Izvor: Nezavisne/5.1.2008.
Stanje privrede u BiH je katastrofalno sa daljom tendencijom pogoršanja, upozorava Nikola Grabovac, profesor sarajevskog Ekonomskog fakulteta i bivši ministar finansija Federacije BiH.
Tvrdi da niko u BiH ne želi realno da sagleda situaciju i da političari s pogrešnim informacijama građanima bacaju prašinu u oči.
On smatra da je za lošu ekonomsku situaciju u našoj zemlji znatno odgovorna i međunarodna zajednica jer podržava stanje u kakvom se BiH sada nalazi. Grabovac ističe da su zapošljavanje građana i ulaganje u poljoprivredu jedini izlazi iz ekonomske i socijalne krize i da je zato u budžetu Federaciju BiH za tekuću godinu trebalo obezbijediti više novca za poljoprivredu.
NN: Budžet Federacije BiH za ovu godinu iznosi oko 1,7 milijardi KM. Za socijalne kategorije izdvojeno je 700 miliona KM, za plate u administraciji 182 miliona, dok su za poljoprivredu izdvojena 52 miliona KM. Šta biste Vi izmijenili ovdje?
GRABOVAC: Kad se kaže za socijalni sektor to znači za finansiranje tekućih obaveza i to nije sporno. Što se tiče razvojnog sektora to je malo. Ja sam dobio veliku kritiku od međunarodne zajednice kada sam, dok sam bio ministar finansija FBiH, u budžetu predložio 100 miliona KM za poljoprivredu. Dobio sam kritiku jer oni idu na tretman da ne treba podsticaj domaćem tržištu. U susjednim zemljama i Evropskoj uniji ti podsticaji su ogromni. Međutim, imamo problem jer mnogi političari neće da se suprotstave međunarodnoj zajednici jer bi dobili po nosu i onda jednostavno prešute stvari. Postoji i druga mogućnost zaštite poljoprivrede, a to su energične intervencije protiv uvoza iz država koje rade nerealne podsticaje. Naša država mora naći zaštitu ili u podsticaju ili u zaštiti od podsticajnih mjera drugih država.
NN: Kako biste generalno ocijenili stanje privrede u BiH?
GRABOVAC: Prateći medije uvidio sam da imamo pet procjena sadašnjeg stanja u privredi. Prvu procjenu iznose domaći političari, koji su zadovoljni stanjem jer iznose podatke koji njima odgovaraju. Druga je procjena međunarodnih finansijskih institucija. U Svjetskoj banci su kazali da BiH nastavlja snažnim tempom obnove i razvoja; mislim da je svima jasno da o snažnom razvoju nema ni govora. Strane finansijske institucije žele da time opravdaju svoje bitisanje u BiH sa tolikim kreditima. Oni pronalaze argumente u prikrivenim, da ne kažem lažnim informacijama i izvještajima. Tako se broj zaposlenih povećava na procjenu iz rukava, tvrde da 30 odsto građana radi u sivoj ekonomiji, broj nezaposlenih se smanjuje, bruto nacionalni dohodak raste. Zvanični podaci daju totalno drugačiju sliku. Treća grupa su kritizeri, koji u Bosni i Hercegovini vide samo crno i oni uporište nalaze u velikom broju nezaposlenih, niskim primanjima, itd. Četvrtu procjenu daju građani, koji na bazi svog vlastitog iskustva procjenjuju stanje u privredi. U 90 odsto slučajeva u oba entiteta procjena koju daju građani govori da je situacija u privredi dosta loša i teška. Peta je realna procjena, gdje treba pokušati realno sagledati gdje smo i šta smo.
