Gdje završava 211.000 tona smeća: Divlje deponije zagađuju zrak, vodu i tlo i uzrokuju teške bolesti kod lokalnog stanovništva

Piše: Zinaida Đelilović

Već godinama deponija Uborak u Mostaru predstavlja ozbiljan ekološki i zdravstveni problem za lokalno stanovništvo. Unatoč stalnim apelima i zahtjevima za njenim zatvaranjem i premještanjem, vlasti ostaju nijeme na ovaj gorući problem. Dok odlagalište komunalnog otpada nastavlja zagađivati okoliš, stanovnici okolnih naselja suočavaju se s brojnim zdravstvenim prijetnjama, uključujući povećan broj oboljelih od karcinoma i drugih teških bolesti.

Omer Hujdur iz Građanske inicijative „Jer nas se tiče” za Žurnal kaže da je situacija sve teža, a nedavni video-snimak koji su dobili, prikazuje milion čestica koje lebde u zraku oko deponije.

„Nedavno smo slikali i pse oko deponije, oni se živi raspadaju. Situacija je sve gora. Davno smo uvidjeli i povećan broj oboljelih od karcinoma, ali i drugih bolesti“, navodi Hujdur.

UPRKOS ZABRANI NASTAVILI SA ODLAGANJEM OTPADA

On se također poziva na izvještaj Federalnog inspektora zaštite okoliša, koji je nakon posljednjeg inspekcijskog nadzora izdao nalog o zabrani odlaganja otpada na ovu deponiju.

„S obzirom na to da operater deponije Grad Mostar nije ispoštovao mjere iz rješenja federalne inspektorice zaštite okoliša i nastavio je sa odlaganjem otpada postupajuća inspektorica će preduzeti dalje mjere u skladu sa zakonom“, stoji u odgovoru Udruženju „Jer me se tiče“ koje je i tražilo inspekcijski nadzor.

Lokalne vlasti ne poštuju nalaz inspektorata i nastavljaju sa odlaganjem otpada, iz Građanske inicijative najavljuju tužbe i krivične prijave.

Prve peticije protiv deponije potpisane su još 2015. godine, a četiri godine kasnije, kada su građani shvatili da njihove molbe nisu naišle na odgovor, organizirali su blokadu deponije. Međutim, ni to nije dovelo do promjena. Prema riječima Hujdura, u određenim trenucima na protestima se okupljalo i do 500 ljudi. No, zbog pritisaka i ucjena lokalnih vlasti, koje su pod kontrolom SDA i HDZ-a, broj učesnika protesta vremenom je drastično opao.

„Sad nas je oko 100-tinjak. To su bile ucjene poslovima, na sve moguće načine su pokušavali da smanje taj broj“, kaže Hujdur.

Podsjeća na Studiju o utjecaju na okoliš za aktivnosti deponiranja krutog komunalnog otpada na regionalnoj deponiji Uborak-Buđevci u Mostaru iz 2021. godine, koja je pokazala da deponija ne može jamčiti sigurnost za životnu sredinu. Ova studija je, inače, javno dostupna na internetu.

„Gdje god su vadili zemljište ili uzimali uzorke podzemnih voda, rezultati su pokazali zagađenje teškim metalima. Tu je i problem s glavnom pumpom koja snabdijeva Grad Mostar vodom, a koja se nalazi na udaljenosti od samo kilometar i 200 metara od deponije. Sav iscjedak iz deponije koji prolazi kroz podzemne vode na kraju završi u toj pumpi, pa tako pijemo vodu kontaminiranu teškim metalima“, izjavio je Hujdur, naglašavajući kako nikada nije provedena analiza te vode na prisustvo teških metala.

Iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma kažu za Žurnal da su oni posljednju okolišnu dozvolu izdali rješenjem od 16. januara ove godine, ali da je Udruženje građana „Jer nas se tiče“ podnijelo tužbu Kantonalnom sudu u Sarajevu radi poništenja tog rješenja.

