Svaki put kada javnost pomisli da vlast bh. entiteta Republika Srpska ne može povući potez koji može neugodno iznenaditi, uvjerimo se da može i gore od svega već viđenog.
Posljednji primjer je promotivni spot Ministarstva finansija, u kojem podobni ekonomski eksperti i resorna ministrica Zora Vidović (iza velikih, crnih, sunčanih naočala) govore o „neviđenom uspjehu RS-a“, zaduženju prodajom obveznica u vrijednosti 300 miliona eura na Londonskoj berzi. Navodi Vidović da će nakon ovog „uspjeha“ RS biti prepoznata na svjetskom finansijskom tržištu, da će se pojaviti novi, zainteresirani kreditori…
I biće da hoće, jer kao garanciju za vraćanje pozajmljenog novca založeni su i „zemlja i voda i zrak“. Odnosno javna dobra nad kojima je RS titular vlasništva i koja će preći u ruke vlasnika obveznica ukoliko se novac ne vrati. Bit će RS zanimljiva potencijalnim kupcima i jer se zadužila uz kamatnu stopu od 4,75 posto. Dakle, građani ovog entiteta, a ne vlast, za pet godina trebat će vratiti ukupno 375 miliona eura!
I što je najžalosnije – ni cent od tog novca neće biti uložen u podršku realnom sektoru ili infrastrukturne projekte. Dakle od, podvlačimo, duga teškog 375 miliona eura, neće biti otvoreno ni jedno radno mjesto, nećemo imati ni nove bolnice ili škole. Sve to otići će u javnu potrošnju. Odnosno podršku budžetu za povećanje plata u javnom sektoru, vraćanje ranijih kredita i mizerne jednokratne pomoći penzionerima i borcima.
To je ono čime se ministrica finansija hvali, to je ono što se na provladinim medijima predstavlja kao uspjeh nad uspjesima. Ekonomski eksperti koji prate kretanja ma međunarodnom finansijskom tržištu ističu da tokom svoje karijere na takvu vrstu samopromocije, koja je oličenje najbrutalnije bahatosti vlasti, nikada nisu naišli.
Ali ovo je Republika Srpska i u njoj je sve moguće. Premijer RS Radovan Višković također se, bez i trunke srama, pohvalio da je „Srpska napravila istorijski korak, jer se danas priča o obveznicama RS u svjetskim i evropskim finansijskim centrima“.
No, najlicemjerniji u plejadi onih koji su bezrezervno podržali novo zaduženje je predsjednik NDP-a Dragan Čavić. Onaj Dragan Čavić, ekonomista i nekada najžešći opozicioni kritičar politike zaduženja RS. Koji je iz poslaničkih klupa i za par miliona maraka kredita, odnosno emisije trezorskih zapisa poručivao „kako vlast siječe uši da bi krpila stražnjicu“.
A sada, da ni trepnuo nije, na sva usta pridružuje se horskoj pratnji Milorada Dodika koja nas uvjerava kako je hvale vrijedno to koliko je RS sposobna da se dočepala i Londonske berze.
Ono o čemu vlast ne govori jeste da se budžet iz dana u dan sve teže puni iz izvornih prihoda. Realni sektor, koji jedni stvara dohodak, jedva glavu drži iznad vode, pandemija već drugu godinu život drži pod dignutom ručnom kočnicom, kupovna moć stanovništva pada pa se sve odražava i na visinu prihoda od indirektnih poreza.
Bez odgovora kada će konačno krenuti masovna imunizacija stanovništva građani su sve nezadovoljniji. I svaki, pa i najmanji javni protest tih nezadovoljnih, dokaz je da se gnjev spram vlasti sve više akumulira. A iduća, 2022. godina se bliži. Sa njom i opšti izbori. Dakle, svaki oblik socijalnog nezadovoljstva valja preduprijediti, a to je najlakše novcem… Stoga će se od kredita povećati plate policiji, prosvjeti, javnoj upravi, medicinskim radnicima…
Onima koji su u odnosu na ostatak građana ionako u privilegovanoj poziciji. Jer njima zbog lockdowna nisu smanjivane plate, oni niti jedan mjesec od marta prošle godine nisu bili na minimalcu. Oni su, u najvećem broju, glasačka, partijska mašinerija koju valja redovno “podmazivati“.
A nešto koski bit će bačeno sa stola i penzionerima i borcima. Tako će pred uskršnje praznike, ovisno od visine penzije, dobit između 50 i 80 maraka. Jednokratno!
Demobilisanim borcima, pod uvjetom da spadaju u kategoriju socijalno ugroženih građana, „posrećit“ će se sa pomoći, jednokratne, od 100 KM. Ali da bi se ušlo u kategoriju „socijalno ugroženih“, prihodi četvoročlanog domaćinstva ne smiju biti veći od 520 maraka, demobilisani borac ne smije imati automobil skuplji od 6.000 KM, ili biti vlasnik više od pet duluma zemlje, makar to bio i kakav hercegovački krš na kojem ni koze ne mogu brstiti.
A koliko je u RS siromaštvo uzelo maha najbolje se vidjelo prvog radnog dana ove nedjelje. Kada su pred odjeljenjima društvenih djelatnosti u Banjaluci, Bijeljini… u redovima stajali bivši borci, uvjereni da će obećano dobiti. No, radost da će makar i minimalno pokrpiti kućne budžete zamijenila je i tuga i ljutnja kada su shvatili da za obećani novac moraju priložiti hrpu dokumenta i onda čekati da se utvrdi da li su dovoljno siromašni.
Moglo se do novca doći i na drugačiji način – novim kreditnim aranžmanom sa MMF-om. Uz kamatnu stopu nešto iznad jedan posto. No, MMF zauzvrat očekuje i nastavak reformskih procesa, usvajanje zakona kojima bi se stalo u kraj kriminalu i korupciji. Sve ono na što vlast RS-a nije spremna, pa šta košta da košta.
A kako bi se opravdala pred građanima, po ko zna koji put im baca prašinu u oči, odnosno iz SNSD-a odustajanje od saradnje s MMF-om pravdaju „namjerom te međunarodne finansijske institucije da ukinu državu Republiku Srpsku“. Samo što im niko nije prišapuno da RS nije i neće biti država.
