Generalna skupština UN-a usvojila je rezoluciju kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici te osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenika za ratne zločine.
Za neobvezujuću rezoluciju su glasale 84 od 193 države članice UN-a, protiv je bilo 19 i suzdržano 68.
Iako je prema onome što je rečeno tokom sjednice Generalne skupštine UN-a ova rezolucija trebala doprinijeti pomirenju u Bosni i Hercegovini i regionu, po prvim reakcijama koje dolaze iz bh. etiteta Republika Srpska i susjedne Srbije jasno je da će imati sasvim drugi efekat.
Rezolucija ima potencijal da dublje ukoreni podjele i napetosti na Balkanu, posebno između Bosne i Hercegovine i Srbije. Za mnoge bošnjačke žrtve i njihove porodice, kao i za mnoge u Bosni i Hercegovini i šire, ovaj dan ima izuzetan emotivni značaj, podsjećajući na strašne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Istovremeno, sa jednakim žarom sa kojim su u julu 1995. godine snage bosanskih Srba ušle u Srebrenicu, zaštićenu UN -ovu zonu, i počinili najveći i najteži zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata tako i danas političke elite s obe strane Drine svim sredstvima nastoje da ospore ovu rezoluciju.
Umjesto bilo kakvog kajanja i žaljenja za onim što je urađeno 1995. godine na sceni imamo negiranje genocida u Srebrenici i nastojanje da se kolektivna odgovornost stavi cijelom srpskom narodu.
Nije neobično da političari u Srbiji i Republici Srpskoj negiraju genocid ili pokušavaju relativizirati ili umanjiti te zločine. Razlozi za to su kompleksni i mogu uključivati političke, nacionalne i ideološke motive. Neki političari možda negiraju ili relativiziraju genocid iz straha od moralne i političke odgovornosti, ili iz političkih razloga kako bi održali podršku unutar svojih biračkih baza.
Potezi političara su očekivani, jer svaka politika će učiniti sve samo da ostane na vlasti, ne pitajući za posljedice, a bez istinskog pokajanja i shvatanja da je učinjeno neko zlo ono će se u budućnosti ponovo ponoviti.
Mnogo tragičnije je ponašanje građana Republike Srpske, koji su ovaj politički narativ prihvatili i primili kao lični stav proglašavajući sebe genocidnim, iako u samoj rezoluciji decidno stoji da se on ne može odnosti na narode ili države već samo na pojedince.
Glavni razlog za ovakvo ponašanje treba tražiti u neznanju šta je to definisano kao genocid, i prihvatanje političkog narativa da je genocid samo ono kada ubijete sve pripadnike jednog naroda.
Definicija genocida utvrđena je u Konvenciji Ujedinjenih naroda o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida, usvojenoj 1948. godine.
“Genocid je najteži oblik kršenja ljudskih prava koji se karakterizira namjernim uništavanjem, djelomičnim ili potpunim, određene nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe. To može uključivati ubojstva, ozbiljno tjeleno ili mentalno zlostavljanje, prisilno premještanje djece ili odraslih, nametanje uvjeta života koji su usmjereni na uništavanje grupe te druga djelovanja s ciljem eliminacije te grupe.“
Da genocid nije jasno definisan Njemačka bi nakon Drugog svjetkog rata bila vjerovatno proglašena genocidnom državnom, a Nijemci genocidnim narodom.
Rezolucija kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici najviše će ići na ruku Predsjedniku RS Miloradu Dodiku koji će je iskoristiti za stavljanje sebe u centar pažnje i dalje zastrašivanje građana, a sve s ciljem dalje destabilizacije Bosne i Hercegovine.
Iz entiteta Republike Srpske već je najavljeno upućivanje prijedloga entitetu Federaciji BiH o mirnom razdruživanju, a Dodik je nastavio s pričom kako je ovom Rezolucijom sahranjena Bosna i Hercegovina.
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, često je bio kontroverzan u svojim izjavama i političkim potezima, uključujući i one koji se tiču Srebrenice i genocida.
Njegove prijetnje o mirnom razdruživanju, iako su politički ozbiljne, treba uzeti s oprezom. Odluke o razdruživanju ili bilo kojim drugim ozbiljnim političkim potezima na Balkanu zahtijevaju ne samo političku volju, već i podršku međunarodne zajednice, a takvi koraci mogu imati ozbiljne posljedice po stabilnost regiona.
Međutim Rezolucija ako se ikada počne primjenjivati na prostorima Bosne i Hercegovine i Srbije mogla bi dati i neke dobre rezultate u suočavanju s prošlošću.
Naredne godine se navršava 30 godina od genocida u Srebrenici, a prema onom što je usvojila Generalna skupština UN-a za ovo obilježavanje će se izdvojiti 600 hiljada dolara. Ova sredstava će biti uložene i u obrazovanje, što bi dugoročno moglo doprinijeti pomirenju i izgradnji povjerenja na Balkanu.
Ukoliko djeca ne budu učila kako je Ratko Mladić bio dobri čiko koji je u Srebrenici samo djeci dijelio čokolade, i kada Srbija prestane da kažnjava one koji njegove murale gađaju jajima nade će možda i biti.