„Presudom Kantonalnog suda iz decembra 2023. predmet je vraćen na ponovno postupanje. U skladu sa zakonom i sudskom presudom, ovo Ministarstvo trenutno provodi upravni postupak“, dodali su iz Federalnog ministarstva.

Iz Građanske inicijative dodatno pojašnjavaju da je okolinska dozvola poništena sudskim putem, a da je Grad Mostar ponovo poslao zahtjev i da su ponovili proces. Ukazuju na to da je u međuvremenu Federalni inspektorat donio rješenje kojim je zabranio odlaganje otpada na ovoj deponiji, a što se ne poštuje.

U julu ove godine, između Federalnog ministarstva okoliša i turizma i Grada Mostara, potpisan je ugovor za finansiranje projekta „izgradnja postrojenja za prečišćavanje procjednih voda sa odlagališta čvrstog otpada u okviru postojeće regionalne deponije Uborak u Mostaru”. Vijest o potpisivanju ugovora između federalne ministrice okoliša i turizma Nasihe Pozder i gradonačelnika Mostara Marija Kordića objavljena je i na stranici Grada Mostara. Ministrica je tom prilikom istaknula kako je pitanje deponije Uborak od važnosti za cijeli grad i širu zajednicu, te izrazila zadovoljstvo što će konačno biti napravljen pozitivan pomak. Gradonačelnik Kordić naglasio je da je ovaj korak prvi preduvjet za zatvaranje navedenog lokaliteta.

Federalno ministarstvo se obavezalo da će Gradu Mostaru uplatiti 366.000 KM, a sredstva su odobrena za građevinske radove i tehnološku opremu. Grad Mostar se istovremeno obavezao da će u roku od dvije godine, od dana potpisivanja ugovora, implementirati projekat.

„Na račun Grada Mostara 9. septembra ove godine uplaćeno je 188.000 KM, a ostatak sredstava će biti uplaćen prema dinamici kako je propisano realizacijom ugovora“, kažu iz Federalnog ministarstva. Oni dalje ističu da, u skladu sa svojim nadležnostima, žele pomoći i podržati realna i izvodiva rješenja, u čemu mora postojati saglasnost između raznih nivoa vlasti, naročito lokalne zajednice.

„Napominjemo, ažurirani i aktuelni Plan prilagođavanja upravljanja otpadom za regionalnu deponiju Uborak-Buđevci u Mostaru predviđa i saniranje postojećih ploha, te njihovo ozelenjavanje i na tome će se u narednom periodu također insistirati i raditi. U periodu zatvaranja postojećih ploha, Planom je predviđeno i otvaranje plohe za odlaganje otpada do konačne sanacije i zatvaranja“, kažu iz Federalnog ministarstva. Dodali su da je nemoguće donijeti neko ad hoc, brzo rješenje, koje bi otklonilo sve odavno nagomilane probleme, te da su jedina moguća rješenja ona koja se poduzimaju korak po korak, u skladu s postojećim zakonskim propisima i sudskim presudama koje su donesene po ovom pitanju.

Mještani koji godinama upozoravaju sve nivoe vlasti na probleme sa deponijom Uborak ne dijele mišljenje Federalnog ministarstva, te naglašavaju da bi trebalo u potpunosti zabraniti odlaganje otpada na toj lokaciji i pronaći novu, odgovarajuću lokaciju ili alternativne načine zbrinjavanja otpada.

„Građani su uvijek ti koji trpe“, zaključuje Omer Hujdur.

SVAKI STANOVNIK PROIZVEDE PROSJEČNO 352 KG OTPADA GODIŠNJE

Po definiciji, divlje deponije predstavljaju dugoročno odlaganje otpada na lokacijama koje nisu predviđene za tu namjenu. Najčešće se nalaze u udaljenim područjima, poput uvala potoka (zbog navike ljudi), uz obale rijeka, u šumama ili uz prometnice.

