Predstavnici SNSD-a, Slobodarske partije Austrije i italijanske Sjeverne lige dogovorili su prije dva dana u Beču da ove tri stranke intenziviraju saradnju, posebno u okviru međusobne podrške u pogledu proširenja EU, migrantske krize i zaštite evropskih vrijednosti, kao i u ekonomsko-socijalnoj oblasti.
Kasnije taj dan predsjednik SNSD-a i srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik i predsjednik Slobodarske partije i austrijski vicekancelar Heinz-Christian Strache razgovarali su o potrebi jačanja saradnje ove dvije partije, kao i produbljivanju i jačanju odnosa Austrije i Republike Srpske. Strache je, podsjetimo, već ranije izjavio da Republika Srpska “ima pravo na nezavisnost”.
Dodik, također, gaji dobre odnose i sa francuskim Nacionalnim savezom (bivšim Nacionalnim frontom) Marine Le Pen, a njegovi bliski i dobri odnosi sa zvaničnom Moskvom, kojoj je godinama na čelu Vladimir Putin, su već toliko puta potvrđeni.
NACIONALNE GRANICE I INTERESI
Šta nam ovi politički savezi govore o politici Milorada Dodika i predstavljaju li oni opasnost za BiH? Među ovim strankama, dakako, postoje određene razlike, prije svega u pogledu ekonomskih politika. Dok je Slobodarska stranka, primjerice, izrazito ekonomski liberalna, francuski Nacionalni savez ima izrazito socijalnu notu. No opet, one danas u Evropi čine jedinstven politički front – front desničarskih populističkih stranaka. U datim političkim okolnostima postoji mnogo više faktora koji ih spajaju nego onih koje ih razdvajaju.
To su, u prvom redu, nacionalizam, odnosno primarna i predominantna orijentisanost na nacionalne granice i interese; u skladu s tim prirodno i euroskepticizam, otpor imigraciji, islamofobija i sve skupa otpor liberanoj ideji EU zasnovanoj na otvorenim granicama, političkoj integraciji, zajedničkom tržištu i toleranciji.
Dodikovi partneri iz desničarskih populističkih stranaka, zahvaljujući nezadovoljstvu evropskih masa zbog imigracione krize, predstavljaju najbrže rastući pokret u Evropskoj uniji, s realnom mogućnošću da nakon sljedećih izbora za Evropski parlament postanu jedan od dva vodeća bloka.
Foto: Dodik ozvaničio saradnju sa ultradesničarima: Slobodarskom partijom Austrije i italijanskom Sjevernom ligom
Upravo je ovo, dakle desničarsko preuzimanje Evrope koje otvoreno potpomaže svojim angažmanom, kao svoj glavni cilj u narednom periodu naveo Steve Bannon, bivši šef izborne kampanje Donalda Trumpa i njegov kratkorajni glavni savjetnik. Bivši vojnik, bankar, poslovni čovjek, režiser dokumentarnih filmova i pokretač niza uspješnih medijskih projekata, Bannon je vjerovatno najutjecajniji desničarski ideolog danas u svijetu, a pokret koji je inspirisao popularno se naziva Alt-right (alternativna desnica).
Bannon, međutim, sebe deklariše kao “ekonomskog nacionalistu” a njegov je cilj, ukratko, preokrenuti liberalne tekovine globalizacije, odnosno političkog, kulturnog i ekonomskog spajanja svijeta, te vratiti se konceptu zatvorenih nacionalnih država i ekonomskog protekcionizma. Nakon što je pomagao Trumpu da dođe na vlast s upravo navedenom retorikom, Bannon je odlučan isto učiniti s desničarskim strankama širom Evrope. Mnoge od njih već jesu vladajuće, poput upravo spomenute Slobodarske stranke koja je manjinski partner u Kurtzovoj Vladi Austrije, Sjeverne lige, koja je na vlasti u Italiji, i niza sličnih stranaka koje danas vladaju u zemljama Višegradske grupe.
Sa Steveom Bannonom u ljeto prošle godine u Washingtonu se sastala tadašnja premijerka a sadašnja predsjednica RS Željka Cvijanović. Inače, na lobiranje u SAD-u vlast Milorada Dodika proteklih godina potrošila je cijelih 30 miliona KM.
IZRAŽENE SEPARATISTIČKE AMBICIJE
Nekoć je Dodik važio za socijaldemokratu, bio miljenik međunarodne zajednice u BiH i član međunarodnih socijaldemokratskih političkih saveza. Njegov politički uspon i dolazak na vlast 2006. bio je popraćen sve zapaljivijom i oštrijom nacionalističkom retorikom u okviru koje je, već te godine, prvi put spomenuo pravo RS-a na referendum o otcjepljenju, što je politička mantra koju će kasnije često ponavljati kao svoj ultimativni cilj.
Iako je i nakon skretanja ka nacionalizmu relativno duži period uživao simpatije i međunarodne zajednice i sarajevske medijske i političke javnosti, koji su takvu retoriku nastojali pripisati neiskrenoj sračunatosti kako bi se osvajali glasovi i manipulisalo narodom, Dodik je tada sebi jasno izabrao politički put. Iako čak i danas od mnogih analitičara i političkih faktora svjedočimo tolikim pokušajima da se njegovo djelovanje relativizuje i pripiše tek pukom političkom pragmatizmu, manipulaciji i želji za moći, istina je posve suprotna – Dodik upravo govori ono što misli, a ono što govori provodi u praksu.
Foto: Dodikova politika i idologija, koje je dobila veliki broj sljedbenika, danas otvoreno veliča dokazane i presuđene ratne zločince, odgovorne za desetine hiljada života
Zaoštrena retorika i veličanje ratnih zločinaca možda su ga odveli do izbacivanja iz Socijalističke internacionale 2012., ali etnički očišćen entitet unutar BiH ionako nije mogao otpočeti proces “otcjepljivanja” na vrijednostima socijaldemokratije. Unutrašnje preduslove za taj cilj godinama priprema pomno, od zaustavljanja procesa prenosa nadležnosti na državni nivo, koji je bio intenzivan do 2006., preko snažnog naoružavanja policije oružjem dugih cijevi, pravljenja vlastitih paralelnih obavještajnih službi, izgradnje institucija do snažnog lobiranja po svijetu.
Taj cilj u svojoj srži je izrazito nacionalistički, pa je za njegovo ostvarivanje bilo neophodno neglo skretanje udesno – od socijaldemokratije ka nacional-populističkoj desnici. Upravo među takvim strankama širom svijeta Dodik je u konačnici našao političkog saveznika i međunarodnog partnera za svoje ambicije jer oni, jednako kao i on, ne vjeruju u globalizaciju i multietničke tvorevine, već u nacionalne države krvi i tla, te se “nezavisna RS” savršeno uklapa u taj koncept, što dodatno podebljava činjenica da ona egzistira tik pored muslimana.
Tako je Dodik uspostavio savezništva i veze širom svijeta, od Izraela preko Moskve do evropskih desničarskih stranaka.
Dodik je često isticao da je ključni zid koji još uvijek pred njim stoji za proglašenje nezavinosti Republike Srpske nepovoljna geopolitička situacija u svijetu. Sa snažnom Rusijom, Trumpom u Bijeloj kući, desničarskim prijateljima na vlasti u Evropi i otvaranjem mogućnosti razmjene teritorije između Srbije i Kosova i promjene granica na Balkanu, taj zid je već odavno dobrano načet. Samo da ne bude na kraju – nismo znali.
