Prije tačno godinu pripadnici MUP-a RS pronašli su tijelo 21. godišnjeg Banjalučanina Davida Dragičevića na ušću rijeke Crkvene u rijeku Vrbas. Ovo je bio tek uvod u nešto što će dobro poljuljati povjerenje građana u policiju, ali u čitav sistem u kojem žive.
Konferencija za novinare od 26. marta 2018., na kojoj je izneseno niz detalja u kojima je policija u startu pokušala smrt Davida Dragičevića proglasi zadesnom, izazvala je burnu reakciju porodice i javnosti koja je na kraju rezultirala masovnim građanskim protestima koji još traju.
No, krenimo redom. David Dragičević nestao je u noći 18. marta 2018. godine, a njegovo tijelo pronađeno je 24. marta kod tvrđave Kastel. Načelnik Uprave za organizovani kriminal MUP-a RS Darko Ilić na konferenciji za novinare iznosi tvrdnje koje nastoji prikazati Davida kao konfliktu ličnost, sklonu kriminalu.
POKUŠAJ KRIMINALIZACIJE UBIJENOG MLADIĆA
“David Dragičević se potukao ispred kafića ‘Meta’ sa tri lica, poslije toga viđen je u još nekoliko banjalučkih kafića i klubova, pojeo burek, otišao i opljačkao kuću Đorđa Rađena, ukrao 200 KM, laptop, usb stik i ključeve od kuće, a onda se vjerovatno slučajno okliznuo i upao u Crkvenu koja je bila nabujala”, u najkraćem bi bio Ilićev opis događaja kobne noći.
Umjesto potvrde svega ovoga pojavljivanje na pomenutoj konferenciji patologa Željka Karana samo je proizvelo suprotan i ogorčenje porodice ali i dobrog dijela javnosti. Najprije, nikada se na nekom presu MUP-a RS nije pojavljivao patolog. Policija pravi veliku grešku i što, uprkos povredama za koje i sam Karan rekao da ih je Davida dobio za života, mladićevu smrt pokušava predstaviti “kao slučajnu”.
Foto: Sramni press MUP-a RS
Ovakva objašnjenja nisu zadovoljila oca Davora Dragičevića i Davidove prijatelje koji istog dana počinju proteste na Trgu Krajine u Banjaluci.
“Pogledajte te oči, ako hoćete svi… Nikog ne okrivljujem niti želim, samo želim istinu i pravdu. Smirit se neću nikad više u životu, dok se krivci ne pronađu i dok pravda ne bude zadovoljena. Svi imamo svoju djecu, bebe, cuke… gdje ćemo ih pustiti? U ovaj grad gdje sotone vladaju i zlikovci? Ja sam ratni vojni invalid! Ja sam stvorio ovu državu! I da se meni ovo dogodi!? Hoću da napravim da se ovo nikad više nikome ne dogodi!”, rekao je tada sa suzama u očima Davor Dragičević.
Ovi protesti prerasti će u čitav pokret Pravda za Davida koji je postao noćna mora za vlast u RS i simbol borbe protiv nepravde u čitavoj BiH. Tako je grupu Prava za Davida u vrlo kratkom vremenu na društvenim mrežama podržalo više od 300.000 građana kako iz BiH tako i svijeta. Ovome je doprinjelo pojavljivanje na internetu brojnih snimaka uličnih kamera koje pokazuju da kretanje Dragičevića kobne noći teško da može da bude onako kakvog ga je prikazala policija.
Bloger Slobodan Vasković o ovome je najviše pisao i objavljivao detalje. Dodatnu sumnju su podgrijala i dva obdukciona nalaza iz Banjaluke i Beograda u kojima su različito tumačena vremena smrti mladića. Otac Davor Dragičević i majka Suzana Radanović sve vrijeme su tvrdili da je njihov sin David otet, mučen, a potom ubijen, te da su u sve uključeni i najviši policijski dužnosnici.
Svakodnevne proteste na centralnom banjalučkom trgu, koji od starta nisu prijavljivani policiji, vlast nije ni pokušavala da spriječi, iako su i tada bili “nezakoniti”, a glavni razlog su bili opšti izbori zakazani za oktobar 2018.
Gradska i entitetska vlast čitav slučaj je ignorisala u nadi da će se – kao i sa protestima za Picin park – građani brzo umoriti i otići.
