Piše: Ena KURŠUMLIJA
Na proteklim parlamentarnim izborima u oktobru 2018. godine žene su se masovnije kandidovale za mjesta u skupštinama i parlamentima. Iako je tek jedna (Diana Zelenika) bila kandidat za Predsjedništvo BiH.
Kroz čitavu svjetsku historiju primjetno je da oba spola nisu (bila) ravnopravna u poslovno-profesionalnom okruženju. Iako žene čine 55% svjetskog stanovništva, te 52% stanovništva Bosne i Hercegovine.
NA JEDAN DOLAR 78 CENTI ZA ŽENU
Zašto su toliko inferiornije kada je svakom muškarcu jedna žena pružila dar života?
Kada konkuriše za posao ženu u Bosni i Hercegovini najprije pitaju: „Planiraš li skoro rađati?“ Kada se poslodavac raspituje o budućoj ženskoj radnici više ga zanima sve ono sem njenog profesionalnog iskustva i sposobnosti da izvršava posao za koji je aplicirala. Slična situacija je i u susjednoj Hrvatskoj.
Žena je ograničena na to da se gleda kroz moral i oblačenje, dok niko i ne pomišlja da na isti način tretira muškarca. U poslovnom okruženju nije rijetka pojava seksualnog uznemiravanja, neprikladnih radnji, govora, dodira, pogleda od strane muških kolega… Međutim, pronaći će se hiljadu i jedan razlog da se žrtva okrivi, a rijetko kada dobar razlog da se optuži krivac.
Diskriminacija žena široko je rasprostranjena. Prema novim istraživanjima u SAD-u, na svaki dolar koji muškarac zaradi za isti posao žene zarade 78 centi. Izvjesno je da je situacija u Bosni i Hercegovini još gora.
Otkako je svijeta diskriminacija postoji u društvu, no tek se sad radi na njenom iskorjenjivanju ili barem ublažavanju. A da smo svi, kako u BiH tako i u svijetu, svjesni problema diskriminacije žena u politici i u radnom okruženju, više bi predstavnica slabijeg spola sjedilo sada u parlamentu, skupštini, na pozicijima tužioca, sudija, ministara, urednika, šefova…
U nekim sredinama ženama se dodjeljuju funkcije koje su degradirajuće u odnosnu na jednako sposobnog muškarca, jer po starom vjerovanju žene nisu sposobne išta da vode.
NE VJERUJ NEUDATOJ ŽENI
Položaj žene u društvu je još gori nego njen položaj u politici, jer rijetko će žena dobiti priliku da pokaže da bi bila vjerovatno bolji izbor od muškarca istih vještina, obrazovanja i sposobnosti.
Problem je i što društvo ne vjeruje ženi koja nije udata – jer sigurno nešto s njom nije uredu „ako je nijedan do sada nije htio oženiti“. Kroz poslovno okruženje, više se brine o privatnom životu nego o poslovnim sposobnostima jedne pripadnice ljepšeg spola. Društvo koje podrazumjeva da je ženina osnovna svrha i funkcija da bude supruga i majka – iz istog razloga jednu ženu koja planira da bude majka neće zaposliti.
Zabluda koja govori da žene nisu sposobne da budu vođe vjerovatno se nikada neće iskorjeniti (iako su kroz historiju ženske kraljice su bile jedne od najboljih vladara), kao ni vjerovanje da će muškarac bolje voditi državu, firmu, projekat i ljude.
Jedino što preostaje nama koje smo se rodili kao pripadnice ženske populacije je da nikada ne prestanemo vjerovati i boriti se za ravnopravnost, isti tretman i jednake plate, sa jednakim mogućnostima za napredovanje.
(Tekst je proizveden u okviru projekta IMEP-a „Analitičko novinarstvo i javni interes“)