Tačan broj divljih deponija u Bosni i Hercegovini nije poznat, broj se stalno mijenja, ali i ovisi od primijenjene metodologije, ističe Safet Kubat iz Eko pokreta Rijeke Bosne i Hercegovine – Budi promjena.

„Broj divljih deponija možemo odrediti na temelju metodologije mapiranja. Prema podacima iz 2022., bilo ih je više od 1.200, no vjerujem da se taj broj značajno smanjio. Neophodno je uspostaviti jedinstveni registar divljih deponija. Prije nekoliko godina, Agencija za vodno područje rijeke Save također je provela mapiranje, pri čemu su utvrdili da ih ima 750“, kaže Kubat.

Iz Eko pokreta su mapirali divlje deponije na području Zavidovića, gdje ih je prije bilo oko 200, a trenutno ima 22 nelegalna odlagališta. Prema riječima Safeta Kubata, ovaj pad broja divljih deponija rezultat je aktivnog angažmana i uključivanja stanovništva.

Radi boljeg pojašnjenja, on navodi da svaki stanovnik BiH proizvede prosječno 352 kilograma otpada godišnje. S obzirom na to da je oko 80 posto stanovništva uključeno u zakonit sistem odvoza otpada, to znači da njihov otpad završava na reguliranim deponijama, sa odgovarajućim dozvolama.

„Ako pretpostavimo da BiH broji oko 3 miliona stanovnika, 20% posto od tog broja, odnosno 600.000 ljudi ne koristi službene sisteme odvoza. Kada se pomnoži 600.000 stanovnika s prosječnim količinama otpada od 350 kg po osobi, dolazimo do brojke od 211.200 tona smeća, koje ne završava na zakonitim deponijama. Pravo pitanje je: gdje taj otpad završava? S obzirom na veliki broj operatera za različite vrste otpada, ove brojke otkrivaju pravu sliku stanja u kojem živimo“, ističe Kubat.

Kada govorimo o problematici otpada, navodi Kubat, najveći izazovi u budućnosti biće povezani s područjima na kojima su se gradile deponije iznad naseljenih područja ili u neposrednoj blizini izvora vodosnabdijevanja. Takvi lokaliteti predstavljaju ozbiljnu prijetnju za okoliš i zdravlje ljudi.

Prema Kubatovim riječima, u BiH proces regionalizacije deponija još uvijek nije u potpunosti zaživio. Kao pozitivan primjer navodi Zenicu, gdje šest okolnih općina deponuje otpad na regionalnu deponiju Mošćanica što predstavlja napredak.

“Nije moguće generalizirati stanje u cijeloj zemlji. Ne možemo, dakle, govoriti o najugroženijim područjima generalno, ali možemo govoriti da je Višegrad najugroženiji od akumulacionog smeća koje dolaze iz Srbije i Crne Gore, gdje s pojavama većih kiša, smeće s obala dolazi u rijeku i završava na akumulaciji kod HE Višegrad na rijeci Drini. Smeće, čak, ugrožava i rad HE, koliko god to zvučalo kontradiktorno. U Zenici, s druge strane, možemo govoriti o problemu deponije Rače na koju se godinama deponovao otpad i dovezeni su hektari smeća, dominantno industrijskog otpada (troske) koja i danas predstavlja opasnost za grad”, zaključuje Kubat.

Spomenuo je, također, Modriču i Gudronsku jamu. Podsjetimo, mediji godinama pišu o toksičnom otpadu iz Rafinerije ulja Modriča, a na desetak metara od nje nalazi se naselje. U augustu ove godine u Gudronskoj jami je izbio požar, a ekolozi već odavno upozoravaju da ona predstavlja ekološku bombu.

Kubat je spomenuo i deponiju Nedići u Brezi, gdje je bio problem nelegalnog odlaganja otpada od strane općine.

