Predsjednica izvršnog odbora Evropske federacije novinara (EFJ) i predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever u razgovoru za Inforadar kaže da nema političke volje da se zaštiti kvalitetno novinarstvo u BiH, zbog čega nezavisni novinari mogu preživjeti i slobodno raditi samo uz pomoć izvan zemlje. Smatra da je važno poticati projekte koji omogućuju dugoročnu održivost medija, te finansijski jačati nezavisne novinarske kuće.
“Uvijek je novinarstvo ključno, za demokraciju u svakoj zemlji i neovisni mediji ključni su za europske integracije i demokratske procese u BiH. Oni imaju ulogu čuvara demokracije – informiraju građane, nadziru rad vlasti, razotkrivaju korupciju i pružaju platformu za otvorenu debatu. Bez neovisnih medija, građani bi bili prepušteni propagandnim narativima političkih elita”, smatra Sever.
U kontekstu rastuće političke represije u Republici Srpskoj, što mislite o budućnosti novinarskih sloboda u ovom entitetu i ima li EU odgovarajuće instrumente za suprotstavljanje takvim napadima na medije?
SEVER: Novinarska sloboda u Republici Srpskoj sve je ugroženija. Nedavno uvedeni zakon o kriminalizaciji klevete i zakon o nevladinim organizacijama omogućuju vlastima da ciljano napadaju novinare i neovisne medije, označavajući ih kao “neprijatelje” ili “strane agente”. Takav zakonodavni okvir služi kao alat za gušenje kritičkih glasova i nameće ozbiljna ograničenja slobodi izražavanja. Novinari koji istražuju korupciju, zloupotrebu moći ili političke afere često su izloženi prijetnjama, sudskim procesima i ekonomskoj represiji, što dovodi do autocenzure. Europska unija ima određene mehanizme kojima može odgovoriti na ovakve pritiske. Može javno osuđivati napade na medije, uvjetovati financijsku pomoć napretkom u području slobode izražavanja, također podržavati neovisne medije kroz programe financiranja kvalitetnog novinarstva, ali strahujem koliko to zaista ima prespektive, jer vidimo kako se EU jasno opredijelila za povećanje sredstava za vojsku i ne znam koliko će biti zainteresirana za podršku kvalitetnom novinarstvu. Čak i kada EU reagira, zahtjeva ili očekuje, svjedočimo u Republici Srpskoj ignoriraju takve pritiske i umjesto približavanja europskim standardima biraju put dodatnog ograničavanja sloboda. Hoće li i ima li snage u takvim slučajevima, EU posegnuti za nekim konkretnim mjerama, uključujući sankcije protiv pojedinaca koji podrivaju medijske slobode… nisam baš sigurna.
Vlast u Republici Srpskoj je kroz zakon o nevladinim organizacijama i kriminalizaciju klevete stavila metu na brojne medije i organizacije koje je prethodno označila kao “neprijatelje”. Koja je vaša poruka medijima, kako da se zaštite u ovoj situaciji?
SEVER: Teško je reći kako se zaštititi. Često se osjećam kako smo nemoćni i kako zapravo samo pišemo priopćenja, upozorenja, a stvarno stanje na terenu jest sve teže. Osobno pokušavam biti u kontaktu s ljudima, pružiti neku ljudsku podršku i vidjeti može li se organizirati naka konkretna pravna podrška, ili zaštita. Mogu sad govoriti o važnosti solidarnosti i međusobnoj suradnji kako bi zajednički odgovorili na političke pritiske, ali svjesna sam da to nije dovoljno. No, nemamo izbora i nemamo druge nego se organizirati kroz profesionalna novinarska udruženja i sindikate i zajedno se boriti za neki sustav zaštite, pružati si pravnu podršku, te veću međunarodnu vidljivost.
Također, važno je iskoristiti mehanizme međunarodne zaštite, ako treba pravne postupke, izvijestiti europske institucije i tu nam je važna povezanost i trebamo koristiti platforme koje su i osnovane s tim ciljem a naša Europska federacija novinara dio je cijele priče. Nije lako, ali treba pronaći snage i ostati dosljedan u svom radu i ne podleći autocenzuri. Svaka autocenzura znači pobjedu onih koji žele ugušiti slobodu govora i kontrolirati medijski prostor.
Obustava vanjske pomoći SAD-a sigurno će imati ozbiljne posljedice na medijski sektor u BiH, posebno na neovisne i istraživačke medije. Koliko će to utjecati na slobodu govora u BiH i korupciju? Treba li EU intenzivnije djelovati u ovoj situaciji?
