INTERVJU IVANA KORAJLIĆ: Zbog upravljanja javnim preduzećima kao stranačkim plijenom mnoga su u velikim gubicima

U godini koja je iza nas svjedočili smo optimističnim pričama o reformama,  putu Bosne i Hercegovine ka Evropskoj Uniji. Ipak, po brzini usvajanja reformskih zakona čini se da nemaju svi političari isti cilj. O usvojenim zakonima, transparentnosti institucija, borbi protiv korupcije i reformi pravosuđa razgovarali smo sa Ivanom Korajlić, izvršnom direktoricom Transparency Internationala BiH. Njihov cilj je jasan, a to je država oslobođena od korupcije.

Ivana, da li su pravosudne institucije postale transparentnije? Krajem prošle godine TI BiH podnio je još jednu tužbu protiv Tužilaštva BiH?

KORAJLIĆ: To je jedna u nizu tužbi koje smo mi pokretali protiv Tužilaštva BiH zbog konstantnog odnosno otežanog pristupa informacijama o radu ove institucije i gdje ovo nije jedini upit koji se odnosio na to da li je Tužilaštvo postupalo u određenim predmetima gdje se odbijaju dostaviti informacije.Mi smo se u ovom slučaju obraćali vezano za to, s obzirom na veliki broj lica koja se nalaze pod sankcijama SAD-a vezano za navodnu umiješanost za korupciju gdje se navode i konkretni primjeri za pojedina lica. Ono što smo mi tražili informaciju od Tužilaštva BiH je da dostave da li su postupali na osnovu ovih navoda, da li su pokretane određene radnje, naravno u onom dijelu gdje to ne ugrožava neke tekuće istrage ili postupke. Međutim, konstantno postoji problem sa dobijanjem informacija  od Tužilaštva BiH vezano za postupanje u konkretnim predmetima i mi smo dobili sporove u više navrata pred Sudom BiH, međutim ta se praksa na neki način nastavlja što ukazuje na generalni problem transparentnosti pravosudnih institucija i generalno raznih institucija u BiH.

Nakon dobijenih sporova da li se nešto promijeni?

KORAJLIĆ: Nažalost nema posljedica čak i u situacijama kada institucije ne postupaju po sudskim presudama. Mi godišnje pokrećemo i dobijamo oko 20 sudskih sporova vezano konkretno za pristup informacijama protiv različitih institucija i raznih organa. U velikom broju slučajeva sudovi su vrlo konkretni i nalažu javnim organima da dostave tražene informacije, ukazuju na javni interes,  posebno kada govorimo o značajnim odlukama koje se donose a koje se tiču raspodjele javnih resursa ili rada institucija. Činjenica je da vrlo često, bez obzira na sudske presude institucije na neki način izbjegavaju da ih do kraja implementiraju i da ispoštuju odluke i navode sudova. Vraćaju stvari na ponovni postupak, ponovo donose iste odluke. Imali smo bizarnu situaciju da već četvrti spor dobijamo vezano za dostavljanje  ugovora o izgradnji autoputa Banja Luka-Prijedor  gdje Sud vrlo jasno ukazuje da se ovdje radi o javnom interesu, da budu dostupne sve informacije i vezano za finansijsku konstrukciju. Sa druge strane nemate mehanizme  adekvatne da se sankcionišu oni koji ne sprovode sudske odluke, jako dugo traju ovi postupci. Vrlo često i kada dobijete spor dobijete ga nakon tri godine, nakon što možda informacija više nije ni relevantna, niti se može dobiti na vrijeme da bi se eventualno spriječile određene zloupotrebe.

Prošle godine dobili ste i sudski spor protiv Vlade RS zbog nezakonitog skrivanja zapisnika kada je usvojen Prijedlog Zakona o posebnom registru. Da li se ovim radnjama smanjuje povjerenje građanja u institucije?