„U blizini je bio izvor vode Milkino Vrelo, gradska saobraćajnica i rijeka Stavnja, te je predstavljao izvor zaraze. Ali, dobrom voljom i spremnosti gradske vlasti uklonjena je deponija, otpad se direktno vozi na regionalnu deponiju i radi se remedijacija”, kazao je.

Kubat podsjeća da postoje različite vrste otpada, shodno čemu su pogođene i lokacije.

„Rijetko ko spominje otpad, jalovišta iz rudnika ili recimo do Autocesta, gdje su Autoceste sada izuzete iz Federalne nadležnosti i prebačene na lokalnu, u smislu jalovišta. Također i animalni otpad predstavlja problem koji se većinom gomila u blizini razvijenih mesnih industrija. Komunalni otpad, kojeg dominantno produciraju građani zagađuje rijeke, vodu, tlo, šume i opasnost po zdravlje ljudi, i istog ima svuda, manje nego prije ali postoji. Dosta ga ima još uvijek oko rijeke Bosne, na obalama“, navodi Kubat.

DEPONIJA RAČA

Deponija Rača prostire se na površini od oko 700.000 metara kvadratnih i bila je u funkciji nekoliko decenija tokom kojih je služila kao mjesto za odlaganje metalnog otpada kompanije Željezara Zenica, danas ArcelorMittal Zenica. Tokom godina, mnogi stanovnici Zenice su na ovoj lokaciji vršili manje iskope, prikupljajući metalni otpad koji su potom prodavali kao staro željezo.

Samir Lemeš iz Eko foruma Zenica kaže za Žurnal da je situacija sa deponijom Rača prilično složena, te podsjeća da je u zahtjevu za obnovu okolinske dozvole Arcelor Mittal izjavio da je na toj lokaciji prestao odlagati novi otpad i da se ta deponija neće više koristiti.

S tim u vezi, naš sagovornik ukazuje na preporuke i neke od mjera koje se spominju u zahtjevu za obnovu okolinske dozvole za pogone i postrojenja kompanije ArceloMittal Zenica iz jula 2022. u kojima, između ostalog, stoji da “treba provesti postupak procjene uticaja na okoliš i pribavljanja rješenja o odobravaju Studije o procjeni uticaja na okoliš za prestanak rada i zatvaranje industrijske deponije Rača”. Dalje se navodi i to da treba poduzeti i provesti sve mjere za izbjegavanje rizika od zagađenja okoliša i za povrat lokacije na kojoj se nalazi deponija Rača u zakonom propisano stanje okoliša predviđene Studije o procjeni uticaja na okoliš i planom za aktivnosti zatvaranja i postupke nakon zatvaranja ove deponije.

Međutim, iz izvještaja o inspekcijskom nadzoru jasno je da mjere koje su iz kompanije naveli u zahtjevu za obnovu okolinske dozvole nikada nisu provedene.

“U periodu od 01.05.2023. do 30.11.2023. izvršeno je 11 inspekcijskih nadzora kroz koje je kontrolisana realizacija mjera iz aktuelne okolinske dozvole kompanije ArcellorMittal d.o.o. Zenica. U ovim inspekcijskim nadzorima su konstatovana odstupanja od postavljenih rokova i predviđene dinamike”, stoji u izvještaju federalnog inspektora zaštite okoliša.

Tako u izvještaju, između ostalog, stoji da “nije proveden postupak procjene uticaja na okoliš i pribavljanja rješenja o zatvaranju deponije Rača, te nije pokrenuta aktivnost koja će doprinijeti izbjegavanju rizika od zagađenja, odnosno ugrožavanja okoliša i za povrat lokacije na kojoj se nalazi deponija Rača shodno navedenim zakonskim obavezama.

Osim navedenog, u inspekcijskom izvještaju stoji i to je obilaskom pojedinih lokacija odlaganja otpadnih materija utvrđeno da “troska iz pogona Čeličana se i dalje odlaže na “odlagalište kod TGA koje je ranije sankcionisano kao odlagalište koje po količini zahtijeva posebne procedure za odlaganje, te da je formirano i odlagalište sa nepoznatom, ali značajnom količinom građevinskog otpada na lokaciji između Aglomeracije i biohemijskog postrojenja.

