Piše: Žana Karić Gauk (Žurnal)
Zakonski rokovi u Bosni i Hercegovini ne znače ništa ni državnom Tužilaštvu. Odlučno je u namjeri da zaštiti one koji su nekada priznali krivično djelo, na primjer, primanje desetina hiljada maraka mita i nanošenje višemilionske štete budžetu. Tako je zaštićen i od postupka pred pravosuđem, ali i od javnosti ostao i Dragan Vukajlović, hapšeni bivši uposlenik Kancelarije za razmatranje žalbi u BiH, koji je pred tim istim Tužilaštvom 2018. godine priznao da je uzeo 40.000 KM mita, kako bi KRŽ „Elektrounionu“ iz Istočnog Sarajeva, po žalbi na tender „Puteva Republike Srpske“, nezakonito „dosudio“ 3,4 miliona KM.
Vukajlović je ekspresno završio kao šef kabineta i savjetnik Almira Badnjevića, direktora Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA), a portparoli i tužioci više od 15 dana potpuno ignorišu upit Žurnala o predmetu protiv Vukajlovića.
Na pitanja u kojoj fazi je postupak protiv njega, da li je optužnica ikada podignuta i da li je predmet, kako su Žurnalu potvrdili dobro upućeni izvori, na kraju završio u rukama tužiteljice Vedrane Mijović, inače kćerke dugogodišnjeg SNSD-ovog zvaničnika Slavka Jovičića Slavuja – niko nije odgovorio od 3. oktobra.
Vukajlović je miran u fotelji. Reference za njegovo imenovanje na ovu poziciju bile su, kako je Badnjević rekao, izuzetno znanje iz oblasti javnih nabavki. Da li poznavanje materije „uzimanje mita“ ili katarzično zakonito provođenje tenderskih procedura – nije precizirao. U opširnoj pisanoj izjavi od 3. oktobra naveo je:
„Na ovu poziciju zaposlen je od 1. avgusta 2023. godine i to shodno zakonu i svim zakonskim procedurama. Naime, prilikom imenovanja na navedenu poziciju, imenovani je uredno dostavio uvjerenje Osnovnog suda u Trebinju broj: 95 1 Kr 315 23 od 24. jula 2023. godine kojim se potvrđuje da mu pred sudovima na području BiH nije podignuta niti potvrđena bilo kakva optužnica, niti je izrečena bilo kakva kazna za krivična djela, a bilo kog karaktera. S obzirom na navedeno i nesporni dokaz koji datira iz kraja sedmog mjeseca ove godine (prije dva mjeseca), evidentno je da ne postoji nikakav krivični postupak sa stanovišta zvaničnih sudskih i institucionalnih dokaza, a obuhvatajući i period od prije pet godina na koji se vi pozivate. Ukratko, razlozi zbog čega je gospodin Vukajlović zaposlen na navedeno radno mjesto leže u činjenici da je on magistar ekonomskih nauka u oblasti računovodstva i revizije, ovlašteni predavač javnih nabavki Agencije za javne nabavke BiH, autor više knjiga iz oblasti planiranja javnih nabavki, nosilac više nagrada… Prema raspoloživim i provjerenim informacijama, a vezano za navode iz vašeg dopisa ono što je također provjereno i utvrđeno je da je u navedenom periodu vjerovatno vođena istraga, a ne krivični postupak, koja je rezultirala obustavljanjem istrage od strane Tužilaštva BiH prije dvije godine, gdje je potvrđeno da po navedenom imenovani nema nikakve odgovornosti, za šta također postoje zvanični dokazi u koje smo također imali lični uvid. Međutim, istu su privatno vlasništvo navedene osobe, te za iste nismo ovlašteni da publikujemo zbog zaštite integriteta i izbjegavanja mogućnosti djela klevete navedene osobe, jer pravni tim Agencije mi je savjetovao po navedenom pitanju postoje presude nadležnih sudova u BiH da se radilo o klasičnoj kleveti prema navedenoj osobi, te da su plaćane odštete za klevetu po navedenom. Zbog činjenice da nikad po navedenom nije podignuta niti potvrđena optužnica, te da je istraga u potpunosti obustavljena, kao ni da nije utvrđena bilo kakva odgovornost imenovanog, a poštujući presumpciju nevinosti mišljenja smo da svako pozivanje sa naše strane na ovakve slučajeve bi potencijalno i mi snosili odgovornost za klevetu, pa čak i za krivično djelo.“
Moralne prepreke nije spominjao.
MILIONI PO NEZAKONITOJ ŽALBI
Priča o 3,4 miliona KM teškom kriminalu počela je 2012. godine, kada su “Putevi RS” raspisali tender za održavanje puteva vrijedan više od 30 miliona KM. “Elektrounion” iz Istočnog Sarajeva tada je preuzeo tendersku dokumentaciju, a onda uložio prigovor i na dan otvaranja ponuda tražio obustavu postupka. KRŽ je naredio „Putevima RS“ da obustave nabavku dok ova institucija ne odluči o žalbi. Preduzeće je obustavilo postupak na 15 dana. Članovi KRŽ-a u tom roku nisu odgovorili, a preduzeće je nakon toga posao ugovorilo sa drugom firmom.
„Elektrounion“, navodeći da je oštećen, od KRŽ-a je tražio da odredi naknadu štete. Potom je utvrđeno su „Putevi RS“ prekršili zakon, jer su potpisali ugovor, a nisu omogućili „Elektrounionu“ da pripremi ponudu. Procijenili su da je ova firma zbog toga oštećena za milionski iznos.
Zbog odluke KRŽ-a, pisao je Centar za istraživačko novinarstvo, „Putevi RS“ platili su odštetu ovoj firmi u iznosu od 3,4 miliona KM, iako zapravo nije ni učestvovala na tenderu.
U oktobru 2016. godine Sud BiH je zaključio da nije bilo razloga za dodjelu štete veće od tri miliona KM te je ukinuo odluku KRŽ-a i članovima naredio da donesu novu. Nakon ove presude, službenici Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA uhapsili su Vukajlovića i direktora „Elektrouniona“ Duška Lazarevića zbog sumnje u nezakonitu isplatu štete. Nakon saslušanja, pušteni su.
Po zahtjevu Tužilaštva BiH, 21. maja 2018. godine Sud BiH trebalo je da odluči hoće li Vukajlović biti suspendovan u KRŽ do okončanja postupka.
Interesantno, po nalogu Suda BiH, KRŽ je trebalo da utvrdi visinu nastale štete, kako bi bili ispunjeni uslovi da Tužilaštvo BiH podigne optužnicu protiv Vukajlovića i Siniše Dodika, , koji stoji iza firme “Elektrounion”, ali i Duška Lazarevića, direktora te firme.
Siniša Dodik, inače bivši narodni poslanik SNSD-a, godinu i po dana krio se u Srbiji. Postupajući tužilac tražio je raspisivanje potjernice, ali tadašnja v.d. glavnog tužioca Gordana Tadić i šef Odjeljenja za organizovani kriminal i korupciju Ozrenka Nešković nisu dale saglasnost. Po povratku iz Srbije, Dodik je saslušan i pušten…
Po Badnjevićevoj opsežnoj odbrani Dragana Vukajlovića reklo bi se da je 2018. godine postupajući tužilac Miroslav Janjić lagao kada je rekao da je tokom istrage osumnjičeni priznao da su „određene osobe“ na njega vršile pritisak i da je od Siniše Dodika, stvarnog vlasnika „Elektrouniona“ iz Istočnog Sarajeva, u više navrata uzimao novac, u ukupnom iznosu od 40.000 maraka.