 KORAJLIĆ: Mi smo radili različite vrste istraživanja. O tome koliki je nivo transparentnosti donošenja odluka gdje vi imate situaciju da se najvažniji zakoni donose, usvajaju i predlažu u vrlo netransparentnim procedurama. Ovo pitanje nije samo pitanje Vlade Republike Srpske nego generalno i drugih institucija.Ukazivali smo i na Vijeće ministara i njihovo postupanje gdje vi ne možete dobiti informaciju odnosno nacrt određenog zakona koje Vijeće ministara usvaja. Vrlo često se mijenja u zadnji čas, na sjednicama. Tako smo i ovdje imali slučaj Vlade Republike Srpske da jedan ovako važan zakon koji je zaista naišao na brojne kritike javnosti i veliko interesovanje javnosti, da se upućuje u skupštinsku proceduru u formi prijedloga u zadnji čas. Nije ni bilo na dnevnom redu da će vlada odlučivati o ovome,  nigdje nije bilo saopšteno i tu se otvorio prostor za sumnju da se radilo o nekoj vrsti retroaktivnog usvajanja nacrta da bi se ispoštovali ovi rokovi. Mi smo uporno pokušavali dobiti informaciju od Vlade u smislu  samih zapisnika i dnevnih redova ovih sjednica i na kraju jedino što možete uraditi jeste pokrenuti sudski spor. I kada dobijete taj sudski spor, značajno vrijeme prođe i pitanje je koliko je ta informacija relevantna a ostavlja ogroman prostor da se i dokumenti koji bi trebali pravovremeno da se objavljuju, da se naknadno mijenjaju.

 Ima li pomaka kada je u pitanju procesuiranje visoke korupcije u BiH?

 KORAJLIĆ: Stiče se utisak da su se institucije malo više aktivirale kada govorimo o procesuiranju visoke korupcije zbog nekih postupaka koji su pokretani u prethodnom postupku, privođenja i slično. Međutim, kada pogledamo statističke pokazatelje i krajnje ishode svih ovih predmeta, mi nemamo neku značajnu razliku u broju pravosnažnih presuda kada govorimo o predmetima visoke korupcije, kada poredite 2023. godinu sa 2022. Jako mali broj predmeta završava pravosnažnim presudama, posebno kada govorimo o osuđujućim presudama. Dakle, na nekih 16-17 potvrđenih optužnica  predmeta visoke korupcije (mislim na sva Tužilaštva u BiH)  vi imate možda četiri pravosnažne presude od kojih su većina ili oslobađajuće ili uslovne i imate eventualno jednu zatvorsku kaznu. S te strane vidljivo je, bez obzira što imamo ove predstave za javnost sa privođenjima, ispitivanjima i pritvorima, da ćemo se načekati sigurno da vidimo šta će biti ishod ovih predmeta. Sve dok ne dobijemo značajniji broj predmeta u kojima ćemo vidjeti osuđujuće presude nije moguće poslati poruku da se korupcija ne isplati.

Godina je završena hapšenjem državnog ministra Nenada Nešića zbog nekoliko korupcijskih djela. Kako je prošao sve provjere prije stupanja na funkciju?

KORAJLIĆ: Tu je bilo različitih špekulacija pri njegovom imenovanju u smislu kako je i da li je prošao sigurnosne provjere i da li je dobio kompletan i potpun pristup tajnim podacima u tom smislu. Sad je to pitanje da li zakon jasno propisuje kakve vrste provjera se vrše, u smislu da li se vode određeni postupci i slično. Ukoliko formalno se nije vodio postupak u tom periodu on je mogao glat da prođe te provjere bez obzira na različite indicije koje su i tada postojale o potencijalnoj povezanosti i sa organizovanim kriminalnim grupama i slično. To je bilo nešto što se godinama kroz medije i kroz različita medijska istraživanja navodilo, ali te indicije očigledno nisu dovoljne da bilo koga u Bosni i Hercegovini spriječe da takvu osobu imenuju na jednu ovako važnu poziciju, nekoga ko rukovodi sigurnosnim sektorom. To je ono što je posebno problematično, na isti taj način zakon ne predstavlja prepreke osobi da nastavi obavljati javnu funkciju čak i iz pritvora. Postoje određene zabrane i ograničenja obavljanja funkcije samo u onom trenutku kada dođe do pravosnažne presude ili ukoliko je ta osoba zbog nečega drugog onemogućena da je obavlja. Svakako je teško govoriti o ovom slučaju u ovoj ranoj fazi, ali će biti zanimljiv slučaj za praćenje upravo zbog činjenice  da se tereti za nešto što je radio dok nije bio na ovoj funkciji, već na funkciji direktora jednog javnog preduzeća a da se sada nalazi na takvoj funkciji gdje praktično ima kontrolu nad agencijama za provođenje zakona, koje bi trebalo da provode takve istrage i u ovom predmetu.

Do kakvih zaključaka ste došli prošlogodišnjom analizom politika pri zapošljavanju u javnim preduzećima?