Dalje stoji da sa odlagališta VP troske kod “beachinga” povremeno se odvozi ugovorenim kupcima, dok je VP troska sa skladišta “kod Kovačnice” uklonjena, a na njeno mjesto se odlažu frakcije ustinjene čeličanske troske.

Samir Lemeš podsjeća na i dopis ArcelorMittala Federalom ministarstvu od 23. jula ove godine u kojem je traženo da im se odobri da nastave koristiti Raču, jer navodno nemaju drugu alternativu. Iz Ministarstva je traženo da se taj zahtjev dopuni, ali do danas nikada nisu odgovorili ministarstvu.

“Dodatno su tražili da se njihov otpad klasificira kao nusproizvod kako bi izbjegli primjenjivanje propisa o otpadu. Znači, oni dozvolu nemaju, a otpad odlaže ko stigne, uključujući i Mittal”, kazao je Lemeš.

DIVLJE DEPONIJE ZAGAĐUJU I VODU

Safet Kubat naglašava da divlje deponije utječu na zrak, vodu, šumu, tlo i eko sistem u cijelosti, te na ljude i životinje. Divlje deponije su putem procjednih voda nerijetko i glavni izvor zagađenja vode za piće u lokalnim vodnim objektima.

“Na području Zeničko-dobojskog kantona je preko 80 posto analiza vode za piće mikrobiološki neispravno što je direktna posljedica fekalnih bakterija koje se mogu povezati sa divljim deponijama, ali i sa kanalizacijama”, navodi Kubat.

Dalje navodi da divlje deponije utječu na riječne tokove, ali i zrak jer su lako zapaljive.

“Često mogu dovesti i do metanskih eksplozija, a gorenje deponija predstavlja ogroman ekološki i zdravstveni rizik po stanovništvo i isti zahtjeva ogromne kaznene odredbe”, naglašava Kubat. Dodao je i to da divlje deponije imaju i direktna utjecaj na ljude, u smislu zaraze.

POŽARI NA DEPONIJAMA

Posljednjih 15-ak godina u fokusu je i gradska deponija Stanovi u Kladnju. Na ovoj deponiji je početkom augusta ove godine izbio požar koji je danima tinjao zbog čega Štab civilne zaštite Općine Kladanj tada proglasio stanje prirodne nesreće.

Adi Selman iz pokreta “Karton revolucija” kaže za Žurnal da ova deponija nema nikakvih dozvola, niti drugih preduslova za rad, ali da uprkos tome JKP iz Kladnja tu odlaže otpad. On podsjeća da je još tokom 2014. počeo proces izgradnje regionalne deponije u Banovićima, koja bi još obuhvatila općine Kladanj i Živinice. Ovaj projekt je trenutno u završnoj fazi, a sam postupak realizacije trajao je više od 10 godina.

Podsjetimo da su mediji u julu pisali i o požaru na deponiji Višnjik u Gradačcu, kada se vatra proširila i na pšenicu, šumu i kretala se prema kućama. I tada je CZ izdala upozorenje građanima da ne izlaze van kuća jer je dim opasan po zdravlje.

Na opasnost požara na deponijama ukazivali su i iz Centra za ekologiju i energiju. Iz ovog Centra su ranije izjavili da je nemoguće u slučajevima požara na deponiji nemoguće odrediti tačan sastav plinova koji nastaju, ali da je jasno da su izuzetno toksični i često kancerogeni i da mogu imati velike posljedice na zdravlje okolnog stanovništva i osoba koje učestvuju u gašenju požara.

