Glavna služba za reviziju RS krši Zakon o javnim nabavkama

Kancelarija za reviziju institucija Bosne i Hercegovine je 2014. godine sprovela reviziju učinka upravo na temu telekomunikacija u institucijama BiH, koja je ispitivala postoji li sistemski pristup u korištenju proračunskog novca za potrebe telekomunikacijskih rješenja u institucijama BiH i preduzimaju li institucije potrebne aktivnosti kako bi osigurale da postojeća telekomunikacijska rješenja budu ekonomična i efikasna. Naime, istraživanje je pokazalo kako na nivou institucija BiH nema sistemskog pristupa u ovoj oblasti.

Za potrebe korištenja telekomunikacijskih usluga, institucije uglavnom ne sprovode javne nabavke kojima bi se osigurala konkurentnost i ostvarili najpovoljniji uslovi na tržištu, o čemu smo već pisali. Dakle, u oblasti telekomunikacija sredstva se troše krajnje neekonomično i neefikasno. Institucije BiH za prijenos podataka koriste telekomunikacijske mreže uglavnom BH Telekoma, HT Eroneta i Mtela.

U Bosni i Hercegovini očito još uvijek vlada dogovor između operatera i institucija, gdje se koriste usluge operatera koji pripadaju njihovom nacionalnom korpusu. Tako, u Republici Srpskoj institucije i javna preduzeća poslove nabavke telekomunikacija bez tendera uglavnom dodjeljuju Mtelu, u FBiH opštine sa bošnjačkom većinom BH Telekomu, dok u kantonima/županijama sa hrvatskom većinom dodjeljuju HT Eronetu.

Za razliku od na primjer Vodovoda i Čistoće, gdje vlada monopol na tržištu pa se ne moraju raspisivati tenderi, na polju telekomunikacije to ne može biti praksa.

Podaci izvještaja RAK-a objavljenog u aprilu 2013. godine o ocjeni stanja tržišta telekomunikacija u BiH, pokazuju da je na tržištu samo do 2012. godine došlo do povećanja konkurencije u poređenju sa prethodnih 10-ak godina.

Ovi podaci itekako pokazuju da na tržištu postoji razvijena konkurencija, te bi samim tim institucije redovnim sprovođenjem javnih nabavki mogli da ostvare značajne uštede, ali to kod institucija u Republici Srpskoj, ali i Federaciji BiH nije slučaj. Redovno se krši Zakon o javnim nabavkama, a favorizuju se određeni ponuđači.

Takav je slučaj i sa Republičkom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP) koji ističu da uprkos povećanju konkuretnosti fiksne telefonije, to je ipak nedovoljno za potrebe organa kao što je RUGIPP.

„Iako je proteklih par godina povećana, konkuretnost u pogledu operatera fiksne telefonije u Republici Srpskoj je još uvijek nedovoljna za potrebe organa kao što je RUGIPP, cijeneći da u svom organizacionom sastavu imamo 64 organizacione jedinice i veliki broj formiranih Komisija za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima za koje je potrebno da koriste usluge operatera koji ima zonu dostupnosti na teritoriji cijele Republike Srpske“, kazala je Bosiljka Predragović, dipl. pravnik RUGIPP-a.

Zanimljivo je da su u RUGIPP-u na osnovu „internog“ istraživanja došli do saznanja da je Mtel jedini  operater koji može da im omogući kvalitet signala na teritoriji cijele Srpske, te je tako Mtel bio i jedini ponuđač na tenderima.

U Republici Srpskoj za sve institucije telekomunikacijsku mrežu obezbjeđuje Služba za zajedničke poslove Vlade Republike Srpske. Iako smo tražili da nam odgovore na pitanja u vezi tendera i troškova telekomunikacijskih usluga, u Službi za zajedničke poslove Vlade RS očito smatraju da za tim nema potrebe. Međutim, od 16 ministarstava koja čine Vladu Republike Srpske, odgovore o troškovima telekomunikacijskih usluga dobili smo od 9 ministarstava.

Ministarstvo saobraćaja i veza je samo jedno od devet ministarstava koji su nam kazali da ne sklapaju samostalno ugovore nego usluge telefonije u Administrativnom centru RS ostvaruju putem Službe za zajedničke poslove Vlade Srpske. Navode da troškove interneta čine troškovi održavanja sistemskog mrežnog tunela putem kog se vrši nadzor nad radom stanica za tehnički pregled vozila u realnom vremenu, koji je u funkciji od 2009. godine kada je i sprovedena nabavka za tu uslugu, i taj ugovor je još uvijek na snazi. I naravno, troškovi usluge mobilnog telefona koji su kako navode niži od 6 000 KM bez uračunatog poreza na godišnjem nivou, se sklapaju putem direktnog sporazuma, što je slučaj sa skoro svim institucijama u Republici Srpskoj.

„Telekomunikacijske usluge čine dio A Aneksa II Zakona o javnim nabavkama koji za predmet javne nabavke ima usluge koje se dodjeljuju u skladu s postupcima javnih nabavke, te su na osnovu toga ugovorni organi dužni da raspisuju javne nabavke. Bilo kakvo zaobilaženje primjene zakonom propisanih procedura može dovesti do favorizacije pojedinih operatera. Iako službenici za javne nabavke navode da im treba dodatna edukacija iz oblasti telekomunikacionih usluga, zanimljivo je kako na Portalu javnih nabavki mali domovi zdravlja, osnovne škole, centri za kulturu, koji provode zaista male nabavke putem direktnog sporazuma  objavljuju ove postupke, dok vlada i većina ministarstva koji sigurno troše mnogo više ove troškove ne prikazuju, ni kroz planove kao ni u provedenim postupcima i zaključenim ugovorima“, kazala je Ivana Korajlić, dirktor Transparency Internationala u BiH.