 KORAJLIĆ: Javna preduzeća su godinama jedan plijen političkih stranaka koje one koriste za uhljebljavanje sopstvenog kadra i izvlačenje resursa i sredstava iz ovih javnih preduzeća što za sopstvene interese, što u korist kompanija i ljudi bliskih strankama na vlasti. To se kod nas tako podrazumijeva i radi, čak se tako i saopštava u javnosti. Stranke sjednu, dogovore se ko će dobiti koje javno preduzeće i onda ima apsolutnu kontrolu ko će biti imenovan na ključne pozicije u ovim javnim preduzećima. Na taj način se odužuju svima koji su im dali podršku i omogućili da dođu na vlast. Upravo zbog takvog načina upravljanja javnim preduzećima mi imamo situaciju da je veliki broj njih u velikim gubicima i da sa jedne strane imaju preveliki broj zaposlenih a sa druge strane imaju situaciju da grcaju u dugovima i ne mogu ostvariti dobit čak ni u onim sektorima kao što je energetski sektor. U ovom sektoru upravljanje prirodnim resursima, samom činjenicom da imaju monopol, trebali bi u samom startu da ostvaruju dobit. Sa druge strane to podrazumijeva i mogućnost da se kroz sumnjive ugovore, raspodjelu sredstava zapravo izvlače sredstva iz javnih preduzeća što za potrebe izborne kampanje, što za podršku određenim ljudima i firmama bliskih političkim strankama ili pojedincima koji rukovode ovim preduzećima. To je nešto što niko ne preispituje i ovo je način funkcionisanja na svim nivoima. Više se i ne krije, kada imate koalicione dogovore praktično se javno objavljuju i dogovaraju spiskovi javnih preduzeća i njihova raspodjela kome šta ide.

Kakva je situacija u pravosuđu, dešavaju li se reforme i dalje sporo?

KORAJLIĆ: Ne možemo govoriti o nekoj sveobuhvatnoj reformi pravosuđa jer ona se ne dešava. Mi imamo pojedinačne inicijative, na osnovu onoga što su zapravo i Evropska Unija i sve relevantne međunarodne institucije dale  preporuke Bosni i Hercegovini, šta je neophodno unaprijediti da bi se uspostavio minimum vladavine prava i da bi se unaprijedila situacija u pravosuđu. Međutim, sa druge strane imamo ogromne otpore. Upravo oni koji bi trebali da donose ovakve odluke žele da zadrže kontrolu nad pravosuđem, žele da i dalje imaju mogućnost da postavljaju i instaliraju svoje kadrove  na ključne pozicije u pravosuđu i da tako određuju ko može a ko ne može biti procesuiran i u čiju korist će se donositi odluke.  Zbog toga i nemamo rezultata u prethodnom periodu. Imali smo dio reformi koji je sproveden davno, još prije više od 20 godina gdje su uspostavljeni određeni modeli koje je međunarodna zajednica postavila, gdje se dao maksimalan nivo nezavisnosti koji je na kraju doveo do potpunog nedostatka odgovornosti a u praksi do potpunog zarobljavanja pravosuđa od strane različitih interesnih grupa kako organizovanog kriminala, tako i politike. Zbog toga je i sve veći pritisak na Bosnu i Hercegovinu, da uspostavi barem minimum sistema odgovornosti za nosioce pravosudnih funkcija, jasne nadležnosti institucija da bi se spriječile zloupotrebe. Međutim, šta god se dotaklo nažalost nije provedeno do kraja ili je opstruisano u startu, počevši od mehanizama odgovornosti sudija, tužilaca, članova VSTV-a gdje smo godinama čekali na uspostavljanje provjera imovinskih kartona, adekvatnih mjera vezanih za sukob interesa. Na kraju smo dobili nešto što i dalje ne funkcioniše, čija primjena se odgađa. Sada imamo i novi zakon o VSTV-u koji treba da bude usvojen, gdje se konstantno potencira ko će kontrolisati koji dio pravosuđa, ko će kontrolisati članove VSTV-a. Sve ostalo ostaje van fokusa. Tu je i Zakon o sudovima gdje se jednostavno žele oslabiti nadležnosti institucija. Sve ovo govori da mi pričamo o nekoj reformi pravosuđa, pričamo šta bi trebalo, a u suštini ono što se dešava u praksi ide u obrnutom pravcu.

Koji je po Vama značaj usvojenog Zakona o sukobu interesa?