MASOVNI GRAĐANSKI BUNT
Međutim, građanski bunt je eskalirao toliko da je na pojedinim veliki protestima bilo i više od 30.000 ljudi iz cijele BiH. Ovaj događaj samo je otvorio još jednu mračnu priču u ovoj zemlji jer su se i u drugim dijelovima počele pojavljivati slične priče o nekažnjenim ubistvima, poput slučaja Memić u Sarajevu. Nesreća i strah za budućnost svoje djece ujedinila je ljude širom BiH tako da su protesti održavani i u drugim bh. gradovima, čak i u drugim zemljama.
Foto: Posljednji veliki miting “Pravde za Davida” održan pred opće izbore 2018.
Opozicija u RS najprije se iz čitave priče nastojale skloniti, bojeći se da ih optuže za organizaciju protesta. Ipak, kada su i oni shvatili da bi od svega mogli da imaju koristi, slučaj Dragičević našao se (10. maja 2018.) na dnevnom redu i posebne sjednice Narodne skupštine RS. Formiran je skupštinski Anketni odbor koji je trebao da ispita okolnosti stradanja i istrage mladićeve smrti.
Njegov otac Davor i pred poslanicima je ocijenio je da je David brutalno ubijen, a nepunih mjesec kasnije Anketni odbor u zaključcima je naveo “da postoji osnova sumnje da je David Dragičević ubijen”. Izražena su i očekivanja da se po ovom pitanju što hitnije odredi Tužilaštvo RS sa odgovarajućom odlukom. Iako je skupštinska većina odbila zaključke Anketnog odbora, pod pritiskom javnosti početkom jula oglasilo se Okružno tužilaštvo u Banjaluci navodeći da je donesena Naredba o sprovođenju istrage “protiv NN lica zbog ubistva Davida Dragičevića”.
Okružno tužilaštvo, međutim, i danas tapka u mjestu, bez vidljivih rezultata istrage, što dodatno podgrijava sumnje javnosti da se čitav slučaj nastoji zataškati ili prepustiti zaboravu.
U avgustu 2018. formiran je i međunarodni advokatski tim, kojeg je angažovala porodica Dragičević, a čiji je zadatak bio da pomogne u istrazi. Tim su činili Anto Nobilo iz Hrvatske, Zora Dobričanin-Nikodinović iz Srbije, te Duško Tomić i Ifet Feraget iz BiH. Advokatski tim je, nakon nekoliko mjeseci, rasformiran, jer su advokati imali podijeljene stavove, a uz porodicu je kao advokat ostao samo Ifet Feraget. Davor Dragičević je tada ustvrdio da su Nobilo i Tomić “podmetnuti da pomognu u zataškavanju Davidove smrti”.
BORBA DAVIDA I GOLIJATA
Nakon ubjedljive pobjede na izborima SNSD-a i njegovih koalicionih partnera bilo je za očekivati da će institucije vlasti učiniti sve da unište pokret Pravda za Davida i spriječe svakodnevna okupljanja građana. Cijeli region, pa i Evropu, obišli su snimci policijske represije 25. decembra, za katoliki Božić, kada su jake policijske snage prvo uklonile memorabilije (Davidovo srce) oko kojih su se građani okupljali i palili svijeće za Davida. Policijski kordon je odgurao građane sa trga, a došlo je i do hapšenja i sukoba sa građanima.
Mirna okupljanja građana na Trgu Krajine ipak su trajala sve do 30. decembra, nakon čega je policija zabranila proteste. Prema navodima policije, “učesnici nisu imali odobrenja za skup i narušavali su javni red i mir”.
I dok je MUP RS saopštio da će sva buduća okupljanja grupe Pravda za Davida biti zabranjena, ministar Dragan Lukač je ustvrdio da ne postoji trajna zabrana okupljanja. Ovdje se samo potvrdilo da izuzetak ne postaje pravilo, jer ako nekom dozvolite 280 dana da se okuplja bez dozvole to ne znači da će se to dozvoliti i 281. dan.
Uslijedila su hapšenja i privođenja Davidovih roditelja ali i aktivista grupe Pravda za Davida, a hapšeni su i neki predstavnici opozicije koji su se 25. decembra pokušali usprotiviti policiji. Davor Dragičević, za kojim je raspisana i potjernica, nestao je u noći 30. decembra i za sada se javlja sa nepoznate lokacije. Rekao je da je pobjegao radi svoje sigurnosti i zbog toga što ne vjeruje da će biti pravde za njegovog sina.
