Slučaj Memić postaje usijan za njegove aktere jer je Tužilaštvo BiH otpočelo s privođenjima. Advokat Ifet Feraget, pravni zastupnik Muriza Memića (kao i Davora Dragičevića) u intervjuu za Inforadar upozorava da prijetnje smrću koje je njegovom klijentu uputio muž Alise Mutap, Fahrudin Ramić, treba shvatiti vrlo ozbiljno. Ferageta ne čudi to što je Ramić nakon kriminalističke obrade pušten na slobodu jer se, podsjeća on, radi o Kantonalnom tužilaštvu KS koje ni u predmetu Dženana Memića nije vodilo adekvatnu istragu. Ovaj advokat smatra da su prijetnje reakcije na pomake u istrazi koju je preuzelo državno tužilaštvo.
Kako je uopšte došlo do ovih pomaka, da li je to pitanje političke volje, ili je naprosto došlo vrijeme da pravosuđe zaista radi svoj posao?
FERAGET: Kada sam se prvi put sreo s Murizom Memićem, u martu 2016. godine, to je bio moj jedini dokaz s kojim sam raspolagao – njegov iskaz, iskaz oštećenog svjedoka, žrtve, oca ubijenog mladića. Tada sam mu rekao – gospodine Murize, ako ćete imati strpljenja, mi ćemo očekivati neke rezultate možda nakon pet godina. Slučajevi „Memić“ i „Dragičević“ predstavljaju klasično pravosudno nasilje. Ja znam koji mehanizmi se mogu koristiti, koji alati stoje na raspolaganju tužiocima koje ja nazivam kriminalcima. Nažalost, postoje sudije koje prihvataju takvu igru, ali postoje i časne i poštene sudije, poput sudije Todorovića i vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu, koji je dva puta presjekao sve to. Dakle, ja sam znao da će ovo dugo trajati. Jednostavno, ne može svanuti prije zore.
Da li smatrate da su oni iscrpili upravo te mehanizme o kojima govorite i jednostavno više nisu imali gdje?
FERAGET: Nisu oni iscrpljeni, oni uvijek imaju prostora. Mene da se pita, sudije Vrhovnog suda bi isto tako bile pozvane na odgovornost. Naravno da ja to mogu elaborirati i naravno da je to krupna izjava, ali govorimo o jednom pravnom sistemu koji treba da funkcioniše u skladu sa zakonom. Dakle, ovde je bio jedan pokušaj opstrukcije ili, kako reče jedna uvažena kolegica, okretanja sistema. Ako imate moć, vi možete podići lažnu optužnicu na osnovu lažnih dokaza. To nije problem. Ako imate moć, sud će potvrditi tu optužnicu, što se u slučaju „Memić“ nije smjelo desiti, ali se desilo. Zato što Dženanove povrede ne odgovaraju povredama od saobraćajne nesreće. To su tipične povrede jer se saobraćajne nesreće, nažalost, dešavaju svakodnevno, imamo ih na milione. I kad god se desi saobraćajna nesreća, onda u zavisnosti od vrste vozila vi imate povrede koje su adekvatne i vrsti vozila, i oštećenjima na vozilu. U jesen 2016., kad sam se obratio Ustavnom sudu u predmetu „Memić“ (Ustavni sud BiH odbio je Memićevu apelaciju podnesenu zbog nepostojanja djelotvorne istrage u predmetu Kantonalnog tužilaštva, op. a.), tad mi je već bilo potpuno jasno da će doći do svega ovoga, ali je to zahtijevalo vrijeme.
I onda ide taj postupak, donošenja jedne presude, ukidanja, i tako dalje. I to je u našem sistemu uobičajeno, to je jedna stara floskula što ljudi kažu, pravnici, „bitno je ono što se nalazi u koricama spisa“. A ja uvijek kažem – meni je bitno ono što ja mogu dokazati. Dakle, ja ću ako treba prevrnuti cijeli svijet i umetnuti u te korice sve ono što je bitno. Evo, mi sad ubacujemo u te korice ono što je bitno, a ne ono što je neko drugi umetnuo, a isto će se desiti i u predmetu Davida Dragičevića. I to je onda onaj formalistički pristup – imate suca s naočalama na vrhu nosa, imate tužioca koji je korumpiran i koji kaže „časni sude, ovo što imamo u koricama spisa“ – jer korice spisa pune tužioci. Ako su oni korumpirani, onda pred sudom imate lažnu optužnicu. Zbog toga je trebalo vrijeme, a naravno, i oni koji su sebi dozvolili ovaj luksuz, nisu očekivali ovoliki pritisak i ovoliku upornost.