KORAJLIĆ: Dugo se čekao, iako bi trebalo da dočekamo da se i na nivou Federacije usvoji zakon kojeg nema više od 10 godina. Sad će i 12 godina kako se ne primjenjuje, i u Federaciji je mnogo veći broj nosilaca javnih funkcija koji sada mogu biti u sukobu interesa bez ikakvih posljedica jer podrazumijeva i entitet i kanton i opštinu u Federaciji i slično. Očekivalo se da se uspostavi na državnom nivou koji će kasnije poslužiti kao model ali i tu smo vidjeli situaciju da se u posljednji čas mijenjaju određene odredbe koje mogu dovesti u pitanje način funkcionisanja te komisije koja bi trebala da primjenjuje zakon pa do provjere imovinskih kartona. Kasnilo se sa uspostavljanjem komisije dok smo u samom startu imali sporno imenovanje gdje za predsjednika komisije se imenuje osoba koja je bila sekretar Komisije koja je vršila imenovanje članova komisije. Dolazimo u situaciju da se postavlja pitanje  sukoba interesa pri samom imenovanju članova Komisije za sukob interesa. Mislim da nam to dovoljno govori o tome koliko spremnosti u ovoj državi postoji da se usvoje adekvatni zakoni ali i da li imamo institucije koje će ih primjenjivati.  U suštini sve što smo mogli smo obesmislili.

Prošle godine održani su lokalni izbori po pravilima koji je nametnuo Visoki predstavnik. Kakvi su vaši zaključci, šta se promijenilo u odnosu na prethodne izbore?

KORAJLIĆ: Ogromna su očekivanja bila od novih odredbi koji se tiču sprečavanja zloupotrebe javnih resursa u svrhu izborne kampanje i od strane nosilaca javnih funkcija. TI BiH je godinama to pratio i ukazivao na ogromna sredstva koja se troše iz institucija a čija je svrha isključivo promocija pojedinih kandidata i stranaka i to se sve dešavalo po zakonu, bez ikakve mogućnosti sankcionisanja. Onda smo dobili nametnute izmjene Izbornog zakona od strane Visokog predstavnika na jedan vrlo nedemokratski način bez ikakvih javnih konsultacija. Bez obzira na to očekivalo se mnogo od ovih izmjena jer su trebale da riješe brojna pitanja vezana za integritet izbornog procesa i funkcionisanje biračkih odbora a i dio oko korištenja javnih resursa. Međutim, vidjeli smo da zbog nedorečenosti ovih nametnutih izmjena u brojnim aspektima nisu dale adekvatne rezultate, posebno kada govorimo o zloupotrebi javnih resursa gdje se ostavio ogroman prostor za različita tumačenja, gdje je Centralna izborna komisija donosila odluke od slučaja do slučaja, proizvoljno. Nismo dobili veliki broj sankcija, bez obzira na veliki broj prijava koje smo uputili Centralnoj izbornoj komisiji. Sa druge strane vidjeli smo da i pokušaj da se birački odbori učine malo nezavisnijim od političkih stranaka, imao je probleme jer se dio ljudi imenovalo iako nisu smjeli biti povezani sa političkim strankama a bili su. Imali smo sistem koji je opet funkcionisao po starom. Mislim da će trebati još mnogo vremena da prođe kako bi zaživjeli bilo kakvi mehanizmi nezavisnosti izborne administracije.

Kakvi su planovi za aktivnosti TI BiH u 2025. godini, šta će biti fokus rada? Znamo da će uskoro će biti prikazan i film “Neprijatelj Republike” koji je već izazvao pažnju javnosti?

KORAJLIĆ: 29. januara će se održati premijera dokumentarnog filma na kojem je Transparency International u saradnji sa autorima filma radio nekoliko mjeseci a koji je odgovor na sve ono što se dešavalo tokom prošle i pretprošle godine vezano za gušenje građanskih sloboda u Republici Srpskoj, slobode govora i izražavanja, pokušaja ograničavanja rada civilnog društva. Kroz film koji se zove “Neprijatelj Republike” mi analiziramo cijeli period, unazad 18 godina, koji je kulminirao usvajanjem određenih zakonskih rješenja koji guše građanske slobode pokazujući koji su sve to metodi pritisaka i na građane, na civilno društvo i na medije i kako se stvorio jedan ovakav autoritarni režim. To je samo jedna od aktivnosti koje nas čekaju tokom ove godne. Jedan od ključnih fokusa će biti i praćenje reforme pravosuđa i ključnih zakona koji su vezani za to. Ono što ćemo nastaviti i što radimo konstantno jeste pružanje pravne pomoći pojedincima koji se susreću sa problemom korupcije ili kršenjem prava. Takođe pratićemo kako se raspolaže našim resursima što uključuje i prirodne resurse poput raspodjele prirodnih resursa kroz koncesije, raspolaganje šumama. Konstantno u raznim oblastima pokušavamo unaprijediti i transparentnost i odgovornost institucija i nosilaca javnih funkcija.

Povezane vijesti

NAJNOVIJI ČLANCI