Istinski je zastrašujuće da su sportska javnost u zemlji, ali i društvo općenito, nijemo ispratili sramotna dešavanja u Košarkaškom savezu Bosne i Hercegovine u vezi s prijedlogom, odnosno, bosanskohercegovačkom kandidaturom za članstvo u Centralnom bordu Evropske košarkaške federacije.
Vijest da je KSBiH šaptom pao u borbi za svog čovjeka u rukovodstvu FIBA Evrope spomenuta je tek uzgred, valjda niko nije očekivao niti polagao velike nade u to da je Samir Avdić kadar dobiti podršku na Generalnoj sjednici Skupštine koja je nedavno održana u Njemačkoj.
I tu ne bi bilo ništa sporno ni medijski zanimljivo da Košarkaški savez BiH prije toga nije digao ruke od čovjeka koji je u dva mandata prošao u Centralni bord FIBA Evrope, svojim radom i lobiranjem neizmjerno mnogo pomogao na afirmaciji i jačanju Košarkaškog saveza BiH na međunarodnoj sceni i, na koncu, a što je za ovu priču veoma bitno, sebi priskrbio izuzetan rejting i konekcije koje su mu gotovo pa garantovale treći mandat u tijelu koje odlučuje o sudbini evropskog, a samim tim i bh. “basketa”.
Riječ je o Mirsadu Đonlagiću, čovjeku koji je izuzetno mnogo uradio na promociji bh. košarke. Nekoliko dana smo ga uvjeravali kako javnost ima pravo da zna zašto ga Savez nije predložio za treći mandat u Centralnom bordu FIBA Evrope te smo nakon svega uspjeli s njim da uradimo kratki intervju.
Da li je to bila Vaša odluka, ili stav novih šefova Saveza?
ĐONLAGIĆ: Zvanično, nikakav stav Saveza po tom pitanju nisam dobio. Pokušao sam saznati zašto me Upravni odbor nije obavijestio da nisam kandidat i da me ne podržavaju i da su predložili nekog drugog. Pokušao sam ostvariti komunikaciju i poslao sam pismo Mirzi Teletoviću, kao predsjedavajućem tročlanog Predsjedništva Košarkaškog saveza BiH. Međutim, žao mi je što čovjek kojeg simpatišem nije našao za shodno da odgovori na moje pismo. U pismu sam sve objasnio, ne da bih bio ja kandidat, već da bi Mirza i Upravni odbor bili upoznati sa situacijom u FIBA.
Kako komentarišete to što Samir Avdić nije prošao u Minhenu i što smo izgubili mnogo time što više nemamo svog čovjeka u Centralnom odboru?
ĐONLAGIĆ: Nadam se da oni koji košarku poznaju neće pogrešno shvatiti, ali ovo je nemjerljiv gubitak za našu košarku. Statusno, materijalno, organizacijski… U svakom aspektu razvoja košarke ostali smo ostali u minusu. Možda zvuči prepotentno, ali je to notorna činjenica. Kad si u jednom takvom tijelu, onda i oni paze tebe, računaju s tobom i pitaju te, jer si u poziciji da nešto odlučuješ. A ovako, kad si daleko od oka daleko si i od srca. Tako je i u životu. Avdićevu kandidaturu i sam ishod glasanja ne bih komentirao, jedino ću ponoviti da se ovo nije smjelo desiti, da nakon osam godina nemamo nikoga u Centalnom bordu.
A da li biste Vi prošli da ste bili kandidat?
ĐONLAGIĆ: Sa velikom dozom samouvjerenosti i sigurnosti mogu reći da sam ja bio kandidat da bih prošao 99 posto! Takve sam signale dobio u FIBA u kojoj nisu mogli vjerovati da nisam kandidat svog matičnog saveza. Svjestan sam svega, ali sam svjestan i toga da sam svojim statusom i renomeom u FIBA, ako ništa drugo, mogao pomoći našem savezu savjetom ili lobiranjem. To je tako zasnovano, ko neće da shvati, taj i ne treba da ide u Evropu. Mene su u Minhenu srdačno pozdravili i Dino Meneghin i Aleksandar Volkov i predsjednik FIBA Horacio Muratore i mnogi drugi. Pa i ta odluka da Sarajevo bude domaćin naredne Konferencije FIBA Evrope pala je u mandatu starog Centralnog odbora u kojem sam i ja bio član.
Kakve su reakcije u BiH i FIBA nakon ovoga svega?
ĐONLAGIĆ: Ljudima u Evropi i svijetu to je čudno, dok ovdje kod nas vidim da su to mediji slabo, da ne kažem nikako ispratili. Međutim, dobri poznavaoci košarke prilaze mi ne samo ovdje u Tuzli, nego i u Sarajevu i pitaju kako je to moguće. Znate, nije tajna da sam u odličnim odnosima s ljudima koji vode FIBA, uključujući Turčina Turgaya Demirela, koji je i ovaj put dobio predsjedničke izbore za Centralni bord. S njima sam gotovo u dnevnoj komunikaciji. Turgay je, prema mojim predviđanjima, dobio izbore, znao sam da drugi kandidati ne mogu proći u glasanju, posebno ne Dejan Tomašević, bez obzira kakva su obećanja pala prije Skupštine na sastanku u Ljubljani, gdje su bili i naši predstavnici.
Iz svega što kažete ispada da niste praktično imali nikakvu komunikaciju sa ljudima iz KSBiH. Zar nije čudno da Savez ne komunicira sa svojom najviše rangiranom osobom u svijetu košarke, budući da Vi to jeste, kao što jeste bili i više od 20 godina u Savezu, čak i na mjestu predsjednika?
ĐONLAGIĆ: Logično je da smo svi zaljubljeni u sebe, da volimo BiH, volimo košarku, živimo za to i možda nekad u tome pretjeramo. Mislimo da smo najvažniji i najznačajniji. Tako bih objasnio to što me više niko ne kontaktira, vjerovatno misle da sve mogu sami i da im nisam potreban. Znam da će biti svakakvih komentara, ali zaista mi je svejedno. Jedina je istina da se samo upornim radom grade pozicije i da se ne smiju tek tako rušiti. Nadam se da će ljudi u Savezu početi raditi drugačije od onoga kako su do sada radili i da više neće biti nepromišljenih poteza.
Imate li volju i želju da se i dalje angažujete u košarci, koliko su tačne informacije da bi se za Vas našlo mjesto u FIBA neovisno od dešavanja vezanih za Generalnu skupštinu, odnosno KSBiH?
ĐONLAGIĆ: Ne znam da li će nešto biti ili ne. Ima razgovora i ideja, ali pitanje je da li čovjek ima više motiva ukoliko izgubi podršku svog saveza. Stvarno mi je nevjerovatno da nisam dobio podršku svog saveza u kojem sam mnogo uradio, što kao član KSBiH, što kroz djelovanje u FIBA. A to kako i zašto nisam imao podršku Saveza, neka bude na savjesti onih koji su tako odlučili. Opet, ne mogu biti protiv njih protiv KSBiH, protiv ljudi u Upravnom odboru. Ja sam spreman biti njihova podrška, pružati svu pomoć ako osjete potrebu za tim. Naravno, sve što sam rekao stoji, ali, mene što se tiče, izvan ovoga im ne zamjeram ništa, želim im sve najbolje…
