Razgovarala: Rajna RADOSAVLJEVIĆ
Intervju je zakazao rano ujutro jer je čitav dan, kako je rekao, imao planirane obaveze. Isto tako – i sutra i prekosutra. Političko čudo od djeteta, kako neki već zovu PDP-ovog Draška Stanivukovića, koji je sa 20.000 glasova za Narodnu skupštinu Republike Srpske potukao mnogo starije i iskusnije kandidate, tvrdi da nema namjeru da se smiri. Naprotiv.
Ne krije da sebe vidi i kao budućeg lidera opozicije. Kaže – očekujte neočekivano, pa i to da će me, možda, iznositi iz skupštine.
Za početak u skupštinu treba ući. Ako sam razumjela, najavili ste da to nećete učiniti dok se slučaj „Dragičević“ ne pomjeri s mrtve tačke i dok se ne utvrdi da li je bilo izborne krađe. Šta ćete time postići i koliko je to pošteno prema onima koji su Vas izabrali?
STANIVUKOVIĆ: Razgovarao sam sa građanima i naš je stav da u skupštinu ne treba ulaziti i da joj ne treba davati legitimitet dok se slučaj „Dragičević“ ne pomjeri s mrtve tačke. Ne znam koliko će to trajati, još ćemo se konsultovati i ako procijenimo da to ne ide u dobrom pravcu i ne daje rezultate, razmislićemo šta je nam je činiti. Druga stvar je da se mora početi razmišljati o novom izbornom zakonu, jer ući u lokale izbore na ovakav način značilo bi siguran poraz. Pokazalo se da ovdje nije moguće biti izbaran koliko god da vas narod želi, jer o rezultatima odlučuju brojači i oni koji nose kutije.
Imate li dokaze o izbornoj krađi, nešto što bi moglo da promijeni trenutno stanje i što bi Centralna izborna komisija (CIK) BIH ili neka druga institucija mogla da uvaži?
STANIVUKOVIĆ: Na izbornom mjestu na kojem sam ja bio gospođa koja iz biračkog odbora nijednu našu pritužbu nije uvažila. Pritužbe smo predali i CIK-u, svi su vidjeli šta se dogodilo na samo jednom biračkom mjestu u Gradišci, kolika je gomila nevažećih listića bila u Drvaru. Ali, institucije ne reaguju. Baš kao što ne reaguju ni na slučaj „Dragičević“. Mi ni tako krupne stvari ne možemo dokazati, a kamoli izbornu krađu, iako je, maltene, očigledna.
Šta onda pokušavaju da postignu opozicioni lideri ovih dana? Je li to još jedna pomalo zakašnjela reakcija?
STANIVUKOVIĆ: Jeste sa zakašnjenjem, priznajem. Ali to je, inače, naš problem. Prava opozicija uvijek mora da bude dva koraka ispred, a ne dva-tri koraka iza, i to mora da se promijeni. Ja namjeravam da u narednom periodu, koliko god da sam mlad, preuzmem jednu od vodećih uloga u opoziiciji. Moj stav je bio da je izborni proces trebalo prekinuti onog trenutka kad je Milorad Dodik u kampanji uslovljavao penzionere i radnike ako ne budu glasali za njega. CIK je, po zakonu, onoga ko prijeti morao da skine s liste. I zato sad sve to liči na uzaludnu borbu, ali i ja sam vodio neke uzaludne borbe koje možda nisu imale efekta. Ipak, građani su prepoznali moju volju, želju i to što nisam odustajao. E, tako mora da radi kompletna opozicija, iako će neke bitke možda biti izgubljene!
A ko je ta opozicija? Šta će od nje ostati ukoliko SDS zaista odluči – ili je možda već odlučio – da uđe u koaliciju sa SNSD-om?
