Oko 42 odsto radnika u Republici Srpskoj radi za platu manju od 600 KM, što nije ni trećina potrošačke korpe u ovom entitetu. Premijer RS Radovan Višković prije nekoliko dana je izjavio da se ne može očekivati da neko radi za platu od 500 ili 600 KM, “jer se od toga naprosto ne može živjeti”.
Međutim, oko 104.000 ljudi u RS su dokaz da se ovdje “naprosto” od toga mora (pre)živjeti, bez obzira koliko to predsjedniku Vlade RS zvučalo nepojmljivo.
SVIJET SAMO ZA VIŠKOVIĆA
Prema podacima Poreske uprave RS, više od 17.000 radnika u Republici Srpskoj mjesečno prima manje od 449 KM. Nadalje, za oko 18.000 plata je 450 KM, koliko iznosi minimalac u ovom entitetu, dok blizu 38.000 radnika prima između 450 i 500 KM, te preko 31.000 ljudi mjesečno primaju između 500 i 600 KM.
Kada se saberu oni sa najnižim platama, dolazi se do podatka da više od 104.000 ljudi radi za manje od 600 maraka – od ukupno oko 250.000 radnika u RS, što je skoro 50 više od 40 posto!
Predsjednik Vlade RS Radovan Višković izjavio je da će nedostatka radne snage u RS biti sve dok plate u realnom sektoru ne budu povećane.
“Ne može se očekivati da neko u realnom sektoru radi za platu od 500 KM ili 600 KM jer se od tog novca naprosto ne može živjeti. Možda će mi privrednici malo zamjeriti, ali ja sam premijer i imam pravo na svoje mišljenje”, rekao je Višković.
Foto: Radovan Višković, premijer RS
U nekim sektorima uzvraćaju da odliv radne snage iz RS, masovne migracije u države zapadne Evrope, najviše Njemačku, sada ne bi moglo spasiti ni eventualno povećanje plata, jer se na tome nije radilo pravovremeno.
To je posebno izraženo u građevinarstvu, a u sindikatu koji zastupa ovu djelatnost objašnjavaju da je prosječna plata u građevinarstvu oko 630 KM, gdje se računaju i plate uprave, menadžmenta i ugovorena primanja, dok je plata građevinca sa srednjom stručnom spremom oko 450 KM.
“Položaj radnika u građevinarstvu je zaista težak. Odlazak radnika u inostranstvo nije trgnuo poslodavce da im povećaju plate. Nažalost, došlo je vrijeme da ih sada ovdje ne bi zadržalo ni povećanje plata. Poslodavci su dobijali određene benefite, ali se pokazalo da nisu bili baš raspoloženi da to ranije podijele sa radnicima”, objasnila je predsjednica Sindikata građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti RS Dragana Vrabičić.
Foto: Dragana Vrabičić (desno)
Trenutni iznos prosječne plate u RS od 910 KM zvuči nedostižno za polovinu zaposlenih u RS, iako i taj iznos pokriva tek polovinu sindikalne potrošačke korpe.
PLATE NI ZA TROŠKOVE PREHRANE
“Prosječna plata je misaona imenica za oko 160.000 zaposlenih, uglavnom u realnom sektoru, čija primanja ne dostižu ovaj iznos. Stanje je još teže u sektoru poljoprivrede i prehrambene industrije, gdje se prosječna plata kreće neposredno ispod ili u visini stavke u potrošačkoj korpi predviđene samo za prehranu porodice, odnosno oko 707 KM”, kaže Aleksandar Tomić, predsjednik Sindikata poljoprivrede i prehrambene industrije RS.
Foto: Aleksandar Tomić
Gotovo da nema sektora u RS iz kojeg ne lupaju na sva zvona zbog masovnog odlaska radnika i nedopustivo niskih plata radnika. Cijene rada u gore pomenutim, ali i drugim granama, poput saobraćaja, trgovine i ugostitetsljstva, stagniraju posljednju deceniju.
Nerijetko se dešava da su poslodavci primorani da ponovo angažuju one čiji je radni vijek prošao, odnosno penzionere, što je posebno izraženo prilikom zapošljavanja vozača.
Razlog treba tražiti u činjenici da je prosječna plata vozača u drumskom saobraćaju u RS oko 550 KM, te ih je veliki broj otišao u zemlje zapadne Evrope, zbog čega je ovo zanimanje trenutno deficitarno u RS.
Foto: U RS sve manje vozača, potražnja i za ženama
Na sve to treba dodati da ovako niska primanja nisu ni blizu dovoljna da pokriju barem troškove prehrane jedne porodice u Republici Srpskoj.
Prema posljednjim podacima, potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u Republici Srpskoj, u junu 2019. godine, iznosila je 1.890 KM.
Najviše novca bilo je potrebno za prehranu, 707,62 KM, zatim za stanovanje i komunalne usluge (568,63 KM) te za tekuće održavanje domaćinstva (106,48 KM). Nabavka obuće i odjeće u junu iznosila je 135,4 KM, higijena i njega zdravlja 89,77 KM, prevoz 200,23 KM, te obrazovanje i kultura 82,65 KM.