GRABOVAC: Za naučnu procjenu potrebno je izvršiti sedam-osam parametara i uporediti ih. Oni su sljedeći: zaposlenost i kretanje zaposlenosti, nezaposlenost i kretanje nezaposlenosti, zatim trgovinski bilans kao što su uvoz, izvoz i trgovinski deficit, kretanje proizvodnje, kupovna moć. Realna procjena se mora upoređivati. U svim zemljama procjene se upoređuju s planom. Mi u BiH ni na jednoj razini nemamo plana. Planskih pokazatelja nemamo, a nemamo ih svjesno jer su političari svjesni da nisu u stanju izvršiti svoje planske zadatke pa ih onda ne žele. Druga usporedba koju niko ne radi je usporedba sa susjedima. Nekad ih malo spomenemo ali naši susjedi za usporedbu su normalno Srbija, Hrvatska, Slovenija, Crna Gora. Nigdje u medijima nema usporedbi broja zaposlenih u BiH u odnosu na, recimo, Hrvatsku. Mi smo po svim pokazateljima najlošiji, prema tome niko nas i ne upoređuje sa susjedima. Imamo i treću mogućnost usporedbe, a to je da se poredimo s prosjekom Evropske unije, a tu smo daleko.
Znači, ako hoćemo ozbiljnu procjenu moramo se porediti s planom, susjedima i Evropskom unijom da onda možemo ocijeniti gdje smo realno. U kakvoj smo situaciji najbolje pokazuje broj nezaposlenih. Idealan je oko pet do šest odsto, što je sada u Americi. Podnošljivo je do 10 odsto. Broj nezaposlenih u BiH se kreće oko 45 odsto i to pokazuje strahovito tešku situaciju. Zanimljivo je da prema globalnom izvještaju za 2007/2008. godinu Svjetskog ekonomskog foruma, od 691 obuhvaćene zemlje po konkurentnosti BiH je na 106. mjestu i u odnosu na prethodnu godinu pogoršala je svoju poziciju za 24 mjesta.
NN: Zašto mislite da je za lošu ekonomsku situaciju u zemlji odgovorna i međunarodna zajednica?
GRABOVAC: Međunarodne finansijske institucije imaju poznatu strategiju za zemlje u tranziciji kakva je Bosna i Hercegovina. Ta strategija je objelodanjena prije desetak godina. Radi se o strategiji “četiri koraka do prokletstva” prema teoriji jednog poznatog američkog profesora ekonomije. Nažalost, mi smo već prošli ta četiri koraka. Prvi korak je bila privatizacija koja daje negativne efekte, zatim imamo liberalizaciju tržišta kapitala s ulaskom međunarodnih banaka. Treći korak je određivanje, odnosno povećanje cijena energije: vode, struje, plina, i četvrti korak je postprivatizacija interesantnih kapitala za koje su stranci zainteresirani. Nismo se uspjeli odbraniti od tih metoda i pritisaka. Rezultat toga je da su građani nezadovoljni, socijalna situacija je vrlo loša, nezaposlenost velika, a oni koji rade imaju relativno niska primanja i ne mogu da sastave kraj s krajem.
GRABOVAC: Pošto su pod brojnim pritiscima oni formirali brojne budžetske institucije, a puno je ljudi u državnim i entitetskim institucijama, postavlja se problem od čega će se to finansirati. Ako smo ukinuli carinske prihode onda je međunarodna zajednica našla porez na dodanu vrijednost da ne bi te institucije propale.
GRABOVAC: Glavni pokretač u oba entiteta je zapošljavanje. Zapošljavanje donosi smanjenje siromaštva, povećanje kupovne moći i samo po sebi podrazumijeva veću proizvodnju, prihode u penzioni fond i zdravstvo. Bosna i Hercegovina nikad nije imala više kapitala za podsticaj zapošljavanja, naročito u sektoru poljoprivrede. U poljoprivredi bi se moglo puno ljudi zaposliti. Potrebni su nam prioriteti. Recimo, koridor 5c nije prioritet za BiH. Taj put povezuje luku Ploče s Budimpeštom i Krakovom. To jeste interes Bosne i Hercegovine ali nije prioritetni interes BiH. Prioritetni interes je povezati Sarajevo s Banjalukom, Tuzlom i Mostarom. Nakon što se ta četiri grada povežu onda treba razgovarati o drugim projektima.
NN: Kako gledate na akciju suzbijanja rada na crno u Federaciji BiH?
GRABOVAC: Ta akcija je bacanje prašine u oči. Oni kažu da su zaposlili 20.000 ljudi tom akcijom, međutim u redovnom poslovanju otpušteno je isto toliko ljudi. Ako si dobio veliki plus u borbi protiv rada na crno onda si dobio minus sa privredom koja propada.