PROBLEMI MJEŠTANA U ŽUNOVNICI

Redakciji Žurnala obratili su se mještani naselja Žunovnica, općina Hadžići žaleći se na građevinski otpad koji se godinama skladišti u krugu kasarne Žunovnica. Na ovu problematiku je u februaru ove godine ukazivao i Jazid Bajrić iz Naše stranke navodeći da je kasarna u Hadžićima trenutno najveća deponija smeća u KS, gdje se već nekoliko godina nelegalno odlaže smeće, koje se ravna bagerima kako bi se prikrila ekološka katastrofa.

„Neophodno je riješiti deponiju i u hitnoj proceduri krenuti s aktivnostima u cilju unapređenja kvalitete života građana“, stoji napisano na internet stranici Naše stranke.

Međutim, prema Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove KS već duži period nije upućen nijedan zahtjev za inspekcijski nadzor na ovoj lokaciji. Istovremeno, iz Kantonalne uprave kažu da je izvršen inspekcijski nadzor na okolnosti prijave u vezi sa neodržavanjem parcele i odlaganja otpada u krugu Tehničko-remontnog zavoda (TRZ) u Hadžićima, u septembru 2023. godine.

„Postupajući u skladu sa svojim ovlaštenjima i nadležnostima sačinjeni su zapisnici kojima je, između ostalog, konstatovano da se u momentu inspekcijskog nadzora u krugu Zavoda nalazio odložen građevinski otpad, nastao u procesu saniranja i rekonstrukcije objekata unutar kruga Zavoda. S tim u vezi subjekt nadzora je upućen da otpad treba odlagati u reciklažna dvorišta Smiljevići, Novo Sarajevo i Ilijaš, a osim toga i upozoren da se ostaci drvenog otpada, koji se dalje koristi kao energent za produkciju toplotne energije za potrebe pogona, trebaju izmjestiti u natkrivene prostore ili se adekvatno zaštititi od atmosferskih uticaja“, kažu iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove KS.

Dalje navode da su prilikom inspekcijskog nadzora postupajućem komunalnom inspektoru predočeni i dokazi o formiranju komisije za praćenje čišćenja deponije smeća odloženog u krugu TRZ-a, te o pokretanju aktivnosti na predaji građevinskog otpada ovlaštenoj firmi za konačno zbrinjavanje, kao i fakture o otkupu otpadnog željeza i špene, otpadne piljevine, te sekundarne sirovine-pilota, a koje otkupljuju firme koje upravljaju otpadom.

UPITAN KVALITET UPRAVLJANJA TZV. SANITARNIH DEPONIJA

Igor Kalaba iz Centra za životnu sredinu podsjeća na izvještaj revizije učinka “Funkcionisanje sistema za upravljanje komunalnim otpadom” koji je objavljen u oktobru 2023. i u kojem se navodi da su divlje deponije “van kontrole” i da kao takve predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi i životnu sredinu.

“Njihov broj se u tom dokumentu procjenjuje na oko 270 u Republici Srpskoj. Taj broj je svakako ogroman sam za sebe, ali nije isključeno da je situacija i lošija. Tome treba dodati i to da je kvalitet upravljanja većinom takozvanih sanitarnih deponije krajnje upitan tako da se u samom strartu definicija divlje deponije treba uzeti u razmatranje”, kaže Kalaba.

Iz Centra su nekoliko puta prijavljivali ilegalne i neadekvatne deponije širom države, od Omačine do Drvara.

“U pojedinim slučajevima, kad se radi o manjim ilegalnim deponijama komunalne službe izvrše process čišćenja, ali osim ako ne dođe do uspostavljanja upravljanja otpadom na tim ili obližnjim lokacijama, problem se često ponavlja. Međutim još veći problem je sa velikim deponijama, što ilegalnim što privremenim neadekvatnim opštinskim deponijama za koje je neophodna veća investicija, a za dugoročno rješavanje problema sistemska promjena u upravljanju otpadom”, dodao je Kalaba.

Najveći je problem, dodao je, sa komunalnim otpadom, ali nisu ni rijetki slučajevi neadekvatnog deponovanja građevinskog otpada.