STANIVUKOVIĆ: Ako u SDS-u tako odluče, to će biti kraj opozicije kakvu smo poznavali, ali je to možda i dobro, jer ona očigledno nije odgovorila izazovima. Izgleda da je vrijeme i za reformisanje opozicije i nove ljude. Nezadovoljni narod treba da se ujedini oko onih koji će ostati karakterni i odani i koji neće biti spremni da se prodaju za parče vlasti. Nažalost, znam da ćemo opet imati mnogo preletača, već ih vidim, iako imena neću da pominjem, ali onaj ko ostane mora biti istrajan.
Hoćete da kažete da ćemo imati više „papaka“ nego prošli put?
STANIVUKOVIĆ: Mislim da hoćemo, predosjećam, a imamo i neke konkretne naznake. Mada, ja očekujem da će se cijepati i stranke iz vlasti i da će neke uloge biti zamijenjene.
Na koga mislite?
STANIVUKOVIĆ: Na DNS, prije svega. Dio stranke zastupa stav da treba izbaciti magupe, a to su uglavnom oni koji misle svojom glavom, pa ih očekujem u redovima opozicije, ali imate i dugačak spisak opozicionara koji jedva čekaju da pređu u vladajuće.
Samo iz SDS-a, ili ruku pruža i neko iz Vaše stranke?
STANIVUKOVIĆ: Pa, možda će ih biti u svakoj stranci. Uporni ste da Vam kažem neko ime, ali o tome sada neću. A onog trenutka kad se to zvanično potvrdi, imaću šta da im kažem. U svakom slučaju, naći ćemo način kako da s njima postupimo, jer takvi su nas skupo koštali u protekle četiri godine. I samo da Vam kažem – ja ostajem tu gdje jesam.
To je zvanično obećanje da nećete postati „papak“?
STANIVUKOVIĆ: Neću, ne pada mi na pamet, iako su mi svašta nudili i prije izbora.
Ko Vam je i šta nudio?
STANIVUKOVIĆ: Svi vladajući su mi ponešto nudili, a nudili su mi i iz Ujedinjene Srpske i prije i poslije izbora. Najkonkretnija ponuda bila je Ministarstvo porodice, omladine i sporta koje će se, valjda, u novoj vladi podijeliti na dva resora, pa sam ja bio izgledan za omladinu i sport. Ali, ja nisam poput njihove omladine koja se samo nada foteljama. Mene to ne interesuje, očigledno me nisu dobro procijenili. Njima treba neko koga mogu da kontrolišu, a ja to nisam. Za neke vodeće pozicije biću speman kad stvorimo sistem sa ljudima koji su okupljeni oko mene i koji će biti okupljeni oko opozicije, barem one koja istinski ostane u toj ulozi. Tačnije, oni koji budu bili spremni na borbu, a da pritom nemaju nikake funkcije i privilegije – ti će biti pravi.
Rekla bih da se Vi spremate da postanete lider opozcije?
STANIVUKOVIĆ: Što da ne? Uostalom, iza mene stoje rezultati. Ja sam svaki dan na terenu, evo i svih ovih dana poslije izbora. Budućnost su samo oni koji žele da rade, bez obzira na to koliko im je godina.
Kad smo kod rezultata, ima li u Vašoj stranci onih koji se stide svog rezultata u odnosu na Vaš?
STANIVUKOVIĆ: Mislim da treba da se stide prije svega oni iz vlasti koje sam potukao do nogu, što se broja glasova tiče. Mada, u pravu ste, i neke moje kolege iz stranke koji su toliko godina bili na funkcijama mnogo lošije su prošli od mene. Ja jesam timski igrač i svjestan sam da ne mogu sam, ali je činjenica da i PDP treba osvježiti novim ljudima koji su napravili izborni rezultat. Zalažem se da pojedini koji su podbacili odu u političku penziju, jer nema promjena ni u opoziciji ako opet budemo imali istu gardu. Poštujem iskustvo i Dragana Čavića i Mladena ivanića, ali neke stvari više ne prolaze i rezultati su to pokazali. Bilo je krađe i nepravilnosti, ali sad je tako kako je. Ja sam često na sastanicma opozicija opoziciji, jer ne mogu da se povlačim sad kad sam dobio ovoliko povjerenje naroda.