Iskren da budem, za ovakvu borbu čovjek mora biti jak. I fizički i mentalno. Slabići ne mogu da se izbore za pravdu, zato što su ovi u stanju da vas slome. Muriz Memić i Davor Dragičević su jaki ljudi, ja sam izdržao sve ovo i izdržaću do kraja. I javnost je shvatila. Smrt djeteta je ipak nešto što utiče na svijest svakog normalnog čovjeka. I sve to skupa kad se sabere, pritisak javnosti, mediji kojima smo neizmjerno zahvalni, dovodi do toga da sad ljudi pokušavaju da iskoriste taj vjetar u nekom pozitivnom smjeru, kao jednu vrstu čišćenja pravosuđa. Sad to kopiraju i neki drugi slučajevi u okruženju, pa kažu „ako se ovo riješi – to je reforma“. Nama ne treba reforma kad se ovo riješi. Mi ćemo vidjeti koji propusti su učinjeni u sistemu. Sve sudije i tužioci kada se biraju stoji da moraju biti visokog moralnog ugleda. Dakle, mi to moramo definisati i moramo znati šta to znači. Sudac koji ima visoki moralni ugled, njemu nikad nećete moći prići bez obzira koliko dugo je sudija. Mislim na ono kada je Alešević, koga sam oslobodio pred Sudom BiH, prišao Tegeltiji. Dakle, ne možete mi prići ako imam visok moralni ugled. Ne zanima me kakav problem imate. Možete mi se obratiti, a ja ću vas uputiti onome ko je za vas nadležan. U kafani mi nećete prilaziti. E to je ta poenta. Isto važi i za tužioce. Dakle, moramo stvoriti sistem u kojem će sudije i tužioci biti poštovani kao što je to bilo nekad.
Feraget: Za ovakvu borbu čovjek mora da bude jak. I fizički i mentalno. Slabići ne mogu da se izbore za pravdu, zato što su ovi u stanju da vas slome
Upravo svjedočimo da se slučaj Memić raspliće, očekujete li „rezultat“ kada je riječ o sutkinji Dalidi Burzić?
FERAGET: Apsolutno. Evo mediji su već počeli pisati da je napustila BiH. Naravno, ja sam te informacije imao puno ranije, o tome ne želim špekulisati da li je ona napustila BiH ili nije. Da li to ima ikakve veze s ovim aktuelnim razvojem događaja – to ne znam. Ali u svakom slučaju, ona će biti procesuirana. Količina dokaza je ogromna – radi se o o desetini hiljada stranica, i u jednom i u drugom predmetu. Ovde govorimo o predmetu Memić i tadašnjoj glavnoj kantonalnoj tužiteljici. Istragu vodi, njome rukovodi i nadzor nad istragom vrši tužilac. Ako policajci ne izuzumu neku krvavu majicu ili gaće koje pripadaju žrtvi, onda je to problem s kojim se suočava tužilac i na vrijeme reaguje. A to se nije desilo ni u predmetu Memić ni u predmetu Dragičević. Ili, ako nema telefona koji je pripadao Davidu, onda je jasno čija je to odgovornost. Ili, ako istraga nije pokrenuta na vrijeme – a nije, jasno je da je to odgovornost tužioca Lepira i tužiteljice Dalide Burzić. Jer u tužilaštvima nema demokratije, njih se pita. Oni sve odobravaju, bez njih se ne može poduzeti ni jedna radnja, pogotovo podići optužnica niti donijeti naredba o sprovođenju istrage. Tako da, u svakom slučaju, Dalida Burzić mora biti procesuirana. Vidjećemo da li ćemo od nje saznati ime nalogodavca, jer znate, ovo nisu svakidašnje situacije. Ova dva slučaja se nikad nisu desila u istoriji BiH, ni u istoriji bivše države. U svakom normalnijem sistemu davno bi došlo do hapšenja tužilaca. Jer to su ipak ljudi koji bi trebali biti na strani zakona. Mi imamo u njih povjerenje, a oni vrše negativnu selekciju dokaza, tako da od jednog ubistva prave saobraćajku, a od drugog zadesno utapanje. To su ljudi koji su okrenuli sistem naopako. Oni to ne bi uradili zbog sebe. Dakle, iznad svega toga stoje veliki interesi. Da ne bih ja išao pred sud i plaćao nekom štetu za klevetu, ja sam rekao da gospoda u Sarajevu i Banjaluci znaju ko je ubio Dženana i Davida, ali još uvijek vjeruju da mi to nećemo nikada saznati. A ja vjerujem da hoćemo.