Foto: Ivana Korajlić, TI BiH

Glavna služba za reviziju ne poštuje Zakon o javnim nabavkama

Nakon što smo tražili da nam dostave podatke o troškovima telekomunikacijskih usluga, tednerima i ponuđačima, ustanovili smo da Glavna služba za reviziju RS ne poštuju zakon kada su u pitanju javne nabavke.

„Nabavku usluge fiksne telefonije u Banjaluci ne sprovodi Glavna služba za reviziju javnog sektora RS, s obzirom na to da koristi priključke na telefonskoj centrali u Poslovnom centru Vlade RS. Na centralu je priključeno više institucija smještenih u Poslovnom centru, a njime upravlja Služba zajedničkih poslova Vlade. Usluge mobilne telefonije sprovode se putem direktnog sporazuma jer vrijednost usluga ne prelazi iznos od 6 000 KM na godišnjem nivou“, kazali su iz Glavne službe za reviziju javnog sektora RS.

Na pitanje ko su ponuđači te od koga su dobili ponude kada su u pitanju nabavke usluga direktnim postupkom, dobili smo sad već i očekivan odgovor „ zatražili smo ponudu od Mtela“.

„Evidentno je da shodno čl. 5. Pravilnika o postupku direktnog sporazuma (Službeni glasnik BiH, br 90/14) “ugovorni organ ispituje tržište te traži pisani prijedlog cijene ili ponudu od jednog ili više privrednih subjekata koji obavljaju djelatnost koja je predmet javne nabavke”. S obzirom da sa dobavljačem Mtel niz godina unazad imamo uspješnu saradnju, a da je  vrijednost nabavke do 6.000 KM, ponudu smo zatražili od Mtela“, istakli su iz Službe za reviziju Republike Srpske.

Postavljamo pitanje da li je argument „imati sa nekim godinama uspješnu saradnju“ dovoljan da se ponuda uvijek traži od istog ponuđača, u ovom slučaju od Mtela.

Igor Vukajlović, sekretar Uduženja građana „Tender“, smatra da “ugovorni organi da su ispoštovali Pravilnik o postupku direktnog sporazuma kojeg su u svom odgovoru već spomenuli, vidjeli bi da su drugi ponuđači povoljniji i mogli bi tražiti više ponuda”.

„Ugovorni organ je sam dao odgovor na pitanje. Obavezni si bili ispitati tržište, što očigledno nisu uradili, nego su samo tražili ponudu jednog ponuđača. Da su ispitali tržište vidjeli bi da su drugi ponuđači povoljniji i tražili bi više ponuda. Napominjemo da je BH Telekom izuzet iz primjene ZJN-a upravo iz razloga što je ova oblast izložena konkurenciji, te je svakako neprimjereno da jedna institucija koja treba da bude uzor svim drugim institucijama na ovakav način zloupotrebljava ZJN, na štetu javnih sredstava“, smatra Vukajlović.

U Glavnoj službi za reviziju RS zaposleno je 65 radnika, službenih mobilnih telefona kako su nam kazali imaju 3 (glavni revizor, zamjenik glavnog revizora i vozač), a fiksnih telefona zajedno u Banjaluci i Bijeljini 75 (uključujući sale za sastanke, arhive i kancelarije koje se ne koriste svakodnevno).

Troškovi mobilnih telefona Službe za reviziju za decembar 2018. godine, iznosili su ukupno 119,52 KM, dok su troškovi fiksnih telefona kancelarije u Banjaluci  za isti mjesec 2018. godine iznosili 439,56 KM, a za kancelariju u Bijeljini 200,17 KM, što ukupno iznosi 759,25 KM (bez usluga interneta). To bi značilo da ukupni godišnji troškovi fiksne i mobilne telefonije dvije kancelarije Glavne službe za reviziju iznose više od 6,000 KM, odnosno više od 9.000 KM, za šta je po zakonu neophodno raspisati tender o nabavci tih usluga.

Glavna služba za reviziju RS očigledno godinama krši Zakon o javnim nabavkama BiH, ali je ovih dana u nekoliko navrata kroz zvanične odgovore pokušala da sakrije istinu i dodatno obmane javnost. Vjerovatno je to i jedan od razloga zašto je Glavna služba za reviziju do sada bila nesposobna da utvrdi nepravilnosti u izvještajima ministarstava, institucija i javnih preduzeća. Očigledno je da za ovaj propust nije odgovoran samo aktuelni glavni revizor Jovo Radukić, jer izgleda da ova javna nabavka nije bila praksa ni njegovih prethodnika Duška Šnjegote i Boška Čeke.

Bez obzira na političke uticaje pod kojima se povremeno nalazi Glavna služba za reviziju RS i njeni kadrovi, postavlja se pitanje ko i na koji način može kontrolisati zakonitosti rada SZR, odnosno ko kontroliše da li se SZR pridržava zakona kada su u pitanju javne nabavke i ostale aktivnosti kojima se šteti budžet ali i građani Republike Srpske.

Nadamo se da će Glavna služba za reviziju RS nakon našeg pisanja, raspisivati tendere za ove usluge u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama, ali i da će ubuće pravilnije kontrolisati rad ministarstava, institucija, gradskih i opštinskih uprava, javnih preduzeća, što ce dovesti do smanjenja monopolskog ponašanja na tržištu ali i smanjenja troškova u budžetu.

*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)