Drugim riječima, ponešto ćete i tražiti. Šta? Mjesto predsjednika Gradskog odbora PDP-a, ili?
STANIVUKOVIĆ: Smatram da bi to trebalo da budem, ali uz zahtjeve za redizajn, rebrendiranje, novi izgled, osvježenje. A vidjećemo i ko će biti šef poslaničkog kluba.
I to ćete tražiti?
STANIVUKOVIĆ: Razmišljam i o tome, ali ću se još konsultovati. Očigledno je da politika koju sam vodio ima smisla. Neki nisu vjerovali u mene dok nisu vidjeli rezultate. Ja sam razgovarao sa Mladenom Ivanićem i on je svjestan svega. Pružio mi je ruku i rekao da veliki dio PDP-a treba da poprimi ove omladinske boje.
Dobro, a ako ne dobijete to što tražite, hoćemo li Vas vidjeti kao lidera neke nove stranke?
STANIVUKOVIĆ: Dok imam slobodu i razumijevanje, a zasad imam, nema potrebe da bilo šta mijenjam. Ako budem zadovoljan i budem mogao da radim u skladu sa svojom ideologijom, biću tu gdje jesam. Prelazak u bilo koju drugu političku opciju ne dolazi u obzir, a čini mi se da nije mudro osnivati neku novu stranku jer se pokazalo da ih je previše. Možda bi bilo bolje da jačamo ono što imamo, da se ukrupnimo, a ne da se dijelimo.
A kakav Vam je plan djelovanja u skupštini?
STANIVUKOVIĆ: Ja ne napuštam Banjaluku i neće me se tako lako riješiti. A čvrsto verujem da ću se i u skupštini snaći. Pa, meni su govorili da opozicioni odbornik ništa ne može da uradi, pa sam dokazao da može. Zato sad namjeravam da radim još više i višestruko opravdam povjerenje koje sam dobio. Ne moram ja sve da znam, ali imaću koga da pitam. Očekujte me i u skupštini i ispred nje, i na trgu i na ulici. Svugdje me očekujte.
Koliko je u svemu onome što ste dosad radili pomoglo to što je, kako neki kažu, Draško imao sve? I novac i čitavu svitu koja je trčala oko njega, od momka koji slika i pridržava kaput, pa nadalje?
STANIVUKOVIĆ: Naravno da je pomoglo to što sam iz bogate porodice, ali moju kampanju su vodili moji prijatelji, a ne neki stručnjaci koji su dobro plaćeni. U mom timu niko nije stariji od 30 godina. Radili smo od vrata do vrata, bili smo stalno na terenu, imali mnogo volontera. Uostalom, mnogi i u vlasti i u opoziiji imaju novac i skupo su plaćali kampanju, pa nisu dobili toliko glasova. Moja kampanja je imala dva bilborda i društvene mreže. Ja sam se, ustvari, kroz ovu kampanju prošetao, jer ona nije počela u septembru. Moj život je postao kampanja, prilagođena 21. vijeku. Ja i dalje radim, evo sad odoh u Bijeljinu, pa se vraćam i čeka me još obaveza.
Kad sad vratite film na sve svoje performanse i „skečeve“, a neki od njih ličili su i na Top listu nadrealista, ima li nečeg što Vam se ne sviđa?
STANIVUKOVIĆ: Pa, uglavnom mi je sve to simpatično. Neke stvari drugačije i nisam mogao da prikažem, nego da se šunjam i, možda, ponekad budem i smiješan. Ko zna, možda će me sad i iznositi iz skupštine. Ali, zar neko misli da sa ovakvim sistemom možete da se izborite na normalan način? Mislite li da ću samo lijepim govorancijama u skupštini moći da promijenim stanje u Republici Srpskoj? A i opozicija, ako bude mislila da će sedativnom borbom donijeti promjene, onda smo mi budale. Treba nam otvorena i direktna borba, pravo u čelo.