S obzirom na činjenicu da je Tužilaštvo BiH počelo s privođenjima, znači li to da je ipak sve manje nedodirljivih, posebno u svjetlu vaše tvrdnje da će Dalida Burzić neminovno biti procesuirana?
FERAGET: Ova moja borba je rezultirala već time da Dalida Burzić nije postala glavni državni tužilac i to smatram svojim velikim profesionalnim uspjehom. Da nije bilo ove borbe u slučaju Memić, ona je bila kandidat, favorit tadašnjeg sistema, i tu nema nikakvog pogovora. Dakle, ona bi bila danas glavni državni tužilac. Hvala bogu pa se to nije desilo. Ljudi koji ovo prate znaju ko je njen nalogodavac, i znaju kakve bi promjene mogle nastupiti, negativne po državu Bosnu i Hercegovinu. A sadašnja glavna tužiteljica Gordana Tadić mi je davno rekla da će u ovom predmetu istraga biti sprovedena bez obzira o kome se radi. To mi je isto rekla i za predmet Davida Dragičevića. Rekla je da neće biti žurbe zato što treba provjeriti svaku činjenicu, ako treba i hiljadu puta, i svaki dokaz, i da će se u oba predmeta voditi aktivna i intenzivna istraga. I mi sad vidimo do čega je to dovelo. Pritisak na tužilaštvo i gospođu Tadić je svaki dan sve veći, isto tako i na postupajuće tužioce. Ali s druge strane, to je nekako bilo i logično – to je pritisak proporcionalan s rezultatima istrage jer očigledno je da idemo prema vrhu. I jedan i drugi slučaj se ne bi mogli desiti bez moćnih nalogodavaca. To je svakom jasno.
Vi ste, dakle, optimista i u slučaju procesuiranja predmeta Davida Dragičevića – na čemu konkretno temeljite optimizam?
FERAGET: Ja svoj optimizam uvijek temeljim, a pogotovo u ova dva predmeta, na sadržaju dokaza. Ako je istraga u predmetu Dragičević pokrenuta nakon stotinu dana, i ako mi glavni tužilac Lepir kaže da je tih stotinu dana provodio pojedinačne istražne radnje, onda znate dvije stvari – ili da taj čovjek ne zna svoj posao, ili da mu je neko naredio tako da radi. To isto važi i za Dalidu Burzić. Javnost je upoznata da su snimci sa hotela Kristal u premetu Memić brisani 19. februara, a prije toga su viđeni od strane ovlaštenih službenih lica, pregledani su, pa je došlo do nestanka struje, pa je kao došlo do brisanja zbog tog nestanka struje. Tome se smiju mala djeca. Naravno da to nije trebalo ni vještačiti, to je notorno. Ali eto vještačeno je tri puta, tri puta je utvrđeno da su snimci namjerno brisani. E sad ja vas pitam – ako je neko napadnut 8. februara kao Dženan Memić, zašto se snimak uzima 19. februara, trinaesti dan? Ako vi snimak sa hotela pribavljate trinaesti dan, vama slijedi optužnica zbog tog propusta. Promptna istraga je uvjet svih uvjeta kad su u pitanju teška krivična djela. Dakle, taj snimak je trebao biti izuzet već 8. februara u ponoć. Kompletna centralna jedinica je 8. februara, na osnovu usmene naredbe sudije, trebala pokupiti to sve, sve bi bilo jasno.
Isto važi i za predmet Dragičević. Dakle, na tome temeljim optimizam. Ima previše propusta tužilaca koje ja ocjenjujem kao namjerne. A bez jakih nalogodavaca, ni jedan tužilac se ne bi upustio u ovakvu avanturu. U Banjaluci imamo saznanje i dokaz da je čak i ministar Lukač tražio od tužioca Lepira da se ne provodi istraga. To je vrhunac arogancije i bahatosti. To su ovlaštenja koja ne pripadaju ministru i on isto tako mora biti procesuiran. Mora pojasniti onu konferenciju za štampu i taj svoj zahtjev glavnom tužiocu Lepiru. Jer nema pojedinačnih istražnih radnji kada je u pitanju ubistvo, ima samo istraga. Dakle, trebalo je donijeti naredbu onog dana kada je pronađeno tijelo Davida Dragičevića i sve što se radi raditi pod kontrolom, punim nadzorom i na vrijeme. Ništa od toga nije urađeno. Stotinu dana su pustili da se pripreme dokazi na osnovu kojih će se događaji drugačije prezentirati. Ali je to sve skupa palo u vodu.
