo i tada imati vode“, kažu nam.
21. VIJEK DO NJIH JOŠ NIJE STIGAO
U selu Solun nemaju ni rasvjetu. Do njih, kažu, 21 vijek još nije stigao.
„Malo smo odvojeni, rasvjete nemamo. Eto kako nas općina pazi. Lično ja sam tražio rasvjetu, reko da makar koju godinu proživim i progledam. Ali, nema,…“, kaže Klempić. Rasvjetu su mu obećali još u vrijeme prošlih izbora, ali je sve ostalo na tome. Sad čeka na nove izbore i neka nova obećanja, iako unaprijed zna da od toga ništa biti neće.
Na pitanje da li imaju predsjednika Mjesne zajednice koji bi trebao pomoći u rješavanju problema njihove lokalne zajednice mještani u glas odgovaraju da je “bolje da ga nemaju”, jer se “kao i svi ostali bori samo za sebe”.