NN: Kako komentarišete raspodjelu novca prikupljenog naplatom poreza na dodatnu vrijednost (PDV)?
GRABOVAC: Tu se opet ponavlja slika nerealne funkcije PDV-a. Treba da znamo da je PDV uveden na artikle na koje prethodnih godina nije postojao porez, to su prehrambene namirnice, ortopedska pomagala, lijekovi. S obzirom na to da je tu i najveća potrošnja, normalno je da će prihodi biti veliki. Treba napraviti analizu koliko je prikupljeno novca putem poreza koji su i prije naplaćivani. Mislim da bi tada slika bila drugačija. Međutim, u šta se troše ta sredstva? Umjesto za zapošljavanje, PDV gotovo u stopostotnom iznosu ide za plaće i materijalne troškove institucija vlasti. Znači, uveden je porez na građane kako bi se izdržavale kompleksne i neefikasne političke institucije u BiH. Sigurno da tu postoji niz mogućih mjera. Ja sam od početka zagovarao uvođenje tri stope PDV-a, kako je u skoro svim državama zapadne Evrope. Socijalnu stopu imaju i Švedska i Njemačka. Ja bih uveo nultu stopu na osnovne životne namirnice, ostala bi stopa od 17 odsto za neke druge artikle i uveo bih 30 odsto PDV-a na skupocjene stvari poput skupih automobila, bundi, viskija i to bi onda išlo u prilog građanima.
NN: Kako riješiti veliki vanjskotrgovinski deficit BiH?
GRABOVAC: Deficit se u svjetskoj teoriji ekonomije smatra udarom na državu jer predstavlja izvoz deviza, a uvoz roba široke potrošnje. Trgovinski deficit BiH godišnje iznosi oko šest milijardi KM. Kroz desetak godina mi smo oko 50, 60 milijardi izvezli deviza. To bi bio velik udar i na ekonomiju Njemačke, a kamoli na ekonomiju BiH. Zapošljavanje potiče prizvodnju i to je jedini izlaz. Takođe, vanjski dug je vrlo visok i on se vrlo malo spominje. BiH je dobila preko milijardu dolara povoljnih kredita. To su specijalni fondovi Svjetske banke koji se daju zemljama u tranziciji, a njihove kamate su samo 0,75 odsto. Ti krediti će se početi uskoro otplaćivati, međutim pitanje je kakav je efekat tih sredstava.
NN: Da li znate koliko je iz međunarodnih izvora u BiH uloženo novca, donacija i kredita poslije rata i kako je taj novac iskorišten?
GRABOVAC: U prethodnih 15 godina u BiH je plasirano oko 15 do 20 milijardi KM, međutim niko neće o tome da govori.
Efekti tih plasmana su vrlo loši. Oni su išli na popravku infrastrukture što je bilo pogrešno. Ja sam bio zagovornik da se ulaže u privredu pa da privreda rješava infrastrukturu. Međutim, krenulo se u rješavanje infrastrukture i pravimo na nekim područjima nove savremene deponije smeća dok na istom tom području ljudi jedva preživljavaju. Doći će uskoro vrijeme kada će se postaviti pitanje efekta uloženih para u BiH. Stranim vladama se nađe podesno rješenje za novac ali svi smo svjedoci da se te pare ulažu u razne radionice, kurseve, seminare itd. Ništa u proizvodnju i zapošljavanje.
NN: Da li ste u toku procesa privatizacije telekoma u FBiH?
GRABOVAC: Govori se o privatizaciji 51 odsto kapitala i to je najgluplja privatizacija koja se može provesti. To znači da je neko kupio samo jedan glas više i upravlja sa svih 100 odsto. Ne bih se izjašnjavao o modelima prodaje jer oba imaju svoje prednosti i svoje nedostatke.
NN: Da li ste planirali da se ponovo politički angažujete?
GRABOVAC: Ne bih prihvatio politički angažman jer su moje ideje iznad politike, one su općegrađanske. Trenutno u našoj politici prevladavaju isključivosti i dominacije, a to nije za mene.