Feraget: Ima previše propusta tužilaca koje ja ocjenjujem kao namjerne. A bez jakih nalogodavaca ni jedan tužilac se ne bi upustio u ovakvu avanturu…
U kojoj fazi je sada predmet Dragičević?
FERAGET: Ja sam neki dan imao prvi radni sastanak sa postupajućim tužiocem i saradnicima u predmetu Dragičević. Dobio sam neke informacije, koje naravno neću podijeliti s javnošću obzirom da je u pitanju istraga. Radiće se vrlo ozbiljno, kao što se radi u predmetu Memić. Vremena treba, to je 30 registratora, zamislite u svakom registratoru nekoliko stotina stranica dokaza koje treba detaljno proučiti, ne samo pregledati, i od toga će zavisiti svaki tužilački potez. I u predmetu Memić, ja sam krivičnu prijavu protiv 45 lica podnio 5.10. 2018. Prvo hapšenje se desilo 1. februara 2021. kako se to kaže – postoji jedan stari sudac, vrlo iskusan, zove se vrijeme. Ono će donijeti rezultat, samo je bitno da se radi pošteno.
Da li su po vašem mišljneju u našem pravosuđu otpočele neke promjene – možemo to posmatrati i u kontekstu odlaska Milana Tegeltije s čela VTSV – kakva je vaša ocjena trenutnog stanja? Postoji li neki vjetar u leđa profesionalnom pravosuđu?
FERAGET: Ne volim neka velika obećanja ni najave. Rekao sam da vjerujem ovom predsjedništvu VSTV-a na čelu s gospodinom Halilom Lagumdžijom koga poznajem dugi niz godina kao čestitog sudiju. Želim da vjerujem da će biti onako kako je i on obećao – ako se dokaže sve ovo na čemu radimo u ova dva predmeta, da to zaslužuje drakonske kazne. Bio sam pristalica toga da svi članovi vijeća podnesu ostavke nakon neprocesuiranja Milana Tegeltije. I dalje mislim da bi to bila najispravnija odluka, jer je potpuno neprihvatljivo neprocesuirati predsjednika vijeća koji je došao iz reda sudija, uz obrazloženje da on više nije sudija već predsjednik VSTV. On je, nažalost, bio prvi čovjek bh. pravosuđa koji je sebi dozvolio jedan takav luksuz koji mu nije smio pasti ni na pamet.
Prema tome, ostaje mi samo nada da će ovaj novi vjetar koji je izazvan istragom u predmetu „Memić“, a što će se desiti i u predmetu „Dragičević“, biti poticaj za one poštene pripadnike, a većina je njih takva u VSTV-u. Ali je problem u tome što ljudi nisu dovoljno hrabri. Mi još uvijek očekujemo hrabre tužioce i u jednom i u drugom predmetu da dignu svoj glas. Mi očekujemo hrabre policajce – u Sarajevu policajci traže zaštitu – nadam se da će to biti i u Banjaluci – da kažu ko im je naložio da bace gaće. Ja to znam, ali oni to moraju reći. Da kažu ko je uzeo Davidov telefon pa ga nakon toga ponovo podmetnuo u garderobu. Mi to sve znamo, ali to treba dokazati. Zato ne idemo u javnost s tim i ostaje nam samo nada da će ovaj vjetar stvarno dovesti do nekih suštinskih promjena, a to je visoki moralni ugled tužilaca i sudija. A visoki moralni ugled nije ako vam ja pošaljem svjedoka, kao u predmetu „Memić“, koji je bio svjedok tog događaja, a vi mu zaprijetite velikom kaznom, pa nakon toga on odustane od svjedočenja. A isto to prije toga kažete i glavnom federalnom tužiocu Zdravku Kneževiću, a on poruči na kraju da mu je žao, ali da je mafija ovaj put bila jača. Takvim ljudima nije mjesto u pravosuđu. Takve ljude treba procesuirati.
