Presuda je donesena, a suđenje je bilo tek zadovoljavanje forme i fingiranje demokratije. U najkraćem, tako je izgledala u Banjaluci prva javna rasprava o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika Republike Srpske.
Očekivano, vraćanje verbalnog delikta u krivično zakonodavstvo RS i to 22 godine nakon što je isti ukinut na noge je digao medijsku zajednicu, predstavnike civilnog društva, opoziciju. Brojne kritike na sadržaj predloženih zakonskih rješenja, novčane kazne koje su u potpunom nesrazmjeru s ekonomsko socijalnim stanjem građana manjeg bh entiteta bile su razlog što je veliki dio kako javnosti u BiH, ali i brojne međunarodne organizacije pozvao predlagača zakona, Vladu RS da isti povuče iz parlamentarne procedure.
No svi pozivi, apeli i upozorenja ostali su uzaludni, jer „presudila“ je parlamentarna većina. Preciznije samo izvršila još jednu naredbu predsjednika RS Milorada Dodika. Koji je odlučio da se konačno, kako je to javno i zaprijetio, institucionalno i rigidno obračuna ne samo s medijima koji nisu pod kontrolom vlasti nego i svim neistomišljenicima bez obzira iz koje sfere dolaze.
U takvom ozračju započete su i javne rasprave kako bi, ustvrdio je pomoćnik ministra za pravosuđe Slobodan Zec, javnost imala mogućnost da iznese svoje mišljenje.
Predstavnici medija u javnoj raspravi su odbili učestvovati. I na istoj se pojavili samo da bi, prije nego su je napustili, kazali da nacrt zakona treba povući.
Zec, koji je pravničko iskustvo sticao, koje li ironije, u Zavodu za izgradnju Banjaluka zaboravio je na banalnu činjenicu. Amandmansko djelovanje na predviđene zakonske izmjene mogu se , i nužno je, uložiti u pisanoj formi.
Dakle, pravnici i predstavnici civilnog sektora osim komentara na ponuđena zakonska rješenja, došli su i da dobiju odgovore na brojna otvorena pitanja .
Prvo ko je činio radnu grupu za izradu zakona? Zašto se predstavnici radne grupe nisu pojavili? Advokat Aleksandar Jokić, pitao se šta se to promijenilo, pa za razliku od 2017. godine kada je donošen novi KZ RS predložena zakonska rješenja ne obrazlažu eminentne sudije i pravni eksperti iz oblasti krivičnog prava.
Bila su to samo neka u nizu pitanja na koje niti Zec, ni ministar pravde RS Miloš Bukejlović nisu dali odgovore. Istina od Bukejlovića ništa čudno, jer novinare od izrade Nacrta zakona izbjegava u širokom luku.
Pa ostaje pitanje da li je riječ o aroganciji ili nekompetentnosti ili oboma zbog kojih nema hrabrosti suočiti se s nizom otvorenih pitanja, nedorečenosti i kontraverzi zakona iza kojeg formalno stoji.
Jer ako su zakonska rješenja tako kvalitetna, ako su, kako tvrde , usklađena za zakonodavstvom Evropske unije i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i sloboda, ako su sankcije primjerene vremenu i mjestu u kojem živimo, zašto su predstavnici ministarstva pravde umjesto odgovora na pitanja od starta zauzeli na javnoj raspravi agresivan stav i odbili ući u konstruktivan dijalog i odgovoriti barem na neka od otvorenih pitanja?
Na primjer zašto se Zec, u gruboj zamjeni teza, u uvodnom obraćanju pozvao na samoubistvao mladića iz Laktaša nakon što je objavljen video snimak grubog izrugivanja kojem je bio izložen tokom traženja posla. Jer sporni video podjelio je na društvenim mrežama njegov autor, a ne mediji i za neovlašteno objavljivanje snimaka već su predviđene sankcije.
I zašto javnost nije dobila odgovor zašto se prije vraćanja verbalnog delikta u krivično zakonodavstvo nije pristupilo , ako već postoje manjkavosti, uređenju ove oblasti već regulisane u građanskim parnicama?
Bez odgovora je ostalo i pitanje zašto će se građani, za klevetu i uvredu sankcionisati po privatnim krivičnim prijavama, a ne po službenoj dužnosti, ima li se u vidu visina zaprijećenih kazni koje dosežu iznos i do 120 hiljada KM.
Zec je , teatralno kazao kako je „zakon napredan“ jer za počinioce krivičnih djela ne predviđa kaznu zatvora. Istine, ne. Ali, u slučaju da osuđeno lice nema novca istu platiti, jedino što mi slijedi je robija.
Te će tako za „narušavanje časti i ugleda ili uvredu koja se pak subjektivno cijeni po volji tužioca“ sutra bilo koji građanin robijati u ćeliji sa serijskim ubicama, silovateljima, vođama narko klanova… A dok bude čekao izricanje pravosnažne presude, zbog podataka iz kaznene evidencije, bit će mu onemogućeno da se bavi bilo kojim poslom.
Bez odgovora je ostalo i pitanje na temelju koje i čije stručne analize je utvrđeno da se pogoršala situacija u pogledu zloupotrebe javne riječi i medijskog izvještavanja pa odgovor na iste nije dovoljan kroz kazne u građanskim parnicama?
I koja su to lica i koliko njih evidentirano u povratu vršenja klevete i uvrede te je potrebno takvo ponašanje prevenirati krivičnom odgovornošću?
Ostaje i otvoreno pitanje zašto se javnoj raspravi nisu odazvali profesori Pravnog fakulteta, sudije , tužioci? Istina, javna rasprava održana je u toku radnog vremena no malo je vjerovatno da ama baš niko od njih nije mogao uskladiti svoje obaveze sa javnom raspravom i istoj se odazvati?
Ili je njihovo ponašanje očekivano i samo potvrđuje tvrdnje i brojne dokaze o dubokoj sprezi dijela akademske zajednice, pravosuđa i vlasti.
Ako je suditi po mnogo riječi, ali ne i argumenata, kojom su predstavnici ministarstva pravde branili Nacrt izmjena KRZS RS i kriminalizaciju klevete malo je vjerovatno da će do povlačanje Nacrta zakona doći ili da će predloženi amandmani biti uvaženi.
A kada se ima u vidu činjenica da odavno građani RS-a nisu jednaki pred zakonom i da su nosioci vlasti amnestirani za sve svoje postupke navodna prevencija koja se želi postići neće uroditi plodom.
I stoga nikoga neće čuditi ako Milorad Dodik kad i gdje stigne nastavi vrijeđati i klevetati svoje neistomišljenike bez straha od odgovornosti. I da istovremeno druge građane i vic ispričan u kafani, status na društvenim mrežama… može koštati malo bogatstvo ili minimum dvije godine zatvora.