SEVER: Obustava američke pomoći je zapravo katastrofa, cijela mreža neovisnih medija temeljila je svoj rad na međunarodnoj pomoći, često američkoj. Na žalost to ponovo pokazuje ono što sam navela u prvom odgovoru da nema političke volje da se zaštiti kvalitetno novinarstvo u BiH, pa neovisni novinari mogu preživjeti i slobodno raditi samo uz pomoć izvan zemlje. Ova situacija mogla bi rezultirati zatvaranjem pojedinih redakcija, što bi dodatno oslabilo pluralizam medija i istraživačko novinarstvo, zaustavilo priče o korupciji i zloupotrebama vlasti. EU bi trebala prepoznati ovaj problem i osigurati dodatnu financijsku pomoć neovisnim medijima u BiH. Također, važno je poticati projekte koji omogućuju dugoročnu održivost medija, primjerice kroz razvoj modela pretplate i jačanje financijske neovisnosti novinarskih kuća.
Koliko su nezavisni mediji u BiH bitni za EU integracije i demokratske procese?
SEVER: Uvijek je novinarstvo ključno, za demokraciju u svakoj zemlji i neovisni mediji ključni su za europske integracije i demokratske procese u BiH. Oni imaju ulogu čuvara demokracije – informiraju građane, nadziru rad vlasti, razotkrivaju korupciju i pružaju platformu za otvorenu debatu. Bez neovisnih medija, građani bi bili prepušteni propagandnim narativima političkih elita, što bi ograničilo njihovu sposobnost donošenja informiranih odluka na izborima i sudjelovanja u političkom životu. EU integracije podrazumijevaju usvajanje europskih vrijednosti, među kojima je sloboda medija jedna od temeljnih. Stoga je ključno da EU aktivno podržava i štiti neovisno novinarstvo u BiH, kako financijski, tako i kroz svaki oblik podrške.
Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u vezi sa slobodom medija u BiH, posebno s obzirom na pad sa 64. na 81. mjesto na Indeksu slobode medija?
SEVER: Pad BiH na Indeksu slobode medija odražava pogoršanje situacije na terenu. Novinari su sve češće izloženi prijetnjama, tužbama i fizičkim napadima, dok politički pritisci na medije rastu. Ne postoje učinkoviti mehanizmi zaštite novinara, a neovisni mediji suočavaju se s financijskim problemima koji otežavaju njihov rad. Pratili smo problem s javnim medijskim servisima i jednostavno mediji u BiH vrte se u začaranom krugu iz kojeg im političari ne daju izaći.
Kako osigurati bolju slobodu medija u BiH?
SEVER: Bolja sloboda medija može se osigurati kroz pravne reforme, financijsku podršku neovisnim medijima i jačanje svijesti građana o važnosti slobodnog novinarstva. Potrebno je osigurati veću transparentnost vlasništva nad medijima, zaštititi novinare od političkih pritisaka i osigurati mehanizme za njihovu sigurnost. Bez neovisnih i slobodnih medija, BiH neće moći napredovati ni u demokratskom razvoju ni na putu prema EU.
Zakonodavni okvir za medijske slobode u BiH je u stalnoj fazi čekanja. Šta konkretno, prema vašem mišljenju, ometa napredak u ovoj oblasti i kako EU može potaknuti ubrzanje tih promjena?
SEVER: Kao i mnoge druge stvari u Bosni i Hercegovini, složena politička struktura, podijeljene nadležnosti između različitih razina vlasti, nedostatak dijaloga, ali što je najvažnije izostanak prave političlke volje da se stvarno krene s nekim promjenama i izgradnjom zakonodavnog okvira za zaštitu medijskih sloboda. I postojeći zakoni koji nominalno štite slobodu medija postoje, ali njihova primjena u praksi često je neučinkovita, a institucije koje bi trebale jamčiti neovisnost medijskog sektora često su pod političkim utjecajem. Medijski prostor je pod velikim pritiskom, ili kako to volimo reći mediji su zarobljeni, a EU je zapravo sve slabija i nekog učinkovitog mehanizma nema, no europski dužnosnici mogli bi vršiti politički pritisak kroz svoje pregovaračke mehanizme, uvjetujući napredak u europskim integracijama provedbom reformi u području slobode medija. Drugo, mogla bi se osigurati financijsku potporu projektima koji jačaju neovisne medije, ali i pružiti pomoć novinarskim organizacijama u zagovaranju, pa i okupljanju stručnjaka u izradi zakonodavnog okvira koji će osigurati veću zaštitu novinarima. No, i dalje ostaje ključno pitanje – postoji li u BiH dovoljno političke volje da se ove reforme provedu?