Foto: Među uhapšenim na Trgu Krajine 25. decembra bio i Draško Stanivuković iz PDP-a
“Nikad, dok ne dođe sudski proces, ovo neće stati. Grupa ‘Pravda za Davida’ neće nikad nestati. ‘Pravda za Davida’ u toj državi neće doći, neće nikada doći. Oni će montirati neki proces, Milorad Dodik i ovi ostali neće priznati ubistvo, ali doći će sve na svoje”, rekao je Davor Dragičević.
Građani se od 2. januara, i pored zabrane okupljanja, u manjem broju nastavljaju okupljati svaku večer u porti Hrama Hrista Spasitelja, gdje pale svijeće za Davida.
U AUSTRIJI DAVID PONOVO SAHRANJEN
Davidovi posmrtni ostaci, na insistiranje njegove majke Suzane koja živi u Austriji, 12. marta su eskumirani sa banjalučkog Novog groblja i prebačeni u gradić Wiener Neustadt, nedaleko od Beča, gdje je ponovo sahranjen 15. marta.
“Kome da ga ostavim, ja više nemam ovdje kome da ga ostavim. Oca su mu protjerali, brat i sestra i ja ne živimo ovdje. Da ga ostavim ubicama da slave na njegovom grobu?”, rekla je Suzana Radanović, najavivši borbu za istinu i pravdu o smrti svog sina i pred evropskim institucijama.
Foto: Nakon ekshumacije David Dragičević ponovo sahranjen u Austriji
Ni posljednji zahtjev za mirno okupljanje na Trgu kako bi se obilježila godišnjica Davidovog nestanka nije odobren. Gradske vlasti također su najavile tužbe i traženje odštete “za štetu nanesenu gradu zbog incidenata na novogodišnjim skupovima i zbog otkazivanja dolaska većeg broja turista”. Riječ „Pravda“ i dizanje ruke za policiju su postali kažnjivo djelo.
Nakon “osmomartovskog marša“, na kojem su učesnici uzvikivali pravda, organizatori su pozvani u policiju da daju objašnjenje. Članovi grupe danas smatraju da su im ugrožena osnovna ljudska prava i slobode, te naglašavaju da su o ovom slučaju obavijestili Kancelariju EU, nevladin sektor, Ombudsmena BiH, te visokog predstavnika, s kojima su zakazani sastanci.
“Tretiraju nas kao državne neprijatelje i tražimo da se prestane sa tim. Mi nismo nikakvi rušioci, divljaci, plaćenici niti bilo šta slično. Mi smo pošteni i časni građani ove države koji traže samo jedno – istinu i pravdu. Od toga nećemo odustati. Nakon godinu smo u situaciji da ne znamo šta se desilo sa Davidom. Niko nije kažnjen. MUP i Tužilaštvo jedni drugima prebacuju lopticu, kažnjeni su samo oni koji traže istinu i pravdu. I kažnjeni i kriminalizovani. Počevši od roditelja ubijenog Davida, pa do svih koji su ih podržali“, upozoravaju iz grupe.
Članovi Pravde za Davida takođe pozivaju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika da lično povede građane pred Tužilaštvo, kao što je obećao krajem prošle godine, kako bi tužioce “izbacili iz njihovih kancelarija ukoliko ne bude odluke u slučaju ‘Dragičević’“.
Iz Okružnog tužilaštva Banja Luka i dalje odgovaraju pamfletima “kako je predmet u fazi istrage te da se poduzimaju sve potrebne i odgovarajuće istražne radnje kako bi istraga u vezi sa stradanjem Davida Dragičevića bila što prije okončana otkrivanjem izvršilaca krivičnog djela i rasvjetljavanjem činjenica i okolnosti pod kojima je ono izvršeno”.
Nakon čitavih 12 mjeseci “istrage” koja je bila sve samo ne profesionalna, nepristrasna i stručna, pitanje je vjeruje li u to više iko. S druge strane, borba roditelja Davida Dragičevića i ljudi okupljenih oko njih postala je simbol borbe za dostojanstvo čovjeka u društvu koje je pojela korupcija i klijentelizam.