Igor Kalaba pojašnjava da zdravstveni i okolišni problem zavise od tipa otpada, te se u nekim slučajevima na otpadu mogu pronaći otrovne supstance kao što je npr. azbest. Međutim, kod komunalnog otpada također imamo kao posljedicu pojavu pacova, te okupljanje pasa lutalica, a pošto se nerijetko odlaže i klaonički otpad tu postoji mogućnost izbijanja te širenja zaraznih bolesti. Zavisno od lokacije, a nisu rijetki slučajevi da su deponije na obalama rijeka, može doći i do zagađenja vodotokova.

“Uvijek je dio odgovornosti na nadležnim strukturama, a dio na građanima. Međutim, građani ne mogu snositi istu težinu odgovornosti u slučajevima kad stvarno nemaju infrastrukturu koja bi im omogućila legalno odlaganje otpada. U prethodno navedenom izvještaju se navodi da približno 30 posto građana RS nije obuhvaćeno sistemom prikupljanja i odlaganja otpada. S druge strane, ako su privremene i trajne deponije neadekvatne, kakva je razlika između njih i divljihdeponija, i koji tu stimulus postoji za građane da se ponašaju odgovorno kad će otpad svakako biti odložen nepropisno? Također, iako ne mogu riješiti problem već samo upozoravati i sankcionisati, inspekcijske službe su itekako odgovorne i dužne da što profesionalnije i upornijeobavljaju svoj posao, kao važna karika do konačnog rješenja”, ističe Kalaba.

KAKO STATI U KRAJ DIVLJIM DEPONIJAMA

Igor Kalaba kaže da dugoročno rješavanje pitanja otpada zahtijeva ambiciozne i sistemske politike koje bi uspostavile ispravnu hijerarhiju upravljanja otpadom. Ova hijerarhija treba biti usmjerena prema najodrživijim i okolišno prihvatljivijim mjerama ka onim najmanje prihvatljivim koje treba da budu svedene na apsolutni minimum.

„Ključni korak jeste smanjenje proizvodnje otpada u svim sektorima i odgovorno upravljanje sa nastalim što podrazumijeva korištenje i prikupljanje što više ponovo-iskoristivih materijala, takozvani re-use i upcycling, a tek nakon toga dolaze reciklaža i u slučajevima gdje je neizbježno – odlaganje na deponije.

Neophodno je za te mjere obezbijediti infrastrukturu ali i aktivno raditi na podizanju svijesti građana, ali upravo tim redoslijedom, nipošto obrnuto”, zaključuju Kalaba.

Safet Kubat ističe da ne postoji magični štapić za rješavanje problema, već samo sistemska rješenja. On podsjeća na niz inicijativa i akcija ekološkog pokreta Rijeke Bosne i Hercegovine “Budi promjena”. Ovaj eko pokret je organizovao više od 3.600 akcija čišćenja smeća.

“Borba je usmjerena u dva smjera, jedan prema institucijama, investitorima, pravnim licima, a drugi prema građanima. Također smo radili na podizanju ekološke svijesti, pa s pravom mogu reći da je situacija dosta bolja”, kaže Kubat.

Za primjer navodi Zeničko-dobojski kanton na kojem je, kaže, povećan odvoz otpada sa 75 na skoro 95 posto što je veliki pomak. Prema Kubatovim riječima evidentan je napredak i u Kantonu Sarajevo, posebno u posljednje dvije godine.

“Ljudi su dosta osvješteniji, ali i dalje nam 10 posto populacije pravi problem. Obale rijeka moramo riješiti, to zahtijeva sistematska rješenja, prvo uključenost svog stanovništva u odvoz, pa onda razdvajanje na licu mjesta, povećan postotak reciklaže, iskoristivost otpada,  konkretnih rješenja, do uvoženja depozitnog sistema poput Njemačke, Hrvatske, Velike Britanije, Estonije i slično”, kaže Kubat.

(zurnal.info)